Dom penzionera Tuzla je u u večernjim satima 4. novembra prošle godine postao glavna vijest u državi zbog strašnog požara u kojem je smrtno stradalo 17 ljudi. Bila je to jedna je od najvećih tragedija koje su pogodile ovaj grad nakon rata, međutim gotovo pet mjeseci od tog tragičnog događaja mnogi detalji iz velikog istraživanja Valtera upućuju da to kako je teško prihvatiti da su samo dvije osobe odgovorne ili najodgovornije za ovu veliku ljudsku tragediju.
Nakon obdukcije je utvrđeno da su štićenici Doma penzionera umrli od trovanja ugljen-monoksidom, tj. od dima koji se proširio sedmim spratom ove ustanove iz sobe 701, u kojoj je započela vatra.
ZAŠTO JE TUŽILAŠTVO AMNESTIRALO OSTALE ODGOVORNE
U međuvremenu je Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona optužilo Mirsada Bakalovića, bivšeg direktora Doma penzionera Tuzla i Zinaidu Razić Halilović, šeficu Službe za ekonomske, finansijske, računovodstvene i opšte poslove te članice Upravnog odbora, zbog osnovane sumnje da su kao saučesnici počinili krivično djelo “protiv opšte sigurnosti ljudi i imovine” u vezi sa krivičnim djelom “izazivanje opšte opasnosti”, a Bakalović i za produženo krivično djelo “zloupotreba položaja ili ovlaštenja”.
Oni su proveli mjesec i pol u istražnom zatvoru da bi Kantonalni sud, nakon intervencije Vrhovnog suda Federacije BiH, donio rješenje o njihovom puštanju na slobodu, unatoč zahtjevu Tužilaštva TK dai dalje ostanu iza rešetaka. Sudsko vijeće je 31. januara zaključilo da ne postoji opasnost da bi puštanje na slobodu osumnjičenih rezultiralo narušavanjem javnog reda, što je pak bio ključni argument Tužilaštva.
Pitanje krivične odgovornosti Bakalovića i Razić Halilović će se tako rješavati na sudu, ali tu ne bi trebao stati interes javnosti o požaru u tuzlanskom Domu penzionera. Naime, osim krivične odgovornosti, postoje i moralna i politička odgovornost, a njih je na sebe jedino preuzeo bivši direktor Bakalović podnijevši neopozivu ostavku – što se u BiH rijetko događa – na svoju funkciju dan nakon požara.
Priča o požaru u Domu penzionera u Tuzli, međutim, nesumnjivo uključuje i dio odgovornosti gradske vlasti, predvođene gradonačelnikom Zijadom Lugavićem, lokalne opozicije, ali i Profesionalne vatrogasne jedinice koja je intervenirala zbog požara.
Javna ustanova Dom penzionera u Tuzli radi od 1980., a 2013. godine je tadašnje Općinsko vijeće donijelo odluku da se nekretnina koju koristi Dom proglasi javnim dobrom uz napomenu da će “Općina Tuzla i JU Dom penzionera u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ove Odluke zaključiti poseban Ugovor kojim će se regulisati način upravljanja i korištenja nekretnina iz tačke 1 ove Odluke”. Takav ugovor ni do danas nije sklopljen, no u katastru su zgrada i zemljišne parcele Doma penzionera upisane kao javno dobro Općine Tuzla.
Ostaje nejasno zašto ni prethodna gradska vlast predvođena gradonačelnikom Jasminom Imamovićem, kao ni ova trenutna na čijem je čelu gradonačelnik Zijad Lugavić (od decembra 2022.) u više od deset godina nisu sklopile potrebni ugovor između Grada Tuzle (odnosno, tada Općine Tuzla) i JU Dom penzionera?
To, u najmanju ruku, ilustrira određeni maćehinski odnos Grada Tuzle prema ovoj javnoj ustanovi, koja funkcionira po principu samofinanciranja, što znači da se financira isključivo od svoje primarne djelatnosti smještaja i brige o osobama treće životne dobi, a manjim dijelom od pružanja komercijalno-ugostiteljskih usluga i izdavanja poslovnih prostora u sklopu objekta Doma.
U BUDŽETU GRADA TUZLA – NULA ZA DOM PENZIONERA
Da je predviđeni ugovor sklopljen, Grad Tuzla bi morao preuzeti mnogo veću odgovornost za JU Dom penzionera, a to tuzlanskoj vlasti izgleda nije odgovaralo, što se najbolje vidi po tome da su kroz godine u gradskim budžetima samo sporadično bile uključene stavke o sredstvima za Dom. Primjerice, u nacrtu budžeta iz oktobra prošle godine sredstva za JU Dom penzionera nisu predviđena.
