Amira Medunjanin – umjetnica čiji je glas postao simbol sevdalinke. Svojim jedinstvenim pristupom sevdahu, uspjela je stvoriti novu formu i kontekst koji rezonira s publikom širom svijeta. Odrasla u Sarajevu, u atmosferi bogatoj muzikom i tradicijom, Amira je od malih nogu osjećala neraskidivu povezanost sa sevdahom. Kroz godine, ta povezanost prerasla je u njen životni poziv.
Razgovarala: Elma Hodžić
Foto: Almin Zrno
U razgovoru za Urban Magazin, prisjetila se svojih početaka i trenutaka kada je muzika postala njena sudbina. Razgovarali smo o njenoj bogatoj karijeri, koja traje više od dvije decenije, i saradnjama s brojnim domaćim i međunarodnim muzičarima. Amira smatra da sevdalinka opstaje zbog svoje vanvremenske snage – ljepote, iskrenosti, jednostavnosti i slobode. Posebno smo se osvrnuli na njen najnoviji album Homeland, koji na neki način sumira njen dosadašnji put. Za Amiru, izvođenje sevdalinki nije samo umjetnost već i velika odgovornost prema naslijeđu koje prenosi. Ističe da su joj, uz umjetničko priznanje, prijateljstva stečena kroz muziku jedno od najvećih bogatstava. Njen glas povezuje generacije i kulture, tradiciju i savremenost, što potvrđuje i novi album. Homeland je poziv da se ponovo zaljubite u sevdalinku, kroz interpretacije koje nose i duh prošlosti i dah sadašnjosti.
Kako ste se zaljubili u sevdalinku? Sjećate li se svog prvog nastupa na kojem ste osjetili da muzika može postati vaša životna profesija? Kakav je bio taj trenutak?
Davno je to bilo. Odrastala sam u Sarajevu, u mahali koja je tada bila zaista predivno okruženje za dijete kao ja. Mislim, imali smo tu privilegiju biti na ulici po cijeli dan, igrati se bezbrižno i baš onako biti slobodni u potpunosti. Muziku niste mogli zaobići, jer je svaka kuća u mahali imala radio prijemnike i cijeli dan je muzika bila prisutna. A sevdah je tada bio izuzetno popularan i na radiju su puštali sevdalinke koje su pjevali Himzo Polovina, Safet Isović, Nada Mamula, Zaim Imamović, Zekerijah Đezić, Muhamed Mešanović Hamić i mnogi drugi vrsni interpretatori u to vrijeme. Ja sam od prvog slušanja bila oduševljena ljepotom pjesme i divnim glasovima koji su savršeno interpretirali sve te priče. Zaista potpuno drugačije od svega što se moglo čuti. Nisam nikada nastupala, niti imala neke javne nastupe; to je sve bilo za moju dušu. Ponekad bih pustila glas kada se nađem s prijateljima – i to je sve. I da, dobro Vam je pitanje. Ne sjećam se tog momenta na sceni kada sam osjetila da bi moj život mogao biti u muzici. Bavila sam se drugim stvarima prije, radila od osam do pet, a muzika je bila samo moja priča. Ali, srce je čudo. Ono odlučuje kuda će čovjek ići. Naravno, to vrijedi samo ako ga slušate.
O ljepoti sevdalinke
Odrasli ste u Sarajevu, gradu bogate muzičke baštine. Kako su Vaše rane godine i okruženje utjecali na oblikovanje vašeg muzičkog identiteta? Vaš glas je jedinstven i prepoznatljiv – vole ga različite generacije. Kako ste razvijali svoj pjevački stil i ko su vam bili najveći muzički uzori?
Mislim da sam dio generacije koja je zaista imala privilegiju odrastati u vremenu doajena sevdaha koji su ostavili dubok trag u muzičkom svijetu ovog podneblja. I dobrano su utjecali na sve nas. Vezano za Vaše pitanje, nisam baš razmišljala o stilu, mislim da sam pokušavala pjevati iz dubine duše, kako god to bilo moguće – kao što su to činili svi divni ljudi poput onih koje sam navela u prethodnom odgovoru.
Amira, Vaša interpretacija sevdalinki je postala prepoznatljiva na regionalnoj muzičkoj sceni. Šta Vas najviše privlači u ovom žanru i koliko je važno očuvati ovu tradiciju? Kako balansirate između očuvanja autentičnosti sevdalinki i eksperimentiranja sa savremenim muzičkim tendencijama?
Znam da danas pokušavaju muziku postaviti u neke kategorije, klasificirati i pridodati u žanrove kako kažete. Ali, sevdalinka je vanvremenska i opstaje toliko dugo upravo zbog svoje snage, ljepote, slobode, jednostavnosti, iskrenosti i nenametljivosti. Mislim da je svima jasno da je izuzetno važno očuvati sevdalinku za buduće generacije. Ali, evo, živimo u 21. stoljeću već dvadeset četiri godine i rekli bismo, s obzirom na sve što se događa u svijetu i kakva je buka od silne količine informacija i muzike koja je dostupna svima na jedan klik, da ovakva muzičko-poetska forma ne može opstati, a ona nastavlja da živi i da pronalazi put do ljudskih srca, onako potiho. A što se tiče drugog pitanja, svaka generacija ima svoje viđenje tradicije. Sevdalinka je takva pjesma koja vas inspiriše i svaki put kada je izvodite, daje čovjeku mogućnost da sagleda sve oko sebe i pokuša učiniti neki iskorak koji mu baš u tom trenutku treba. I tu je ljepota i snaga sevdalinke. Daje ti potpunu slobodu i osjećaj da si u potpuno sigurnom okruženju.
