Na 5. Kongresu Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH), koji je održan u nedjelju, bivši član Predsjedništva BiH i osnivač stranke Haris Silajdžić održao govor u kojem se dotakao aktuelne političke situacije i kandidature Semira Efendića.
U poseban fokus je stavio historijske šanse za ekonomski razvoj zemlje koje su, prema njegovim riječima, svjesno sabotirane.
Silajdžić je tokom svog obraćanja iznio tezu da se u domaćem javnom prostoru već godinama potencira priča o “Aprilskom paketu” kako bi se u zaborav gurnuo stvarni razlog ekonomskog zastoja Bosne i Hercegovine, propast historijskog energetskog projekta.
“Nažalost, jedan veliki projekat nije prošao. To su energetski projekti. Tako dobro zataškan projekat. Govori se o aprilskom paketu da se ne bi govorilo o ovom projektu. Tri i po milijarde maraka tada je bio vrijedan taj projekat”, naglasio je Silajdžić pred prisutnim članovima i simpatizerima stranke.
Osvrćući se na famozni Aprilski paket, Silajdžić je istakao da je to tema o kojoj mnogi govore napamet, bez ikakvog suštinskog razumijevanja materije.
“Nadam se da će ljudi priznati da su pogriješili kod aprilskog paketa, ako ga jednog dana dobro pročitaju. Oni koji govore o njemu, vjerujte mi, i priznaju to, čak i profesori prava su mi priznali da ga nikad nisu pročitali, a govore o tome”, rekao je osnivač SBiH.
U središtu Silajdžićevog izlaganja bio je nesuđeni energetski megaprojekt, koji je podrazumijevao izgradnju novih hidro i termo blokova. Riječ je o investiciji njemačkih investitora koja je bila u potpunosti spremna za realizaciju.
Plan je bio izuzetno povoljan za državu: investitori bi svoja uložena sredstva vratili isključivo kroz isporučenu električnu energiju, dok bi svi izgrađeni objekti i postrojenja od prvog dana ostali u 100-postotnom vlasništvu Elektroprivrede BiH.
U to vrijeme, okosnicu Vlade Federacije BiH činile su SDA i Stranka za BiH. Međutim, kada je ovaj historijski sporazum trebao dobiti konačno zeleno svjetlo, projekat je oboren u Parlamentu FBiH, i to udruženim glasovima zastupnika Stranke demokratske akcije (SDA) i Socijaldemokratske partije (SDP).
“Gotov projekat, investitori su htjeli da dođu, pao je u Federalnom parlamentu na veliku radost tih koji su ga oborili, nažalost”, prisjetio se Silajdžić, dodavši kakve je to posljedice ostavilo na državu: “Taj veliki projekat bi sasvim sigurno promijenio Bosnu i Hercegovinu. To bi bio drugi industrijski rast, otvorile bi se nove mogućnosti i u zemlji i vani. Sve bismo to imali. Moramo doprinijeti tome da sazrije ovo glasačko tijelo, jer je to obaranje bilo odraz jedne nezrelosti i spremnosti na manipulaciju.”
Radi se o jednom od najambicioznijih poslijeratnih planova za razvoj energetskog sektora u BiH, čija je početna vrijednost procijenjena na oko 3,5 do 4 milijarde KM (uz dugoročne planove širenja i do 6 milijardi).
Fokus je bio na hidro i termoblokovima. Konkretno, planirana je izgradnja kapitalnih objekata kao što su Blok 7 u Termoelektrani Tuzla, novi blokovi u TE Kakanj, potpuno nova TE Bugojno sa rudnikom, te hidroelektrane poput HE Vranduk i HE Unac.
Ministarstvo je, umjesto raspisivanja klasičnih međunarodnih tendera za izgradnju, odabralo model traženja “strateških partnera”. Najzvučnije ime među odabranim kompanijama bila je velika njemačka državna kompanija EnBW (Energie Baden-Württemberg). Pored njih, u igri su bili i austrijski APET te kazahstanski KazTransGas.
Model je bio osmišljen tako da strani investitori donesu kapital i izgrade postrojenja, a država bi im uloženo vratila kroz koncesionu isporuku dijela proizvedene električne energije na određeni broj godina. Nakon isplate, BiH bi ostala vlasnik moderne energetske infrastrukture.
Do političkog loma došlo je u Parlamentu Federacije BiH, a ključnu ulogu u obaranju ovog projekta odigrali su udruženi glasovi SDA (koja je tada sa Strankom za BiH činila vladajuću koaliciju) i SDP-a (koji je tada bio opozicija).
Zastupnici SDA i SDP-a oštro su kritikovali Vahida Heću i Stranku za BiH zbog procedura. Njihov glavni argument bio je da je izbor EnBW-a i drugih partnera obavljen netransparentno, u zatvorenim krugovima, i da se direktnim dogovorima zaobilazio Zakon o javnim nabavkama. Iz SDP se tada kritikovao proces, a tadašnje strukture su smatrale da se radi o prodaji državnih resursa, te su upozoravali na moguće teške pravne i finansijske posljedice po državu zbog takvih ugovora.
Federalni parlament je odbio potvrditi ovakav izbor strateških partnera, čime je cijeli model poništen. Nijemci (EnBW) i ostali investitori su se nakon toga povukli iz projekta. Elektroprivreda BiH je kasnije godinama pokušavala sama izgraditi Blok 7 (uz kredite kineskih banaka), što se također završilo neuspjehom i raskidom ugovora deceniju kasnije.
Izbor: Klix
