Početak nove godine uvijek je period kada se u sarajevskim medijima mogu pročitati članci o tome da su prethodne godine opet oboreni turistički rekordi i kako glavni grad Bosne i Hercegovine osjeća blagodeti turizma.
U 2024. godini Sarajevo i okolinu je, prema službenim podacima, posjetilo 698.000 stranih turista, dok je broj noćenja stranih gostiju premašio 1.562.000.
U odnosu na rezultate iz 2023., povećan je broj gostiju za 22,3 posto i broj noćenja za 18,3 posto. Prosjek boravka stranih turista u Kantonu Sarajevo 2024. godine je bio 2,3 dana, dok je prosjek boravka stranih turista godinu ranije bio 2,2 dana.
SARAJEVO KAO NAJPOŽELJNIJA DESTINACIJA
Najviše turista tokom prošle godine koji su posjetili Kanton Sarajevo, prema statističkim podacima Turističke zajednice KS, je iz Hrvatske, Turske, Srbije, Njemačke, Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Velike Britanije, Slovenije, Kine i SAD-a.
S obzirom na trendove, a i na činjenicu da su čitatelji svjetski popularnog časopisa National Geographic Travel Sarajevo proglasili top destinacijom za 2025. godinu., očekuje nas novo obaranje rekorda.

Na prvi pogled – sve super, na drugi pogled je ipak potrebna zdrava doza skepse i kritičkog propitivanja. Naime, Sarajevo ne bi bilo prvi grad na svijetu u kojem se početni i dobrodošli porast broja turista, a time i zarade od turizma, s godinama pretvorio u noćnu moru za većinu domiciling stanovništva.
Dobra vijest je što je Vlada Kantona Sarajevo sredinom oktobra 2024. usvojila prvu Strategiju razvoja kantonalnog turizma do 2030. godine. Riječ je o ozbiljnom dokumentu, na kojem su radili stručnjaci s Ekonomskog instituta Sarajevo.
U strategiji su obrađene i važne teme, kao što su smanjenje sive ekonomije u turizmu, povećanje površina zaštićenih područja, te unapređenje kapaciteta Zavoda za zaštitu prirodnog i kulturnog naslijeđa. U cilju jačanja atraktivnosti turističke ponude, planirano je subvencioniranje aviosaobraćaja, izgradnja infrastrukture za prijem turističkih autobusa, te razvoj ruralnog i planinskog turizma.
Ističe se da je najvažniji cilj “povećanje broja dolazaka, produženje dužine boravka, ali i povećanje turističke potrošnje na destinaciji”. No, taj “više, više, više” pristup može kriti i određene zamke. Prema strategiji, do 2030. godine bi KS godišnje trebalo posjetiti 1.052.443 turista, a broj noćenja se treba povećati na 3.157.328 i prosječan boravak produžiti s dva na tri dana.
Dakle, u sljedećih pet godina Kantona Sarajevo bi godišnje trebalo posjetiti više od milion turista.
No, povećanje broja turista podrazumijeva i povećanje cijena smještaja, što se pokazalo kao pravilo u nizu drugih, razvijenijih turističkih destinacija. Povećanje broja turista traži i povećanje smještajnih kapaciteta, no to neće biti samo hoteli, već i privatni stanovi, koji će se sve više prenamjenjivati u apartmane za turiste koje oni pronalaze na online servisima, kao što su Booking ili Airbnb.
U KS-u je trenutno turistima dostupno skoro 18.000 kreveta i blizu 8.000 soba i hoteli čine najveći udio u ukupnoj ponudi smještajnih objekata. U novembru 2024. godine, hoteli su bilježili 95 posto svih dolazaka turista, dok su ostali smještajni objekti činili svega pet posto. To znači da će se broj privatnih iznajmljivača najvjerojatnije itekako povećati s povećanjem potražnje. Također, brže se stan pretvori u apartman nego što se izgradi novi hotel.
SVE PAPRENIJE CIJENE IZNAJMLJIVANJA STANOVA I APARTMANA
Na Bookingu se trenutno u Sarajevu turistima nudi između 1.200 i 1.300 kuća i apartmana za iznajmljivanje, no, što ako taj broj kroz godinu ili dvije poraste na tri ili četiri hiljade, uz prateći rast cijena?
Problem koji iz toga može nastati je da će u Sarajevu skočiti cijene iznajmljivanja stanova, koji će postati nepriuštivi domaćem stanovništvu, primjerice mladim familijama ili studentima, ali će stranim turistima i dalje biti povoljni, s obzirom na njihovu mnogo veću platežnu moć.
Primjerice, prosječna neto plaća u KS u junu prošle godine iznosila je 1.687 maraka, dok je u Federaciji BiH u istom mjesecu bila za oko 300 maraka manja. U Hrvatskoj, iz koje dolazi mnogo turista u Sarajevo, prosječna plaća u istom mjesecu je bila 1.315 eura, odnosno odnosno 2.630 maraka, 1.000 KM više nego prosječna plaća u KS. Veće plaće su i u skoro svim državama iz kojih dolazi najveći broj turista u Sarajevo, što znači da oni mogu platiti više i da će njima biti I dalje povoljna cijena, dok je istovremeno za Sarajlije preskupo ili nemoguće platiti.

