DAN MLADOSTI KOJE(G) VIŠE NEMA: Ipak je bilo časno živjeti s Titom

Na ovim prostorima peti mjesec u godini ne može proći bez rasprava o tome kako je bilo živjeti s Titom. S razlogom, jer Josip Broz Tito je umro 4. maja 1980., dok se njegov formalni rođendan u socijalističkoj Jugoslaviji slavio 25. maja kao Dan mladosti.

U maju 1945. Narodno-oslobodilačka vojska (NOV) Jugoslavije, koju je predvodio Tito, završila je oslobađanje Jugoslavije od nacističkih okupatora, usput provodeći nemilosrdnu odmazdu nad ustašama i četnicima, čiji se današnji poklonici (i rekli bismo nasljednici onih preživjelih) zato danas u maju sjećaju Tita, proglašavajući ga “jednim od 10 najvećih zločinaca 20. stoljeća”. Nasuprot njima su pak oni koji ističu pobjedu nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu i Titov udio u tome, tako da se i danas od Vardara pa do Triglava u maju neizbježno raspravlja o Titu.

POKRET NESVRSTANIH NAJVEĆI PROJEKT U POVIJESTI ČOVJEČANSTVA

U svemu tome ima i dosta provincijalnosti i narcisoidnosti malih naroda (opravdano) frustriranih svojim sadašnjim životima u većinom nefunkcionalnim vazalskim državicama nastalim raspadom socijalističke Jugoslavije, jer da bi se doista shvatila Titova historijska veličina, nije dovoljno uzeti u obzir samo što je Tito bio nama, već i što je bio – njima.

Pod “njima” mislim na sve one narode i države po cijelom svijetu koje je Tito početkom 60-ih godina prošlog stoljeća počeo okupljati u Pokret nesvrstanih, omogućivši im tako da imaju svoj glas i kakvu-takvu političku moć u međunarodnim odnosima u epohi Hladog rata. Kada se činilo da postoje samo dva izbora, a to su bili prikloniti se SAD-u ili SSSR-u, Tito je s Pokretom nesvrstanih ponudio treći: prikloniti se samom sebi i u savezu s drugima koji su izabrali isto izgraditi svoj moć u svijetu, kao i izgraditi i unaprijediti sebe iznutra, a pritom zadržati i dostojanstvo i suverenitet.

Na svom vrhuncu Pokret nesvrstanih je okupljao više od 100 država svijeta, u kojima je živjelo više od pola ljudi na Zemlji. Temeljio se na pet principa: 1. međusobno poštovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta, 2. međusobno nenapadanje, 3. međusobno nemiješanje u unutarnje poslove, 4. jednakost i međusobna korist i 5. miroljubiva koegzistencija.

Uopće nije pretjerano reći da je Pokret nesvrstanih bio najveći mirovni i emancipatorski politički projekt u cijeloj povijesti čovječanstva, civilizacijski vrhunac političkog humanizma, o kakvom u današnjem svijetu više ne možemo ni sanjati.

Jedino je unikatna osoba poput Tita mogla biti spiritus movens takvog projekta. On je kao uvjereni komunist ujedno bio i internacionalist, iskreno uvjeren u jednakost svih ljudi, tako da sve te države i narode iz onoga što se tada nazivalo Treći svijet nije gledao s visine, već kao potencijalnu braću i drugove.

Zapravo je Tito bio prvi evropski, pa i svjetski lider, pritom još i slavni pobjednik u Drugom svjetskom ratu, koji je ljudima u Africi i Aziji, traumatiziranima stoljetnim iskustvom imperijalizma, kolonijalizma i eksploatacije, pristupio kao sebi jednakima, bez trunke rasizma ili omalovažavanja, a kamoli želje za potčinjavanjem. Oni su to prepoznali, pa svojim uključivanjem Pokretu nesvrstanih dali stvarnu političku moć u tadašnjem svijetu.

