Evropski liberali su odahnuli nakon rezultata izbora u Mađarskoj. „Sotona” u liku Viktora Orbana je izgubila i sada oni nešto lijevo od političkog centra, kao i oni nešto desno od tog centra, vide bolju budućnost. Sve će se promijeniti, po njihovom sudu.
Rusija će se povući iz Ukrajine, Iranci će se riješiti strahovlade teokratije i teističkog režima, Izrael će prestati sa bombardovanjem Libanona i uzurpacijama teritorija drugih nacija, u Gazi će krenuti obnova, možda se i mrtvi vrate, takvo je veliko ushićenje onih kojima je trebalo 70-ak hiljada pobijenih da, eto, priznaju Palestinu.
U Sudanu će se zaustaviti genocid, a u Washingtonu će Donald Trump telefonom provjeravati želje i ideje evropskih lidera prije nego donese neku odluku o investiranju u obnovu svjetske ekonomije, ili odustane od dodatnog carinjenja i tarifa za evropske proizvode.
Naravno, ništa se od ovoga neće desiti, pa je pitanje zašto su ti evropski sljedbenici liberalne demokratije tako ushićeni. U svijetu je sve manje izražena politička podjela na ljevicu i desnicu, dijelom i stoga što je ljevica gotovo uništena, već je nova ideološka diferencijacija na liberalne i neliberalne snage.
Evropska unije je sazdana od nacionalnih lidera koji su liberalne snage, takvo je i rukovodstvo u Briselu, a jedan od rijetkih i svakako najglasniji i najtvrdoglaviji u oponiranju liberalnim idejama upravo je Viktor Orban. Nije jedini, ali je najradikalniji. Dakle, razlog za slavlje u Briselu je „pročišćenje“ redova od unutrašnjih neprijatelja. Smatraju, mada neće priznati da se zapravo više nadaju nego što realno očekuju, da će masovnim naoružavanjem kreirati mir i stabilnost, preporoditi oslabljene nacionalne ekonomije, izbjeći recesiju, pripitomiti Rusiju na istoku i izdržati nekako preostali mandat Trumpa na zapadu.
Međutim, ovo su im neosnovane nade. One bi bile osnovane da su bazirane na kompetenciji tog istog briselskog vođstva, ili onih nacionalnih u evropskim prijestolnicama. Kompetentnost je ipak rijetka u ovim krajevima. Izgleda da se pošast neznanja vlastohlepnih klika iz Bosne i Hercegovine proširila po kontinentu.
Tokom prvog petogodišnjeg mandata čelništvo EU je potrošilo svoj završni period na lobiranje i propagandu za osvajanje još jednog mandata za predsjednicu komisije. Kompetentnost njenog drugog saziva iskazala se prisustvom jedne od njenih potpredsjednica Trumpovom samitu njegove alternative UN-u. Ona tamo nije bila u statusu predstavnice pridružene alijanse, ali to američkog predsjednika nije spriječilo da to tako shvati i iskaže.
Kompetentni političari bi unaprijed predvidjeli takvo, iskrivljeno tumačenje Donalda Trumpa. Bilo kakvo svrstavanje sa najučestalijim kršiteljem međunarodnog prava slabi kredibilitet bilo koga ko se tako postavi. EU je tako zacementirala percepciju u Trećem svijetu i među srednjim silama o evropskoj irelevantnosti tokom procesa uspostave novog svjetskog poretka.
Pogrešnost slavlja poslije mađarskih izbora odmah je dokazana rezultatima izbora u Bugarskoj. Uniformno slijeđenje Trumpa i neoliberalnih politika nije opštepopularno. U Rumuniji je prošle godine spriječen rezultat sličan bugarskom proteklog vikenda intervencijom EU bez ikakvog, pogotovo demokratkog legitimiteta.
U Mađarskoj je pobijedio bivši Orbanov sljedbenik čiji se stavovi i politike ne razlikuju toliko radikalno od uskoro bivšeg premijera. Pitanje prava na abortus, niz ostalih konzervativnih politika, sve je to vrlo slično, često i identično s Orbanovim. Magyar neće blokirati evropske odluke, poput one o naoružavanju Ukrajine, ali Magyar sigurno nije manje nacionalista od Orbana.
Rezultati izbora su pokazali da su Mađari probrali između čvrste desnice, koja je premoćno pobijedila, radikalne desnice koja je izgubila, te ekstremne desnice koja je jedina još preostala politička opcija sa parlamentarnim prisustvom.
Čemu se ovdje i ko može radovati?
Samo ideološki slične političke opcije imaju razloga za slavlje. Nijedna od budućih mađarskih parlamentarnih partije ne može se opisati kao liberalna u smislu poštivanja vladavine prava, jednakosti građana i standardnih postavki za koje se smatra da su osnovne demokratske vrijednosti. Magyar je odmah po pobjedi zahtijevao ostavku predsjednika koji mu nije bliska politička opcija. Zašto? Da bi mogao potpuno kontrolisati vlast. Da li je to utemeljeno na demokratskim osnovama? Koliko je to daleko od koncepta podjele vlasti gdje različite institucije kontrolišu jedna drugu da nijedna ne bi bila u mogućnosti uzurpirati previše moći?