Jedino veće ulaganje u JU Dom penzionera, kojim se u više od 10 godina može pohvaliti tuzlanska gradska vlast, jesu sredstva za nabavku PVC stolarije i za PVC obloge u sobama i hodnicima, što je odluka donesena pred kraj posljednjeg mandata dugogodišnjeg gradonačenika Imamovića. Njegov nasljednik Lugavić je, pak, savjetovao da se sredstva za JU Dom penzionera traže na međunarodnim natječajima. Sve to objašnjava i cijene boravka u Domu (na spratu gdje je buknuo požar mjesečno se plaćalo 1.450 KM za dvokrevetnu sobu, a 1.650 KM za jednokrevetnu), s obzirom da nisu dobivali nikakve subvencije od Grada Tuzle.
Za usporedbu, Grad Zagreb izdašno subvencionira sve domove za starije koji su u njegovom vlasništvu (njih 11), pa su cijene mjesečnog boravka u njima između 234 i 995 eura. Škrtost gradske vlasti u Tuzli prema Domu penzionera svakako svjedoči o nedostatku socijalne s(a)vijesti nadležnih i to u gradu u kojem je još od 1990. na vlasti ljevica, odnosno SDP.
U medijima je bilo objavljeno i da je JU Dom penzionera imao oročenih 300.000 maraka, te se sugeriralo da je taj novac došao od korisnika doma. Riječ je, pak, o naplati kamata po presudi protiv PIO/MIO FBiH iz 2014., a sredstva su bila predviđena za apliciranje na projekte rekonstrukcije objekta, za što se standardno traži i sudjelovanje aplikanata od 10 do 30 posto.
Kako JU Dom penzionera nije imao potrebni ugovor s Gradom Tuzla i nije mogao računati na njihovu budžetsku podršku, oročenje je bio način da se ipak nešto pokuša napraviti u postojećim uvjetima poslovanja.
O oročavanju sredstava upoznati su, redom, Upravni odbor JU Dom penzionera, Služba za ekonomski razvoj, poduzetništvo i poljoprivredu, kolegij Gradonačelnika, Gradsko vijeće kroz Godišnje izvještaje o radu i finansijskom poslovanju Doma i Izvještaje eksterne revizije. Ured za reviziju institucija u FBiH nije utvrdio da postoje ikakve nepravilnosti u vezi tih oročenih sradstava niti je predložio da se drugačije iskoriste, kao ni svi ostali iznad spomenuti organi.
S druge strane, Ured za reviziju institucija u FBiH jest u svom Izvještaju o finansijskoj revizija Grada Tuzla za 2020. godinu dao preporuku da se treba “ugovorima s javnim preduzećima urediti međusobna prava i obaveze i preciznije urediti pitanja koja se odnose na investiciono i tekuće ulaganje u javna dobra koja su im data na upravljanje.”
NEODGOVORNOST TUZLANSKIH GRADONAČELNIKA
Dvije godine kasnije federalni revizori ponavljaju preporuku, ali ni do danas taj potrebni Ugovor o povjeravanju i korištenju Javnog dobra između JU Dom penzionera i Grada Tuzla nije potpisan. Bivši gradonačelnik Imamović je imao skoro 10 godina, a trenutni gradonačelnik Lugavić četiri godine da to učine.
Izbjegavajući tako svoje obaveze, onemogućili su da se izvrše kapitalna ulaganja u Dom penzionera, a što bi moglo uključivati i novi protupožarni sistem.
Unatoč tome, u Strategiji za osobe treće životne dobi za grad Tuzla za period 2020. – 2026. navodi se, između ostaloga, da treba “proširiti postojeći kapacitet Doma penzionera za smještaj starijih osoba, sanirati i adaptirati postojeći objekat”. Za vrijeme gradonačelnika Imamovića je, naveli smo, zamijenjena stolarija, a otkako je gradonačelnik Lugavić nije bilo nikakvih spomena vrijednih, a kamoli kapitalnih investicija u Dom penzionera.
Nadalje, prema Planu zaštite od požara Grada Tuzla iz 2021. godine Dom penzionera uvršten je u prvu kategoriju rizika od požara, ali u četiri godine nije učinjeno ništa konkretno da se osuvremeni trenutni sistem protupožarne zaštite u zgradi, za što je nadležna gradska služba Civilne zaštite odnosno gradska uprava.
