Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine boravi u New Yorku gdje je večeras govorio za govornicom Ujedinjenih nacija na Generalnoj skupštini povodom jubilarne 80. godišnjice od osnivanja ove organizacije.
Tema ovogodišnjeg zasjedanja Generalne skupštine UN-a je “Bolje zajedno, 80 godina za mir, razvoj i ljudska prava” pa se stoga Komšić i osvrnuo na njenu suštinu, ali je prije svega čestitao ovaj veliki jubilej.
“Dozvolite mi da sa ovoga značajnog mjesta, u ime Bosne i Hercegovine i svih njenih građana, izrazim čestitke organizaciji Ujedinjenih nacija koja obilježava 80 godina od svoga osnivanja, ali istovremeno i 80 godina neprekidnog rada na onome što je temeljni cilj ove organizacije, a to je obezbjeđivanje i održavanje mira u svijetu. Koliko je u tome bilo uspjeha u prethodnom periodu, kao i o rezultatima rada i učešća više generacija u samim Ujedinjenim nacijama, u njenim tijelima i organizacijama, svakako će konačni sud dati istorija, ali istovremeno, smatram da je važno da se i danas, jasno iskaže naš zajednički stav, da mir u svakom dijelu svijeta nema alternativu i da na tome moramo i trebamo nastaviti zajednički uporno raditi”, kazao je.
Zatim je naglasio da bi želio vjerovati da svi dijele isto pozitivno mišljenje, da moramo zaštiti mir u svakom dijelu svijeta.
“Međutim, realnost i ono što se danas dešava u različitim dijelovima naše planete jasno nam ukazuje da mir u svijetu često nije interes pojedinih geopolitičkih aktera, kojima je sukob ili rat sredstvo za realizaciju njihovih, političkih i ekonomskih interesa koji u najvećoj mjeri odudaraju od ciljeva utvrđenih u Povelji Ujedinjenih nacija. Ako tome pridodamo i to, da se putem oružane sile nastoje mijenjati granice država u svijetu, na način koji je suprotan Povelji Ujedinjenih nacija, onda možemo izvesti jednostavan zaključak da se međunarodno pravo ne primjenjuje istovjetno prema svim državama, subjektima tog istog međunarodnog prava. Svjedočimo da se u proteklom periodu, svjesno i planirano isprovocira određeni oružani sukob, da bi se zatim kroz korištenje značajne oružane sile, kojoj se neka država, sa manjom ili slabijom oružanom silom, ne može oduprijeti. Nakon toga se od napadnute države zahtijeva da sjedne za pregovarački stol i potpiše odricanje od dijelova svoje teritorije, navodno u ime mira a zapravo u ime sile”, istakao je Komšić.
Zatim je izrazio nadu da svi prisutni u sali znaju da Povelja UN-a dozvoljava mijenjanje državnih granica, ali uz pristanak obje strane bez oružane sile ili upotrebe političkog pritiska.
“Međutim, ako se oružana sila koristi da bi se druga strana prisilila da pristane na nametnuti dogovor u kojem gubi dio svoje teritorije, onda tu nema dobre i iskrene volje, već ima samo prisile, što je u suprotnosti sa više akata međunarodnog prava. U ovom konkretnom slučaju, mislim na Ukrajinu i na pritiske kroz koje ona kao suverena država prolazi, a u kojima se od nje traži da se odrekne dijelova svoje teritorije, radi postizanja navodno trajnog i održivog mira. Jesmo li u tom konkretnom slučaju, sudionici promjene svjetskog poretka, u kojem se mir ne postavlja kao konačni cilj, već se rat i oružana sila pojavljuju kao legitimno sredstvo za postizanje političkih ciljeva velikih geopolitičkih aktera? Mijenjanjem međudržavnih granica upotrebom oružane sile, kojom se stvara politički pritisak sa ciljem da se pojedina država odrekne dijelova svoje teritorije, stvara se opasan presedan u međunarodnom pravu, koji lako može postati pravilo, a to u konačnici znači da bismo živjeli u nestabilnom svijetu u kojem mir više nema vrijednost. To svakako nije željeni ishod niti bi takvo nešto moglo biti opravdano bilo kojim stavom iz Povelje Ujedinjenih nacija ili drugih akata međunarodnog prava”, naglasio je Komšić.
Govoreći dalje, Komšić je istakao da danas svjedočimo jednako neželjenoj situaciji u slučaju Gaze.
“Gdje se nad lokalnim stanovništvom vrši takvo nasilje, koje svojim oblikom ukazuje na postojanje više elemenata genocida, kako je to utvrđeno u Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida. Radi podsjećanja, potrebno je istači da genocid, osim što predstavlja fizičku likvidaciju ili uklanjanje nacionalne, etničke, rasne ili religijske skupine sa određenog teritorija, može biti počinjen i u slučaju da se toj istoj nacionalnoj, etničkoj, rasnoj ili religijskoj skupini svjesno nameću tako teški uslovi života, koji prijete da je na određenoj teritoriji u konačnici potpuno unište. I u konačnici, takav agresivan genocidni pristup koristi se kao sredstvo za nasilno zauzimanje i preuzimanje teritorije koje po međunarodnom pravu ne mogu pripadati onome ko inicira i proizvodi agresiju. To je ovo što danas imamo u pojasu Gaze, gdje se narod Palestine suočava sa ova dva elementa genocida, propisana pomenutom Konvencijom o sprečavanju i kažnjavaju genocida, gdje jedan dio svjetske političke javnosti zatvara oči i prešućuje ovu neizmjerno strašnu činjenicu. Ne postoji politički interes ili, čak, onaj ekonomski interes pokrenut namjerom za iskorištavanjem prirodnih resursa, kao što je to nafta ili prirodni gas u tom dijelu Mediterana, koji može opravdati ovako visok stepen genocidnog nasilja nad lokalnim palestinskim stanovništvom”, kazao je predsjedavajući Predsjedništva BiH.
Osim što je takvo nasilje neopravdano i neprihvatljivo, nastavlja dalje, na isti način je, kako je kazao, neprihvatljiva šutnja, a povremeno i odobravanje, koje dolazi iz različitih političkih krugova u svijetu.
“O kakvom miru, razvoju ili zaštiti ljudskih prava, možemo uopšte govoriti ako se dozvoljava ovakvo nasilje, nasilje sa oblicima genocida nad palestinskim narodom? Da li tako nešto znači da su politički interesi pojedinih zemalja ili interesi korporativnog kapitala, snažniji i značajniji od naše zajedničke obaveze da zaštitimo mir u svakom dijelu svijeta, a time i pretpostavke za razvoj i samoodrživost različitih društava, te paralelno tome da zaštitimo i ljudska prava svakog pojedinca u svijetu. Ovdje se radi o velikom izazovu sa kojim se danas suočavamo i od njega ne možemo bježati, niti ga zarad nekih viših oportunističkih interesa, kontinuirano prešućivati. Podsjetimo se samo one sintagme: šutnja je zapravo izraz ili kukavičluka ili odobravanja”, naveo je.
Izvor: N1