CESTE, BRANE, ZGRADE, MREŽE.. KOJE I DANAS DOKAZUJU KVALITET

Poštovanje koje je Tito gajio prema “prezrenima na svijetu” iz Afrike i Azije nije bilo samo simbolično ili tek dobar politički marketing, već se manifestiralo konkretno i materijalno. Talentirani mladići i djevojke iz Afrike i Azije su dobili priliku studirati u Jugoslaviji i kao stručan kadar onda sudjelovati u izgradnji svojih domovina.

Dovoljno je usporediti kako se danas u Europi odnosimo prema tim ljudima, koji su u najboljem slučaju jeftina uvozna radna snaga zadužena za slabo plaćene poslove koje domaći ljudi više neće raditi, a u najgorem leševi koji plutaju po cijelom Sredozemnom moru.

Nadalje, Tito je i svojim saveznicima iz Pokreta nesvrstanih nudio i najbolje jugoslavenske stručnjake i kompanije, koje su masovno radile i gradile od središnje Afrike do središnje Azije. Ništa od napravljenog nije bilo bofl, već sve te ceste, brane, zgrade, električne mreže i sl. i danas postoje i funkcioniraju, jer se radilo s idejom da izgrađeno mora trajati i da se kvalitet neće žrtvovati u ime kratkotrajnog profita.

Jednostavno rečeno, pet temeljnih principa Pokreta nesvrstanih za Tita nisu bili prazna priča, već konkretne operativne vodilje koje su mijenjale živote milionima diljem svijeta na bolje – i to baš onim ljudima kojima je bilo najgore na svijetu. Zato ne treba nikoga čuditi što i danas u npr. Indiji, Etiopiji, Angoli, Egiptu, Tunisu, Gani i Brazilu… postoje ulice nazvane po Titu.

Čarobna formula Pokreta nesvrstanih je bila baš u tome što je Tito, vođen svojim uvjerenjem o jednakosti ljudi, osmislio model suradnje od kojeg su koristi imali svi uključeni, i to njihov što veći broj. Razgovaralo se i dogovaralo ravnopravno, a ne tako što bi jedni postavljali uvjete, a drugi ih onda bespogovorno ispunjavali.

Naravno da je i Jugoslavija imala koristi od Pokreta nesvrstanih, zbog kojeg je bila subjekt svjetske politike, za razliku od postjugoslavenskih tvorevina koji su prvenstveno objekti međunarodne politike. Zahvaljujući Titu tada smo bili svijet, a danas smo jedva i Evropa.

Osim međunarodne političke moći i ekonomskih benefita, Pokret nesvrstanih je imao i još jedan vrlo bitan aspekt za ljude koji su živjeli u socijalističkoj Jugoslaviji.

UZ TESLU NAJVEĆA LIČNOST S OVIH PROSTORA U MODERNOM DOBU

To se može odlično vidjeti u prošle godine objavljenoj studiji Plave kute idu na more hrvatske doktorice povijesti Ane Rajić Pejković, koja je detaljno obradila svakodnevnicu radnika kombinata Đuro Đaković iz Slavonskog Broda, jednog od privrednih giganata socijalističke epohe.

Priča o slavonskobrodskom Đuri Đakoviću i njegovim radnicima, ne zaboravimo nikako, radnicima je slična kao i priča o sarajevskom Energoinvestu ili bilo kojem drugom socijalističkom privrednom gigantu, te otkriva koliko je tada običan tvornički radnik imao interesa za svijet.

U Đuri Đakoviću su radnici sakupljali sredstva za pomoć Palestincima i borcima protiv apartheida uJužnoafričkoj republici, protestirali zbog američke agresije na Vijetnam, organizirali miting kada je u Čileu ubijen predsjednik Salvador Allende i uspostavljena Pinochetova vojna diktatura, itd.

“Premda je zasigurno određeni dio ovih akcija bio rezultat instrukcija s viših instanci, to ne mijenja činjenicu da su radnici bili itekako društveno osviješteni te svjesni zbivanja u međunarodnim okvirima”,zaključuje u svojoj studiji povjesničarka Ana Rajković Pejić.

Danas imamo ministre vanjskih poslova – dovoljno je spomenuti, recimo, spektakularno potkapacitiranog Gordana Grlića Radmana – koji nisu ni društveno osviješteni ni svjesni zbivanja u međunarodnim okvirima kao što je u Titovo doba bio prosječni radnik.