Vrijedi podsjetiti i da su 2018. godine Civilna zaštita grada Tuzle, Profesionalna vatrogasna jedinica Tuzla, Služba hitne pomoći Doma zdravlja Tuzla i Crveni križ grada Tuzle napravili pokaznu vježbu simulacije požara u Dom penzionera. Tokom vježbe aktiviran je alarm, pozvani vatrogasci i hitna medicinska pomoć, provedena je evakuacija osoba iz objekta, gašenje požara i zbrinjavanje povrijeđenih. Tada nisu navedeni ili primijećeni neki konkretni nedostaci u sistemu zaštite koje je bio na snazi i na dan smrtonosnog požara šest godina kasnije.
Sve to nameće pitanje kako je onda došlo do toga da u konačnici čak 17 korisnika izgubi život zbog požara u tuzlanskom Domu penzionera?
Po Stručnom nalazu ovlaštenog pravnog lica INPROZ od 7. augusta 2025. navodi se da su postojeći protupožarni sistemi ispravni i funkcionalni. Zabilježeno je da u Domu penzionera ima 81 protupožarni aparat, od čega ih je na sedmom spratu bilo pet. Na sedmom spratu se nalazi i tri ispravna zidna hidranta, a na sedmom i osmom spratu je i 17 funkcionalnih alarma.
INPROZ je u svojoj Procjeni od ugroženosti od požara JU Dom penzionera iz 2021. godine naveo:
“Objekat je pokriven ručnim i automatskim sistemom dojave požara, što je jako povoljno sa protivpožarnog aspekta“. U Procjeni se također i podsjeća da je “jedan od najčešći uzročnika požara ljudska nepažnja. Dijelovi objekta ne nose sa sobom opasnosti za nastanak i širenje požara, izuzev ako se isti ne izazove ljudskom nepažnjom ili sa namjerom.”
Do širenja požara nije došlo, a nalaz vještaka na koji se tokom istrage nakon požara pozvalo Tužilaštvo TK ukazuje da je sve krenulo ljudskom nepažnjom, odnosno zbog neispravnog kabela radioaparata.
Bivši direktor Bakalović je, prema dokumentima u posjedu Valtera, više puta izdavao službene naloge, zaduženja i opomene koje se tiču upravo protupožarne zaštite. Na primjer, naredio je da se dementim korisnicima oduzmu kuhala za vodu koja im je donijela rodbina, da se ne puši u sobama, i sl.
Vrijedi napomenuti i da je 22. januara 2025., dva dana nakon strašnog požara u staračkom domu u Barajevu u Srbiji, izdao nalog da se provjere sve elektroinstalacije, protupožarni aparati i hidrantska mrežu, te da socijalni radnici u Domu oduzmu grijalice i kuhala u posjedu korisnika. U ljeto 2025. je izdao i Opomenu pred disciplinski postupak zaposlenicima koji se nisu pridržavali zabrane pušenja.
ZAŠTO NISU UPOTRIJEBLJENI PROTIVPOŽARNI APARATI NA 7. SPRATU
S obzirom na to da je požar bio na sedmom spratu, nije jasno zašto za njegovo gašenje i evakuaciju ljudi nije korišteno vatrogasno vozilo s 32-metarskim ljestvama, čijom se nabavkom gradonačelnik Lugavić pohvalio 30. septembra 2025., dakle nešto više od mjesec dana prije požara.
Osim toga, otvoreno je pitanje jesu li vatrogasci tokom intervencije koristili hidrante koje su imali na raspolaganju na sedmom spratu, ili su se priključili na hidrant u prizemlju pa vukli crijeva uz stepenice, što je sigurno trajalo duže.
Neslužbeno doznajemo i da nijedan protupožarni aparat na sedmom spratu nije upotrijebljen, a s obzirom na to da su štićenici umrli od gušenja ugljen-monoksidom, nejasno je i zašto nisu otvoreni prozori u njihovim sobama kako bi dim izašao van.
Sva ova pitanja, naravno, ne dovode u pitanje hrabrost i požrtvovanost vatrogasaca koji su sudjelovali u intervenciji u Domu penzionera, već se postavlja pitanje organiziranosti i efikasnosti te intervencije. Također, pitanje je i jesu li se u toj situaciji – unatoč obuci koji su prethodno prošli – snašli i zaposlenici Doma penzionera koji su te fatalne večeri bili na poslu, ili je zavladala panika.