Split je već doživio taj proces, u kojem je sami centar grada posve prepušten turistima te je postao mrtav tokom zime. Nekad su u Dioklecijanovoj palači živjeli Splićani, sada su tamo skoro svi stanovi postali apartmani za iznajmljivanje stranim turistima. Poskupljenje se ne odnosi samo na stanovanje, već na i razne usluge, primjerice ugostiteljstvo, pa se cijene, naročito ljeti, formiraju ne prema tome koliko novaca imaju Splićani, već koliko su turisti spremni platiti.
U prosjeku su turisti spremni platiti dosta više nego domaći, koji onda polako postaju isključeni iz života grada, što dovodi do gubitka socijalne kohezije, ali i ekonomskog raslojavanja.
Oni koji imaju stanove za iznajmiti, dok ljeto provode npr. u staroj naslijeđenoj kući u zaleđu Splita ili kod rodbine, odjednom imaju značajno više novca od onih koji nemaju tu mogućnost. U Splitu je trebalo samo desetak godina da se cijeli grad pod navalom turista okrene naopačke i tek se trenutni gradonačelnik Ivica Puljak počeo ozbiljno baviti tom problematikom, iako nema lakih i brzih rješenja. Kad turistička stihija krene, teško ju je samo tako zaustaviti, jer odjednom postoji previše materijalnih interesa da se ništa ne učini. Ekonomski pobjednici nemaju puno razumijevanja za ekonomske gubitnike.
TURISTIČKE KRAJNOSTI
Zato se ne treba čuditi ako se u Sarajevu dogodi to da će se 2030. godine na Baščaršiji odlično zarađivati, ali da u ćevabdžinicama, buregdžinicama i kafićima neće biti previše Sarajlija, jer neće moći platiti cijenu porcije ćevapa koja će se stranom turisti činiti posve razumnom i neće mu opržiti džep.
Taj trend se već počeo ljetos pokazivati, kada su mediji sa čuđenjem zabilježili da je kilogram bureka na Baščaršiji poskupio na 20 maraka, kao i da se kod mnogih buregdžija ne može naručiti manje od 300 grama. Nekom gostu iz, recimo, Njemačke neće za par godina biti nikakav problem platiti kilogram bureka ni 40 KM jer će biti uvjeren da jede domaću deliciju, dok će Sarajlije ozbiljno razmisliti hoće li na Baščaršiji sjesti da konzumiraju minimalno obaveznih 300 grama bureka.
Uostalom, i kila bureka od 40 maraka će biti u skladu s usvojenom strategijom, koja i želi da strani turisti troše više na destinaciji.
Tu je i pitanje sive ekonomije, kojoj servisi poput Bookinga i Airbnb-ja pogoduju. Ljudi vole iznajmljivati, ali ne i plaćati poreze za to. Ministar privrede KS-a Zlatko Mijatović je najavio da će fokus vlasti biti “smanjenje sive ekonomije kroz pojačanu transparentnost i jačanje zakonskih normi”, ali tek treba vidjeti kako će se to zakonski osmisliti i provoditi u praksi. To je, uostalom, i ključno pitanje u vezi Strategije razvoja kantonalnog turizma do 2030. godine – hoće li ona doista zaživjeti, ili će ostati skup lijepih želja i mrtvo slovo na papiru?
Naime, pokazalo se da i funkcionalnije države, poput Hrvatske i Španije, nisu baš do kraja sposobne implementirati svoje turističke strategije, koje se uza svu priču o održivosti i planiranju razbiju nad raznim partikularnim ekonomskim interesima. Jednostavnije rečeno, trenutna zarada pobijedidugoručna razmatranja.
Sarajevo zato treba paziti da ne postane destinacija masovnog turizma, poput Barcelone, u kojoj je proteklih godina broj turista toliki da paralizira normalan gradski život. Split je još jedan primjer toga. U Barceloni sad poduzimaju drastične mjere, pa su ljetos zabranili kratkotrajno iznajmljivanje stanova preko Air bnb-a.

Isto su učinili i Amsterdam, Lisabon i Firenca. Turista je jednostavno bilo previše, bukvalno se od njih nije moglo živjeti. Situacija je toliko eskalirala da su u julu stanovnici Barcelone organizirali masovne ulične proteste protiv turizma. A turiste su počeli na ulicama špricati pištoljima na vodu.
Iz današnje perspektive Sarajeva – sve to može izgledati kao problem drugih koji kod nas nije moguć. Trebalo bi razmišljati baš suprotno: što možemo već sada naučiti iz iskustava mnogo poznatijih i razvijenijih turističkih destinacija, a kako ne bismo na vlastitu štetu ponovili njihove greške.
———————————————————————————————————————————————————————————————————————-
Više od autora:
ŠTA SAM NAUČIO ZA GODINU U BOSNI: Sve je naopako, ali je nisam nikad više volio nego sada
———————————————————————————————————————————————————————————————————————
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
——————————————————————————————————————————————————————————————————————–
CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE
Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.