Titova socijalistička Jugoslavija je skupini malih evropskih naroda koji su kroz stoljeća poznavali samo život pod tuđim jarmom omogućila dotad nezamisliv napredak, suverenost i slobodu, a onda je isto krenula ostvarivati na globalnom nivou kroz Pokret nesvrstanih. Daleko od toga da je sve u Titovo doba bilo dobro, ali je – kada se sve oduzme i zbroji – očito bilo bolje nego što je sada.

Zato će se na ovim prostorima još dugo pričati o Titu, koji je – uz Nikolu Teslu – jedina “naše gore list” ličnost svjetskog formata u modernom dobu. Tito je naš Cezar, naš Napoleon, ali je istovremeno i toliko veliki da mu takve usporedbe zapravo i nisu potrebne.

SVAKOGA DANA U SVAKOM POGLEDU SVE VIŠE – NAZADUJEMO

Tito je Tito. Zato će ga i fašisti nove generacije uvijek tako žestoko osporavati, napadati i klevetati, jer su i sami svjesni da su politički liliputanci koji pored Tita nikad ne mogu izgledati veliki, ali i zato što se Tito s takvima nije libio obračunati na način na koji to zaslužuju.

Sve je to bilo jasno formulirano u Deklaraciji ZAVNOBiH-a o pravima građana Bosne i Hercegovine, koja je usvojena na 2. zasjedanju ZAVNOBiH-a u Sanskom Mostu 01.07.1944. godine, naročito u njenoj zadnjoj rečenici koja glasi:

“Radi odbrane demokratskog poretka, radi učvršćivanja bratstva naroda Bosne i Hercegovine, kao i svih naroda Jugoslavije, i ostalih tekovina narodno-oslobodilačke borbe, zabranjuju se sve fašističke i profašističke organizacije i progone sva lica koja se bave fašističkom i profašističkom djelatnošću.”

Ono što su nam 1990. prodavali kao slobodu i demokraciju nije bilo ništa drugo nego prestanak zabrane fašizma, a posljedice toga i dalje živimo. Možda bi bilo bolje reći da te posljedice umiremo, s obzirom na demografsku katastrofu u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, itd.

Josip Broz Tito, bravar iz Zagorja, komunistički revolucionar, vođa jedinog antifašističkog narodno-oslobodilačkog pokreta koji se maltene sam u Evropi oslobodio od nacifašističke okupacije u Drugom svjetskom ratu, mitski maršal, predsjednik socijalističke Jugoslavije, svjetski državnik, ključna figura Pokreta nesvrstanih i još mnogo toga dobrog, ali i ponečega lošeg, milionima je ljudi dao budućnost i to na način da su je mogli opipati svojim rukama, jer su i oni sami sudjelovali u njenoj izgradnji.

Svakog dana smo u svakom pogledu sve više napredovali. Tito nije cmizdrio, sjedio i čekao da mu Bog nešto da (ako!), on je sam stvarao svoju sudbinu.

To su stvari kojih se vrijedi podsjetiti u povodu nekadašnjeg Dana mladosti (25. svibnja), kojeg danas nema smisla slaviti, ne zato što Tita više nema, a ni zato što je socijalistička Jugoslavija nestala u krvi, već najviše zato što mladosti imamo sve manje. Koliko je ima – spas traži što dalje od zavičaja, s potpunim pravom, jer budućnosti ovdje nema.

Svakog dana u svakom pogledu sve više nazadujemo. I za to nam nije kriv već skoro pola stoljeća mrtvi Tito, već smo – kako je još 1990-ih ispravno dijagnosticirao Đorđe Balašević – krivi mi.

——————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Više od autora: 

USPON I PAD NAŠE STRANKE: Pismo medijima kao paradigma konfuznih politika i ponašanja u vlasti

DRŽI VODU DOK MAJSTORI ODU: Čović blefira podršku institucijama jer ako pusti Dodika utopiće se i on

——————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

——————————————————————————————————————————————————————————————————————-

——————————————————————————————————————————————————————————————————————-

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!