Sudski vještak protupožarne zaštite Kemal Bošnjaković je dva dana nakon požara u izjavi za medije problematizirao intervenciju vatrogasaca u Domu penzionera.
“Ne mora značiti da je ovdje samo protupožarni propust, postoji problem i same evakuacije koja je bila, koliko sam upratio, otežana, tako da su mnogi ljudi stradali i povrijeđeni prilikom evakuacije, čak neki čujem da su i stradali od posljedica da li gušenja, da li posljedica nepropisnih puteva, evakuacije, da li nepropisne visine na kojoj se nalazile smrtno stradale osobe u ovakvom objektu”, rekao je tada Bošnjaković.
Kako je krenuo požar, kakva je bila reakcija prisutnog osoblja Doma penzionera i kako je funkcionirala vatrogasna intervencija, najbolje mogu pokazati snimke nazornih kamera, ali one zasad nisu došle do javnosti. Izuzete su u istrazi i nema sumnje da će igrati značajnu ulogu na suđenju Mirsadu Bakaloviću i Zinaidi Razić Halilović, što nas dovodi do poteza Kantonalnog tužilaštva u ovoj priči.
Naime, Tužilaštvo TK je 11. novembra 2025. objavilo da su im dostavljeni nalazi vještaka “elektro struke i protivpožarne zaštite” o uzrocima požara. Imena vještaka nisu navedena, a kada je riječ o uzroku požara, Tužilaštvo se poziva isključivo na vještaka elektro struke, koji smatra da je požar krenuo “kao posljedica kratkog spoja na provodnicima priključnog kabla radioprijemnika, koji je u vrijeme nastanka požara bio priključen u utikač, stisnut između madraca na krevetu, zida i metalnog dijela kreveta u sobi jednog od štićenika Doma penzionera Tuzla. Osnovni uzrok je prvo mehaničko a zatim i termičko opterećenje kabla.”
Neslužbeno, pak, doznajemo da je vještak protupožarne zaštite bio drugačijeg mišljenja, te da je po njemu uzrok požara opušak cigarete. Uostalom, ne bi li uzrok požara trebao utvrditi vještak protupožarne zaštite, a ne elektro struke?
NEUVJERLJIVA POJAŠNJENJA IZ TUŽILAŠTVA TK
U svakom slučaju, Tužilaštvo TK nije još javnosti uvjerljivo objasnilo kako su došli do toga da za požar i njegove posljedice treba krivično progoviti samo Bakalovića i Razić Halilović, šeficu računovodstva, koja je ujedno bila kao predstavnica zaposlenih i članica Upravnog odbora JU Dom penzionera.
Pritom nije bila jedina članica, te su u Upravnom odboru – koji je također nakon požara podnio ostavku – bile i predsjednica doc. dr. prim. Amira Bijedić, te članica dr. Dženana Husejnagić. Tužilaštvo TK je u danima nakon tragedije u izjavi za medije navelo da istragom “neće biti samo obuhvaćene odgovorne osobe Doma i članovi Nadzornog odbora, već svi subjekti koji su povezani sa radom ove javne ustanove u kojoj je požar izbio na sedmom spratu”. Iz svega što je dosad Tužilaštvo TK objavilo u javnosti, nejasno je zašto je iz Upravnog odbora za sudski progon izdvojena samo jedna od tri članice, kao i zašto se nikoga iz Grada Tuzle ne smatra krivično odgovornim.
Tužilaštvo je fokusiranje na Bakalovića i Razić Halilović objasnilo ovako:
“Prema dosadašnjim rezultatima istrage, Bakalović i Razić-Halilović su osumnjičeni da nisu obezbijedili propisan broj medicinskog, njegovateljskog i drugog osoblja u noćnim smjenama u odnosu na broj korisnika, iako im je bilo poznato da takav broj osoblja ne može osigurati ni minimalne uslove opšte sigurnosti korisnika, kao ni nadzora i evakuacije, posebno u vanrednim okolnostima kao što je požar.”
Što se tiče samog stanja u Domu penzionera, treba reći da ta ustanova u Tuzli nije imala pretjerano dobru reputaciju, ali i da je to bila više stvar lokalne fame, nego dobrog poznavanja situacije. JU Dom penzionera posjeduje standarde ISO 9001:2015 i HACCAP sistem koji izdaje firma DQS CFS GmbH Frankfurt, koja svake godine vrši audit standarda i nakon toga produžava certifikate. U njihovom izvještaju za 2025. Dom penzionera je dobio pozitive ocjene u kategorijama kao što su upravljanje, nabavke, standard njege, održavanje infrastrukture, higijene itd.
