Kako su izgledali pregovori iza zatvorenih vrata 90-ih? Zašto je Dejtonski sporazum “zgrada na sumnjivim temeljima”? U ekskluzivnom intervjuu za N1, bivši ambasador Velike Britanije u BiH, Charles Crawford, prisjeća se vremena kada su se bh. lideri dva sata svađali oko oblika stola, otkriva šta mu je Alija Izetbegović rekao u četiri oka o “etničkom razoružanju” i donosi brutalno iskrenu poruku za današnju BiH: “Muka mi je od guranja Bosne. Svijet ima druge probleme, niko vas neće gurati ako se ne gurate sami.”
“Ja sam u to vrijeme bio u Moskvi, u Britanskoj ambasadi u Moskvi. Tako da sam to posmatrao izdaleka. Imali smo posljednji sastanak Kontakt grupe u Moskvi neposredno prije Dejtona i, znate, razgovarali smo o svemu tome s Rusima i tako dalje. Tako da nisam bio lično u Dejtonu, što je, mislim, iskreno govoreći, pomalo šteta, jer mislim da tamo, na međunarodnoj strani, nije bilo mnogo ljudi koji su bili stručnjaci za Jugoslaviju i govorili jezik te na neki način razumjeli neka od dubljih ustavnih pitanja koja su bila na snazi. Jednu stvar niko nije razumio, prilično sam siguran u ovo, a to je težina koju je Jugoslavija pridavala “narodu” i “narodnostima”. Znate, morali ste imati “konstitutivne narode” jer je to neka vrsta Staljinovog rješenja za nacionalno pitanje ili šta god da je. Dakle, Bosna je postavljena. Jedna od stvari koju su Bosanci zajedno unijeli u to bila je ta ideja o konstitutivnim narodima. I imate četiri, imate, znate, Srbe, Bošnjake, Hrvate i Ostale. Ali naravno, “ostali” ne dobijaju člana državnog Predsjedništva, što je, ako hoćete, diskriminatorno. Dakle, postojale su određene prilično duboke, rekao bih, kontradikcije u procesu. I iznad svega, budimo iskreni, proces je urađen u strašnoj žurbi jer je Clinton morao biti ponovo izabran. To je bila poenta. Trebao mu je ogroman diplomatski uspjeh da bi bio ponovo izabran. I tako, mi, Britanci, sjećam se u Moskvi, mi smo, i Evropljani, govorili Amerikancima, gledajte, znate, Holbrookeu, možete li samo malo usporiti ovo? Zaista moramo ovo uraditi kako treba. A Holbrooke je u suštini rekao, mislim, bio sam tamo. Gledao sam ga. Rekao je, slušajte, datum je određen, ako se pojavite, to je u redu. Ako se ne pojavite, i to je u redu. Dakle, to je bilo raspoloženje u to vrijeme. Samo završite sporazum. I ako Bosanci i, i ne zaboravite, naravno, kao što znate, da sporazum nije bio između bosanskih Srba, bosanskih Hrvata i bosanskih Bošnjaka. Bio je između Bošnjaka i Zagreba i Beograda. To je poenta. Cijela stvar je bila na neki način čudna, ali ako su oni unijeli te koncepte poput konstitutivnih naroda, međunarodnu zajednicu nije bilo briga ako se oni mogu složiti oko toga. Ali mislim da nisu razmislili o anomalijama. I imali ste onaj, je li to bio slučaj Finci, gdje su se, znate, ta pitanja pojavila pred Evropskim sudom pravde? I bila su tu od samog početka. I pisao sam o tome u radu koji sam napisao na Harvardu 1998., ‘99., rekavši da je bosanski ustav jedinstven u svijetu jer je neustavan, jer s jedne strane uključuje Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, ali s druge strane uključuje glasačke aranžmane koji su na prvi pogled diskriminatorni. To je nekako smiješno. I ako gradite veliku zgradu na prilično, ne znam kako da kažem, prilično sumnjivim temeljima, završite sa zgradom izgrađenom na sumnjivim temeljima”, kazao je Crawford.
