JEDAN DAN, ČETIRI GODINE: Kako se krađa glasova preselila u pet mjeseci prije izbora

Na sam dan izbora odbrana prava glasa u Bosni i Hercegovini sve manje se odlučuje, a sve više u dugom periodu koji mu prethodi – u mjesecima od raspisivanja izbora do glasanja u kojem se odvija najveći dio nepravilnosti – od nesređenih biračkih spiskova i pritisaka na birače, do zloupotrebe javnih resursa.

Ovo je jedan od glavnih nalaza panel-diskusije Kako građani i mladi mogu braniti svoj glas, održane jučer u Bijeljini u organizaciji Udruženja građana Oštra Nula i Fondacije Friedrich Ebert Stiftung (FES), te uz podršku organizacije National Endowment for Democracy (NED).

Razgovor je bio podijeljen u dva tematska panela: prvi posvećen pitanju kako građani mogu zaštititi svoj glas i samo pravo da biraju i budu birani, dok je drugi bio o ulozi medija, mladih i lokalne zajednice u zaštiti izbornog procesa.

IZBORI NISU DAN, NEGO PROCES

Kako je u uvodnoj riječi naglasio organizator, jučerašnji skup je vođen s pretpostavkom da je Bijeljina jedan od pozitivnijih lokalnih primjera u zemlji — što je i samo po sebi postavilo pitanje koliko lokalni izuzetak može opstati u sistemu koji ga okružuje, pa se i to moglo čuti na panelu na kojem su učestvovali Dario Jovanović iz Koalicije Pod lupom, Igor Ličina iz OSCE-a, Dražen Nikolićiz Helsinškog odbora za ljudska prava, Slobodan Blagovčanin iz Omladinskog resursnog centra Tuzla te Snežana Jagodić Vujić iz Udruženja Eko put. Panel je moderirao novinar Ljupko Mišeljić.

Okvir cijele rasprave postavio je Dario Jovanović, tezom da je javna predstava o izborima suštinski pogrešna. Većina građana izbore doživljava kroz čin glasanja na izborni dan, dok se zapravo radi o procesu koji traje znatno duže. U pet mjeseci prije glasanja, naveo je, dešava se niz nepravilnosti kojima se ne posvećuje dovoljno pažnje: nesređeni birački spiskovi i veliki broj umrlih na njima, glasači iz dijaspore koji faktički ne žive u zemlji, te direktni pritisci na birače.

Prema istraživanju Koalicije Pod lupom, oko 40 posto ljudi iskusilo je neki oblik nezakonitog pritiska; najdrastičniji od njih su prijetnje otkazom s posla i uskraćivanje socijalnih davanja, a jedan od učestalih uslovljavanje dolaska na stranačke skupove.

Kako je istakao Jovanović, tek na sam izborni dan dolazi do onoga što se može nazvati krađom glasova – kroz zloupotrebu identiteta i direktnu manipulaciju rezultatima. Ilustrovao je to podacima do kojih je Koalicija došla zahvaljujući ponovnom brojanju glasova nakon izbora 2022: na dvije trećine biračkih mjesta u Doboju, Prijedoru i Zvorniku mijenjani su rezultati glasanja, a na pojedinim biračkim mjestima grafološko vještačenje pokazalo je da između 20 i 50 posto birača zapravo nije glasalo, već je neko glasao umjesto njih. U tom smislu je izborni dan tek kulminacija svih već postojećih problema.

Upravo tu leži najveći potencijal novih izbornih tehnologija, opći je zaključak panelista. Elektronska identifikacija birača i skeneri glasačkih listića, koji bi po najavama trebalo da budu uvedeni na svim biračkim mjestima, onemogučit će zloupotrebu identiteta i naknadno dopisivanje glasova budući damašinski evidentirana izlaznost ne može biti falsifikovana.  

