Na javnoj tribini “Krivaja ili rudnik?” u Carevoj Ćupriji, mještani tri općine, zajedno s naučnicima i aktivistima, jasno su poručili: eksploatacija hroma na Duboštici i Tribiji nije razvoj nego rizik. Upozorili su na posljedice po zdravlje ljudi, izvorišta i tok Krivaje, te na netransparentno vođenje postupaka uprkos inspekcijskim zabranama i odlukama Ustavnog suda BiH o raspolaganju državnom imovinom.
Ova javna tribina uslijedila je nakon serijala istraživačkih tekstova novinara Dejana Rakite i Vladimira Kovačevića o planiranom rudniku hroma u Varešu, objavljenih na portalu Valter. Tribinu su organizovala ekološka udruženja iz sliva Krivaje, koja su obojicu autora pozvala da učestvuju u razgovoru, a Rakita je ujedno bio i moderator događaja.
Da su sumnje itekako opravdane, obrazložili su stručnjaci.
Akademik prof. dr Muriz Spahić podsjetio je da se planirana ležišta hroma nalaze u ofiolitskoj zoni, geološki složenom području u kojem je rizik od širenja kontaminanata realan i potcijenjen.
“Ova ruda nije kompatibilna sa životom u njenoj neposrednoj blizini. Još nemamo uvid ko je tačno koncesionar, kako je ugovor napisan, niti rezultate koji bi javno potvrdili šta se zaista istražuje i planira”, rekao je Spahić, apostrofirajući deficit informacija i izostanak stvarne javne rasprave.
Prof. dr Dalibor Ballian je rekao da će, ukoliko dođe do ortvaranja rudnika hroma svi gradovi, općine i sela u krugu od 120 kilometara biti potencijalno ugroženi.
“Prilikom iskopavanja rude hroma dolazi i do oslobađanja šestovalentnog hroma koji je posebno toksičan i kancerogen, a te čestice heksovalentnog hroma se vrlo lako šire. Pored svog ovog zagađenja koje imamo, dobićemo još jedno, vrlo opasno, zagađenje”, rekao je Ballian i dodao da u Evropi postoji samo jedan rudnik hroma i to onaj u Albaniji koji je otvoren za vrijeme diktature Envera Hodže što, samo po sebi – kako je istakao, dovoljno govori.
Na širu sliku podsjetio je prof. dr Semir Ahmetbegović, predsjednik Udruženja geografa u BiH: prostorni plan Federacije je predviđao zaštitu područja planina Zvijezda, Tajan, Konjuh i sliva Krivaje, ali plan nikad nije usvojen u Domu naroda.
“Samo tri posto teritorije nam je pod formalnom zaštitom, a deklarativno ciljamo EU. Ovako kako radimo – bez planske zaštite i s koncesijama koje koračaju brže od institucija – mi se od tih ciljeva udaljavamo”, kaže Ahmetbegović.
Iskustvo terena došao je podijeliti i Zoran Poljašević, inženjer zaštite životne sredine i jedan od istaknutih glasova u borbi protiv rudarenja na Ozrenu.
“Zakoni se kroje za investitore, a protiv mještana. Ali kad se ljudi ujedine, pobjeđuju. To smo već vidjeli”, poručio je, uz opasku da je pravo javnosti na uvid u koncesione ugovore i studije uticaja temelj, a ne luksuz.
Građanski sektor je već sakupio ozbiljan set činjenica i dokaza. “Kroz cijelu ovu kampanju radimo na zaštiti Krivaje i već smo prikupili vrlo čvrstu argumentaciju za pokretanje inicijative za trajnu zaštitu”, kaže Besim Gurda iz Sportskog i naučno-istraživačkog kluba “Atom” Zavidovići.
Cilj je, dodaje, osigurati da se rijeka i njene pritoke tretiraju kao osjetljiv ekosistem – prije nego što bageri promijene pejzaž zauvijek.
Tribinom je moderirao novinar Dejan Rakita, autor serijala o kontroverzama najavljenog rudnika hroma kod Vareša.
“Tek kad smo završili istraživanje, shvatili smo razmjere opasnosti – po zdravlje šire regije i stanovnika BiH”, rekao je. “Poražavajuće je kako institucije različitih nivoa dopuštaju ovakve projekte bez kvalitetnih rasprava, bez uključivanja zajednice, uz sakrivanje ugovora i kršenje zakona i sudskih odluka”, dodao je Rakita.
Iza svake rečenice na tribini stoji isto pitanje: šta je stvarna cijena “investicije”? Stručnjaci upozoravaju da se kod rudarenja hroma otvara čitav niz zdravstvenih i ekoloških rizika – od degradacije tla i šuma do ugrožavanja izvorišta i vodotoka. Krivaja, jedna od rijetkih preostalih rijeka slobodnog toka u BiH, već godinama se predlaže za viši stepen zaštite. Umjesto toga, lokalne zajednice gledaju kako investicijski zahtjevi prolaze brže od institucionalne provjere, a inspekcijske zabrane i odluke Ustavnog suda ostaju mrtvo slovo na papiru.
U sali se nije govorilo samo protiv – govorilo se i za. Za turizam malih koraka, za šumarstvo i pčelarstvo, za ribolov i rekreaciju, za inicijative koje će sliv Krivaje učiniti prepoznatljivim po čistoj vodi i netaknutoj prirodi, a ne po jalovištima i rezervoarima za procjedne vode.
“Ako izgube Krivaju, ljudi ovdje gube sve”, rezimira Poljašević. “To je njihov najveći kapital.”
Poruka s tribine je nedvosmislena: moratorij na sve nove korake ka rudniku na Duboštici i Tribiji dok se ne objave svi dokumenti, ne provedu pune, javne i stručne rasprave, te ne odluči o zaštiti sliva u skladu s najboljim praksama i evropskim standardima. Do tada, mještani Olova, Zavidovića i Vareša ostaju na istom mjestu – uz svoju rijeku.