Foto: Audit Doma penzionera za 2025. godinu
Navedeno je i šest kategorija u kojima Dom penzionera nadilazi zadane standarde, a spomenute su samo dvije zamjerke. Prva se odnosi na to da bi Dom mogao ubuduće “kontinuirano usklađivati cijene usluga sa rastom cijena ulaznih sirovina, proizvoda i usluga”, te da bi se moglo “poboljšati vanjsko održavanje objekata – fasade u cilju poboljšane vizualizacije i termo-izolacije”.
No, obnova fasade i poboljšana termo-izolacije su kapitalne investicije u koje sama ustanova nije mogla ulaziti, već su bile u nadležnosti Grada Tuzle, koji se od te odgovornosti izmicao svojim dugogodišnjim odbijanjem da potpiše ugovor s JU Dom penzionera.
KO JE BACIO OKO NA OBJEKAT DOMA PENZIONERA I ZEMLJIŠTE
O tome da u Domu penzionera stanje nije dobro naročito su inzistirali iz tuzlanskog ogranka Naše stranke. Njihova članica i gradska vijećnica Dragana Gagro Berberović je prije požara i objavila audiovizualne materijale koju ukazuju na loše uvjete u Domu.
S druge strane, njen stranački kolega vijećnik Omer Berbić je na sjednici Gradskog vijeća Tuzle krajem novembra 2022. predložio da se postojeća zgrada Doma penzionera – proda.
“Prva vijećnička inicijativa jeste da se razmisli o novoj zgradi Doma penzionera, u smislu toga da se postojeća zgrada možda proda, a novac od zgrade da se uzme i uloži, da se napravi moderna zgrada, sa svim pratećim sadržajima i da Dom penzionera dobije uslove kakve naši penzioneri očekuju i kako naši penzioneri mogu da dobiju, a ona bi se trebala pravit negdje opet u užoj jezgri, da kažemo grada, na gradskoj, na gradskom zemljištu, ali gdje ima zelenila i gdje ima prostora, da se napravi prateći sadržaj za napolje i prateći sadržaj za unutra, a da bude to jedna zgrada modernijeg sadržaja”, rekao je tada Berbić.
Njegova je inicijativa tada odbijena, ali se sada nakon požara u Domu penzionera opet otvara prostor za takve ideje. Nema sumnje da bi zgrada i zemljište na kojem je Dom mogli biti prodani nekom privatnom investitoru za veliki novac s obzirom na njihovu centralnu lokaciju u Tuzli. S druge strane, nije jasno gdje bi to tačno trebao biti izgrađen novi Dom penzionera, ili bi sve to bio način da se Grad Tuzla trajno riješi ustanove u koju nikad i nije htjela ulagati sredstva.
U svakom slučaju, priča o Domu penzionera u Tuzli i požaru koji se dogodio zaslužuje i dalje našu pažnju, između ostalog i zbog svih poginulih štićenika. Nakon požara je uspostavljen i medijski narativ o toj ustanovi i tragediji koja se dogodila, koji također vrijedi preispitati.
Bez obzira na sve, a o tome svjedoče i liste čekanja na mjesto, Tuzli itekako treba javna ustanova poput Doma penzionera, na koju se ne treba gledati kao na priliku za privatizaciju ili prodaju, već kao na nužnu socijalnu ustanovu koja zaslužuje mnogo veća ulaganja samog Grada Tuzle nego što je to bio slučaj za vrijeme dvojice gradonačelnika, prethodnog Imamovića i sadašnjeg Lugavića.
O krivičnoj odgovornosti za požar će biti odlučeno tokom predstojećeg suđenja Mirsadu Bakaloviću i Zinaidi Razić Halilović, ali pitanje šire, a pogotovo političke i odgovornost i dalje ostaje otvoreno i po svoj prilici pomalo zataškano.
Svakako je indikativno i to da je požar u Domu penzionera izbio samo nekoliko dana nakon što je Tuzlu ali i cijelu BiH potresao veliki skandal u vezi s podvođenjem maloljetnica iz Doma za nezbrinutu djecu, a u što su bile uključene i lokalne i kantonalne policijske strukture, dok su među klijentima tih zlostavljanih tinejdžerica bili i neki poznati građani Tuzle.
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–
Pročitajte još:
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–
CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE
Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–