Jovanović je bio izričit da te tehnologije neće riješiti korupciju, pritiske i zloupotrebu resursa, ali da mogu „zatvoriti“ sam izborni dan kao prostor manipulacije. Kao kontekst naveo je da nove tehnologije na izborima koristi velik broj država, uključujući i susjedne Crnu Goru, Albaniju, Sjevernu Makedoniju, Bugarsku, zaključivši kako argument da je BiH „eksperiment“ – ne stoji.

SISTEM U KOJEM SE PRESUDA ČEKA DUŽE OD MANDATA

Jučerašnji panel produbio je pitanje cijene koju plaća onaj ko izborni proces brani, kao i one druge cijene – koju ne plaća onaj ko ga krši. Jovanović je „cijenu angažmana“ sveo na jedan podatak: prema najkonzervativnijoj procjeni Koalicije Pod lupom, na izborima 2022. godine 3,76 posto glasova bilo je ukradeno, najvećim dijelom u korist jednog kandidata. Naizgled mali postotak u jednoj je utrci promijenio ishod izbora za jedno od mjesta potpredsjednika RS.

Ono što takav sistem održava jeste izostanak sankcije. Istaknuto je da je u proteklih pet godina podneseno 275 prijava za krivično djelo izborne krađe, da je provedeno 178 istraga i pokrenuto 67 optužnica protiv oko 350 osoba — a da je na kraju izrečeno svega nekoliko presuda od kojih su dvije oslobađajuće, a ostale uslovne ili novčane.

Igor Ličina je tu sliku dopunio iz ugla OSCE-a: zemlja ima minimum tehničkih kapaciteta da provede preporuke, ali ne i političku volju. Povjerenje ostaje ključni problem te Ličina podsjeća da nijedna institucija u istraživanjima nije dobila povjerenje više od 16 posto ispitanih građana, a više od dvije trećine njih vjeruje da na izborima dolazi do prevara.

Posebno mjesto u raspravi dobila je preuranjena i takozvana funkcionerska kampanja, period u kojem nosioci vlasti, zahvaljujući javnim sredstvima i pozicijama, sebi stvaraju prednost u izbornoj utrci. Iako je zakonski okvir pooštren, a broj prijava i izrečenih sankcija višestruko porastao, panelisti su ukazali da kazne ostaju neproporcionalne: prosječna sankcija mjeri se u nekoliko hiljada maraka, dok se u kampanji troše neuporedivo veći iznosi.

Naveden je primjer da je u jednoj kampanji potrošeno blizu milion maraka – uz zakonski limit znatno niži i prijavljeni iznos koji je tek dio stvarnog – a da je izrečena kazna iznosila oko 30.000 maraka. Time kazna prestaje biti odvraćajuća sankcija i postaje obična stavka troška.

OGROMNA ULOGA MEDIJA, SVE MANJE PROSTORA

Uloga medija provlačila se kroz oba panela kao tačka na kojoj se najjasnije vidi disbalans. Jovanović je naveo podatak iz ranijeg medijskog monitoringa Koalicije: u mjerenju vremena direktnog obraćanja političkih aktera biračima putem javnog servisa, jedan akter imao je gotovo dvije hiljade sekundi, dok je sljedeći na listi imao tek nekoliko desetina. Medij, ocijenio je, ima trostruku ulogu – informativnu, edukativnu i orijentacionu, ali se u praksi svodi na prvu, i to izmanipulisanu.

Panelisti su saglasno ocijenili da medijsko okruženje ostaje pristrasno i ograničeno, te da se uoči izbora dio medijskog prostora pretvara u poligon za podizanje napetosti. Ličina je podsjetio da su na pristrasnost javnog emitera i nedostatke u pravnoj regulaciji u više navrata ukazivali i međunarodni izvještaji. Više govornika upozorilo je i na sve uži prostor za nezavisno izvještavanje i za rad organizacija civilnog društva – kroz pravne pritiske, učestale inspekcije i pokušaje zakonskog etiketiranja.