Sevdalinke su često povezane s emocijama, tugom i ljubavlju. Koja sevdalinka za Vas nosi najdublje značenje i zašto?
Često odgovaram na ovo pitanje, i zaista je teško izdvojiti jednu pjesmu. Imam ih puno, ovisno o raspoloženju i danu koji dolazi i prolazi. Vjerovatno je tako i sa drugim ljudima. Svi imamo svoje posebne stihove i sjetimo se istih kada nam najviše trebaju.
Amira, Vaš novi album Homeland upravo je izašao, a najavljen je singlom i spotom Alma, koji je izazvao oduševljenje publike. Ovaj album je vrlo poseban za Vas, jer sadrži potpuno nove pjesme. Što vas je inspiriralo da upravo sada kreirate ovaj muzički projekt?
Što se tiče albuma, dugo me bilo nije… A već dvadeset jednu godinu sam u muzičkom svijetu i osjećala sam potrebu da umjesto neke kompilacije, objavim studijski album, koji će opet biti drugačiji od prethodnog albuma “Ascending” koji sam snimila prije šest godina sa gudačkim ansamblom Trondheim Solistene. Ovaj put sam se odlučila da bude jednostavnija postavka, sa Bojanom Zulfikarpašićem na klaviru, Antoniom Vrbičkim na harmonici, Mariom Rašićem na basu i Leopoldom Stašićem na violini. Vjerujem da je to bilo u skladu s pjesmama na albumu koje su zaista inspirativne. Mislim da u ovakvom muzičkom okruženju, pojedine pjesme mogu lakše doprijeti do srca ljudi.
Album Homeland je presjek svega što ste do sada radili – ali na novi način. Možete li nam reći nešto više o konceptu ovog albuma i šta on znači za Vas?
Vidite, svaka pjesma je poveznica s određenim pjesmama i emocijama koje su proizašle iz prethodnih sedam studijskih albuma. A sedam novih pjesama je na albumu i jedna pjesma u novom aranžmanu s albuma “Damar”. Ali, voljela bih iskreno da ljudi poslušaju album u cjelini bez ikakve uvodne priče.
Ovaj album nije samo novi profesionalni korak, već i jubilej povodom dvadeset godina karijere. Kako gledate na svoj put od prvog albuma 2003. godine do danas? Što ste najviše naučili kroz sve te godine?
Prije svega, neplanirano sam ušla u svijet muzike. I nisam ništa posebno očekivala, osim da ljudima pokušam prenijeti ono što ja osjećam kada slušam sve te divne tradicionalne pjesme. Biti na pozornici i izvoditi sevdalinke je privilegija – ali i velika odgovornost. I da, puno sam prijatelja stekla za sve ove godine. Mislim da je to najvrjednije od svega.
Kombinirate različite muzičke žanrove na ovom albumu, ali sve pjesme imaju zajedničku poruku. Koja je ta poruka koju želite prenijeti svojoj publici?
U pravu ste. Ne bježim od improvizovanja i fuzije različitih muzičkih stilova. Svi smo tu u službi muzike. Bitan je krajnji rezultat, ako mogu tako reći. A mislim da naslov albuma govori više od bilo čega što bih mogla reći. Za ovih dvadeset jednu godina, cijeli život je stao u nekoliko nota, rekla bih i dobro je da je tako.
Sava Centar, Beograd 2024; Foto: Nemanja Đorđević
Budućnost sevdalinke
Budući da Vaša muzika povezuje ljude i priče sa prostora Balkana, kako mislite da će Homeland rezonirati s Vašom publikom širom svijeta?
Voljela bih da bude samo nastavak priče kao i do sada. Ali, vidjet ćemo kakve će reakcije biti.
Na Homelandu su i muzičari s kojima ste radili u posljednje vrijeme. Kako ste birali saradnike na ovom projektu, i kakav je bio njihov doprinos albumu?
Prije svega, odlučila sam da snimim album u “Real World” muzičkom studiju u Engleskoj, gdje sam snimala i album “Damar”. Nekako se tamo najbolje osjećam. I zaista je veoma inspirativno mjesto. A što se tiče saradnika, svi odreda su vrhunski umjetnici s kojima nastupam već neko vrijeme i prvi put smo u ovom sastavu ušli u studio. Naravno, osim Bojana Zulfikarpašića s kojim sam sarađivala na nekoliko prethodnih albuma. Moja želja je bila da izvedemo pjesme kako ih osjećamo na prvu. Tako da samo snimanje albuma nije dugo trajalo. I zaista, mislim da su dali sve od sebe da bi zvučna slika bila potpuna.
U posljednjih nekoliko godina, sevdalinka doživljava renesansu među mlađim generacijama. Što mislite o tom trendu i kako Vi vidite budućnost ovog žanra?
Kada kažemo trend u današnje vrijeme, odmah pomislimo na neke pojave koje su obično kratkog daha. Ipak, mislim da se ovdje radi o nečemu što je sasvim normalan slijed događanja. Praktički, nove generacije jednako vole, prihvataju i osjećaju sevdah, onako u dubini duše, kao i sve generacije prije nas i sigurna sam da se ne moramo brinuti o budućnosti sevdalinke.
Izvor: urbanmagazin.ba
