I za života Olivera Dragojevića, a naročito nakon njegove smrti, ispričano je mnogo priča o njegovoj karijeri i pjesmama. Među njima se posebno izdvaja zanimljiva anegdota o nastanku njegove najpoznatije pjesme „Cesarica”.

O tome je pisao novinar i muzički kritičar Zlatko Gall u biografskoj knjizi „Splitska dica – od zidića do vječnosti”.

Oliver Dragojević je često isticao da je upravo „Cesarica” bila prekretnica u njegovoj karijeri. Pjesma je, kako je govorio, dala poseban ton njegovim kasnijim projektima i približila ga novoj generaciji slušalaca.

„Cesarica je bila prekretnica i dala je svim mojim budućim projektima i pjesmama jedan poseban ton. Nakon toga su me počeli slušati mladi ljudi, jednostavno me otkrila potpuno nova publika. Zbog Cesarice su se iz naftalina počele izvlačiti i moje stare snimke, pa su se mladi ljudi koji me nikada nisu slušali okrenuli klasicima: Malinkonija, Papi, Galebu…

To je bio zaokret u mojoj karijeri, ljudi su osvijestili da postojim, ali da sam postojao i prije novih pjesama. Dok sam nastupao u diskotekama, one su redom bile pune nove publike koja je znala sve moje stare pjesme napamet”, rekao je Oliver jednom prilikom.

Autor pjesme „Cesarica” je Zlatan Stipišić Gibonni, koji je kasnije ispričao kako je nastala ova danas legendarna kompozicija.

„Zdenka Runjića sam upoznao ranije, na Splitskom festivalu 1990. godine, a kada sam čuo da pokreće Melodije hrvatskog Jadrana, ponudio sam mu dvije pjesme koje sam napisao. Jedna je bila Cesarica, a druga Dobri ljudi. Zdenko me pitao koja mi je draža, koju bih sam radije izvodio… Odgovorio sam bez razmišljanja: Dobri ljudi. Bolja je za mene sto puta od ove druge. Zdenko je pristao da ja pjevam Dobre ljude, a za Cesaricu je kazao kako mu se čini da bi se mogla svidjeti Oliveru. Nadao sam se da hoće…

Sutradan sam otišao do Olivera doma, on je čuo Cesaricu, svidjela mu se, a ja sam hemijskom na komadu papira ispisao tekst. Ostavio sam ga na klaviru, a nas smo dvojica sjeli u dnevnom boravku, ćakulali i pili vino… Nismo ni vidjeli da je njegov pas Luna za to vrijeme prožvakao papir s tekstom pjesme. Jedva sam je ponovo napisao po sjećanju!”, ispričao je Gibonni.

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Proces snimanja pjesme bio je nešto drugačiji od načina na koji je Oliver inače radio u studiju. Njegove pjesme često su se snimale vrlo brzo, ali „Cesarica” je zahtijevala više vremena.

Oliver je prije snimanja pitao Gibonnija kako bi želio da pjesma bude otpjevana, jer mu je, kako je rekao, bila odlična, ali pomalo neobična. Gibonni mu je odgovorio da je otpjeva na svoj način. Nakon nekoliko snimljenih verzija obojica su bili zadovoljni rezultatom.

Oliverova supruga Vesna Dragojević kasnije se prisjetila kako su pjesmu slušali kod kuće prije festivala.

„Oliver je otišao u studio snimiti Cesaricu, ali je prije toga pitao Gibonnija kako bi je želio otpjevati, jer – rekao je – pjesma mu je super al’ je čudna. Gibonni mu je rekao neka je otpjeva po svom, kako već on zna. Oliver je snimio nekoliko verzija i na kraju su i on i Gibonni bili vrlo zadovoljni…

Došao je kući sa snimkom i mi smo je nekoliko dana slušali, bila nam je baš izvrsna. No, drugima se baš i nije sviđala na prvo slušanje. Sjećam se da je u dane prije festivala k nama u posjetu došla i moja mama. Čuvši Cesaricu, ona mi je povjerljivo, da Oliver ne čuje, rekla: Ajme, Vesna, od svih pjesama Oliver je za festival izabra najgoru! Čini mi se zapravo da mnogi na prvu nisu tu pjesmu shvatili, ali kad je krenula negdje nakon ljeta, samo se nju čulo”, prisjetila se Vesna Dragojević.

Gibonni se prisjećao i trenutaka tokom snimanja u Zagrebu. Dok je Oliver bio u studiju Rokoko, on ga je čekao u obližnjem kafiću, pomalo nervozan jer tada još nisu bili bliski.

U jednom trenutku odlučio je pozvati zajedničkog poznanika Nenada Šarića Bradu, bivšeg bubnjara grupe Novi fosili i supruga Sanje Doležal, i zamolio ga da Olivera nakon snimanja dovede u kafić. Nakon kratkog druženja svi su se vratili u studio, gdje je Oliver pustio snimku i pitao Gibonnija da li je zadovoljan ili bi želio drugačiju interpretaciju.

„Rekao sam mu da je za mene i za cijelu moju generaciju bio glavni zbog pjesmama poput Magdalene i Vjeruj u ljubav, a ne po Žutom lišću ljubavi i Teško mi je putovati. Htio bih zato da Cesaricu otpjevaš po svom – kao pravi Oliver”, ispričao je Gibonni.

Prema njegovim riječima, Oliver je na snimanju pjesme proveo oko dva sata, što je za njega bilo neobično dugo. Za poređenje, cijeli album „Teško mi je putovati” ranije je snimio za svega nekoliko sati.

„Kao autoru koji je tek počinjao, to mi je puno značilo i užasno mi imponiralo. Oliver je doslovno pokazao da mu je do moje pjesme stalo!”, rekao je Gibonni.

Pjesma „Cesarica” ubrzo je postigla ogroman uspjeh i postala jedan od najvećih Oliverovih hitova, a ujedno mu je otvorila vrata i prema novoj, mlađoj publici.