Kao primjer naveden je takozvani zakon o stranim agentima, čije je donošenje na kraju zaustavljeno, ali za koji su panelisti ocijenili da opasnost njegovog povratka nije otklonjena. Ličina je u tom kontekstu podsjetio da je BiH prije više od dvije decenije među prvima dekriminalizovali klevetu, da bi se ona kasnije vratila u krivično zakonodavstvo, čime se zemlja našla u vrlo uskom i nepoželjnom društvu država.

Pitanje mladih panelisti su, kao i na prethodnim ovakvim skupovima, odlučno izmjestili iz okvira „apatije“. Slobodan Blagovčanin je odbacio tezu o nezainteresovanoj mladosti, ukazujući da podaci o izlaznosti mladih u BiH (oko 45 do 55 posto) nisu bitno drugačiji od evropskog prosjeka, te da se niska izlaznost mladih često pogrešno predstavlja.

On smatra da problem nije u mladima, nego u tome što ih u BiH niko nije obrazovao za demokratiju, a panelisti su zaključili da u jednom dijelu zemlje (Republici Srpskoj) predmeti posvećeni demokratiji i ljudskim pravima u međuvremenu su i ukinuti iz školskih programa.

Više govornika upozorilo je na fenomen u kojem mladi ulaze u politiku ne iz uvjerenja, nego radi zaposlenja, što je opisano ne kao politički angažman, nego kao oblik egzistencijalnog preživljavanja. Kao ilustracija navedeni su primjeri prekobrojnog zapošljavanja u lokalnoj upravi mimo sistematizacije, koje predstavlja i znatan teret za budžet.

U raspravi je više puta naglašeno da je odgovor na to manje u pozivima mladima da se „aktiviraju“, a više u smanjivanju cijene angažmana kroz pravnu zaštitu, edukaciju i konkretan rad sa lokalnim zajednicama i školama. Snežana Jagodić Vujić unijela je u tu raspravu nešto optimističniju notu, ukazujući da se svijest, premda sporo, ipak mijenja, i da je za pokretanje mladih potreban onaj „okidač” koji ih se lično dotiče.

ŽIVOTNA SREDINA — JEDINA TEMA KOJA POVEZUJE

Najupečatljiviji nalaz panela pojavio se, kao i na prethodnom skupu ovog ciklusa u Banjaluci, kroz više govornika nezavisno jedan od drugog: zaštita životne sredine izdvojila se kao tema koja ima snagu da poveže građane preko etničkih, političkih i teritorijalnih podjela.

Snežana Jagodić Vujić opisala je to kroz konkretne primjere lokalnog otpora, od kampanja protiv otvaranja rudnika, do slučajeva u kojima su lokalna vijeća, pod pritiskom građana, jednoglasno povlačila ranije donesene odluke. Navela je da je prvi ekološki protest u Bijeljini okupio svega desetak ljudi, a već naredni pedestak, te da se mreža okupljena oko zaštite prirode proširila regionalno.

Logika je jednostavna: kad pitanje dođe do toga ima li čovjek čistu vodu, zrak i zemlju, ono prestaje biti svodivo na jednu zajednicu. Upravo zato je više panelista ekološku temu vidjelo i kao mogući „okidač“ za masovniji izlazak na izbore – onog trenutka kada građani prepoznaju da i izborom biraju ko će odlučivati o kvalitetu njihovog života. Time se ekološko pitanje iz uske oblasti zaštite prirode pomjera u sami epicentar priče o povjerenju, izborima i građanskom organizovanju.

Dio rasprave bio je posvećen lokalnom nivou kao prostoru u kojem se odbrana prava glasa može najlakše organizovati jer se akteri i mehanizmi međusobno poznaju, pa se može kontrolirati i izborni dan.

