Procjene govore kako u Bosni i Hercegovini ima oko sedam hiljada ljudi zaposlenih u civilnom sektoru. Ukupno uzevši, po tome je civilni sektor među najvećim poslodavcima u državi, njegove organizacije plaćaju sve poreze kao i kompanije, ali njihovi radnici nemaju mehanizme zaštite svojih prava kakvi postoje u drugim sektorima.
Rad u civilnom sektoru često se vidi kao “poziv”, ali za mnoge zaposlene on znači nesigurne ugovore, nedostatak dijaloga i nevidljivost radničkih prava. Njih vladine mjere pogađaju nesrazmjerno jače nego druge, često se nalaze u raskoraku između pravila koje zahtijevaju donatori i mogućnosti koje dopuštaju domaći zakoni, banke i druge finansijske institucije prema njima imaju drugačiji tretman u odnosu na radnike u drugim sektorima, a često je prisutno i kršenje radničkih prava od strane samih organizacija.
Sve ovo nameće potrebu za boljim organiziranjem radnika u civilnom sektoru kako bi se adekvatno izborili za zaštitu svojih radničkih prava i svoga dostojanstva.
Zbog toga Centar za promociju civilnog društva (CPCD) u saradnji sa Olof Palme International Center priređuju otvorenu diskusiju nazvanu “ČAS za GLAS radništva – Civilno društvo između odgovornosti i prava”, na kojoj su predstavnici organizacija civilnog društva, medija i sindikata razgovarali o mogućnostima udruživanja i sindikalnog organizovanja zaposlenih u civilnom sektoru.
Na dva panela među učesnicima su bili predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Samir Kurtović, predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske Goran Stanković, direktor Udruženja poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine Mario Nenadić, te generalna tajnica Udruženja BH Novinari Borka Rudić.
O ovoj temi je i za televiziju N1 govorila Dajana Cvjetković, programska menadžerica u Centru za promociju civilnog društva.
Ona je svojedobno izjavila: “Radnička prava u civilnom sektoru su tema koja je uvijek važna, ali se do sad nije nalazila u prirotitetima ni organizacija, ni zaposlenih, ni donatora, ni države. Mi u CPCD-u često razgovaramo o tome zašto je tako – zašto se oni koji se zalažu za prava drugih ne bore dovoljno za svoja, i kako je moguće da podaci pokazuju ozbiljna kršenja radničkih prava i u samim organizacijama.
Možda nemamo sve odgovore, ali smo odlučni da zajedno s organizacijama i radnicima otvorimo ovu osjetljivu, ali prijeko potrebnu temu i pokušamo doći ne samo do objašnjenja, nego i do rješenja.”
Izvor: N1