Ljevica je mrtva, osim u Španjolskoj, gdje je kao bezvećinska partija na vlasti, na Malti, te od nedjelje u Bugarskoj. Drugdje je desnica različitih nijansi dominantna snaga. Naredni problem je kada onaj dio desnice koji je do sada dominirao postaje sve slabiji, a radikalniji elementi popularniji. Nacija se tada kreće ka masovnom nacionalizmu, uskoro potom i ka fašizmu.
U Italiji je grupa partija koje je moguće tako opisati na vlasti. U Austriji je takva partija najveća, ali trenutno nije vladajuća. U Njemačkoj je takva partija najveća opoziciona, kao i u Francuskoj. U Poljskoj je također takva partija bivša vladajuća i trenutno najveća opoziciona. Kada su prethodno došli na vlast, poljski su nacionalistički konzervativci proglasili stvaranje „Budimpešte na Visli“ jasno odredivši ideološki model iz Mađarske. Ovdje niz ne završava, ali nema prostora za sve.
Magyarova pobjeda nije pobjeda čvrsto centrističkih ideja, već je to upravo pobjeda čvrsto desnih ideja. On je Orban iz pre-2014. godine. Tada je i bio njegov diplomata u Briselu. EU tako slavi povratak ka originalnom Orbanu, uz zanemarivanje provjere da Magyar možda nije Orban iz 2014. On može stopirati mađarske blokade, ali niz evropskih lidera koji su pozdravili njegovu pobjedu potpuno ignoriše pitanje na kojim je postavkama Magyarova ideologija.
Kada takvo ignorisanje, ne samo mađarskog pitanja, već ignorisanje rastuće inflacije, stope nezaposlenosti, pogoršanja životnog standarda, upozori glasačko tijelo na traženje promjene, onda alternativa sadašnjoj dominirajućoj političkoj snazi postaje njen radikalni oblik.
Već rekosmo, ljevica je de facto mrtva.
Evropa se, dakle, kreće ka radikalizaciji nacionalnih politika koje će onda jednostavno zamijeniti trenutne, još uvijek liberalno-desne elite, i u Brisel poslati radikalno desne.
Da li splet radikalno desnih može koegzistirati u jednom, istom, entitetu? Odakle je izveden pojam fašizma? Fascio je na talijanskom svežanj, snop pruća sa sjekirom u sredini, što je u Rimu bio simbol države, vlasti. Znači to je borbeni savez za ostvarenje države na ideološkim principima koji su od dvadesetog vijeka poznati kao fašizam u raznim oblicima. Ta država može se privremeno ostvariti na nacionalnom nivou, ali zajedničko koegzistiranje u jednoj internacionalnoj tvorevini poput EU je nemoguće bez kompromisa.
Bosna i Hercegovina je pokazatelj da je teško, ako je ikako moguće, ostvariti konglomerat radikalnih nacionalizama na jednom, zajedničkom, u bosanskohercegovačkom slučaju, nacionalnom nivou. Mir i koegzistiranje su osigurani prisustvom eksternog faktora, što je znatnim dijelom EU.
Ko bi mogao biti eksterni faktor u EU i održati sklad između radikalnih nacionalista kada dođu na vlast u bitnim članicama Unije? Donald Trump?
Dakle, zbog svega navedenog, kada se slavi pobjeda čvrste desnice, jasno je da su problemi već odavno ne pred vratima – već jednom nogom u kući. Upravo takav pristup gledanja kroz prste, ignorisanja problema da su samo tri političke opcije ušle u mađarski parlament i da su sve tri opcije daleko udesno od političkog centra, pokazuje smjernicu opštih pomjeranja u Evropi. Kada se misli da će se tako suzbiti radikalizam na kontinentu, onda se zapravo širom otvaraju vrata za nastavak fašizacije Evrope.
Peter Magyar je do 2023/2024 bio dio Orbanove nomenklature. Orbanov Fidesz je do 2021. bio dio Evropske narodne partije, skupa desno od centra partija u koji spadaju i demokršćani Ursule von der Leyen. Tek su izbačeni sedam godina nakon što je Orban u ljeto 2014. jasno obrazložio koncept NE-liberalne demokratije, glorifikujući Rusiju, Tursku, Singapur, Indiju. Sedam daljih godina su Evropljani trpili takvog Orbana i njegovu partiju jer su im bili potrebni glasovi u parlamentu, jer su žmirili na stvarnost i zanosili se netočnošću.
Dakle, Orban je promijenio svoje ideje, radikalizirao ih, a Evropljani su ih izdali svojom hipokritičnošću. To je dijagnoza savremenih odnosa na kontinentu. Za lijek se treba gledati prema lijevo, makar se stalo u centru kada se kreće sa desnice.
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-
Pročitajte još:
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-