Dražen Nikolić je kao pozitivan primjer naveo postupak opoziva gradonačelnika u Bijeljini u kojem je, uz angažman i političkih i građanskih aktera, manipulacija rezultatima svedena na minimum, pa je glasanje vjerno odrazilo stvarnu volju birača. Istovremeno je, kao primjer onoga što sistem ne sankcioniše, spomenut slučaj iz okoline Bijeljine u kojem je grupa birača na dan glasanja koristila ljekarske potvrde o slabovidnosti, što je slučaj koji nije rezultirao ispravljanjem nepravilnosti.

O mjesnim zajednicama panelisti nisu imali jedinstvenu ocjenu. Dok je jedan dio rasprave ukazivao na to da su one u praksi često produžena ruka vladajućih stranaka i da nemaju stvarna ovlaštenja (nisu pravna lica, nemaju budžet), drugi su upozorili da se zbog toga ne smije izvući pogrešan zaključak: mjesne zajednice, zbor građana i referendum ostaju legitimni alati, a problem je prije svega u needuciranosti i needuciranom korištenju tih alata. Kao ilustracija snage građanskog organizovanja navedeni su primjeri uspješno sprovedenih građanskih inicijativa na području više opština.

U diskusiji s publikom otvoreno je pitanje koje je na neki način saželo cijeli skup: ima li smisla motivisati mlade da izlaze na izbore ako smatraju da nemaju za koga glasati, i kako se lokalne političke opcije uopšte mogu nositi sa strankama koje imaju neuporedivo veće resurse i podršku izvan zemlje?

U odgovoru je naglašeno da izbor ipak postoji, te da zahvaljujući preferencijalnom glasu birač može pronaći pojedinca čijim vrijednostima vjeruje, čak i kad nema povjerenja u stranke. Učesnica iz publike iznijela je komentar o potrebi da se građanima jasno, konkretno i činjenično predoči šta ih čeka -uz ocjenu da je upravo neinformisanost jedan od glavnih uzroka niskog odziva i na izbore i na građanske akcije.

Taj komentar dobro je sažeo raspoloženje skupa: i sami panelisti više puta su primijetili da ovakvi razgovori, ma koliko korisni, dopiru do relativno uskog kruga već informisanih, i da je ključni izazov upravo izlazak iz tog kruga.

Jučerašnji panel u Bijeljini ostavio je nekoliko nalaza koje vrijedi izdvojiti kao polazište za dalji rad.Najprije, težište odbrane izbornog procesa pomjera se sa izbornog dana na period koji mu prethodi. Nove tehnologije mogu zatvoriti izborni dan kao prostor manipulacije, ali pet mjeseci prije glasanja:pritisci na birače, zloupotreba javnih resursa, preuranjena i funkcionerska kampanja – ostaju nezaštićeni i traže odgovor na nivou zakona i njegove dosljedne primjene.

Drugo, izostanak sankcije sam je dio problema. Dok se izborna krađa procesuira godinama, a presuda,kad stigne, bude blaža od koristi koju je prekršilac ostvario, kazna ostaje stavka troška, a ne odvraćanje.

Treće, mladi nisu apatični koliko su izloženi pritisku i ostavljeni bez obrazovanja za demokratiju; adekvatan odgovor nije poziv na aktivizam, nego smanjivanje cijene angažmana kroz pravnu zaštitu, edukaciju i konkretan rad u zajednicama i školama.

Četvrto, i na ovom skupu – kao i na banjalučkom panelu istog ciklusa – zaštita životne sredine pokazala se kao jedina tema sa stvarnom snagom da poveže građane preko podjela. To ponavljanje, kroz različite gradove i sastave panelista, nalaz čini utoliko ozbiljnijim i upućuje na to da bi ga trebalo tretirati kao prioritetno polje građanskog organizovanja.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Pročitajte još:

DOSSIER JEZERO: Borba za Plivu i sam život ulazi u odlučujuću fazu (VIDEO)

MREŽA KADROVSKIH VEZA U SARAJEVU: „Dallas“ i „Dinastija“ u gradskim općinama, samo još da Esmeralda progleda

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!