NEVEN ANĐELIĆ: Evropska ljevica koje nema

Ljevica koje nema

————————————–

Kada je Zoran Milanović ponovno pobijedio na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj, izgledalo je kao da je sopstvenim populizmom i izdajom nekih ideja političke grupe kojoj pripada obezbijedio obnovu mandata.

Otprilike bi opis najbliži istini o njegovoj ideologiji bio kada pseudo-ljevica maršira uz taktove nacionalizma. Jedina razlika u odnosu prema Bosni i Hercegovini u odnosu na HDZ je bila u tome što mu je utjecaj u dijelu Mostara i pola Hercegovine minoran. Donekle je moguće sudbinu evropske pseudo-ljevice pokušati shvatiti kroz političko ponašanje hrvatskog predsjednika.

Prije trinaest godina, kada je bio premijer, iz njegovog tima je poručeno da „on je iskonski ljevičar i antifašist” koji ne izbjegava sukob sa nacionalistima.

Svojim miješanjem u stanje u BiH, ne sa pozicija socijalističkog internacionalizma, već sa istih pozicija koje zastupa nacionalistička vlada u njegovoj zemlji, on zapravo odudara od niza drugih svojih stavova kojima se distancira od tvrde desnice u Evropi i svijetu.

Kada je reizabran 2024. godine, naslovi u nekim evropskim glasilima bili su Pobjeda hrvatskog Trumpa, ili Hrvatski Trump ponovno ustoličen.

U deset godina prošao je put od socijaldemokrate do Trumpa i potom nacionalnog lidera koji mu se suprotstavlja nekim stavovima. Sami izaberite kako da definirate ideologiju američkog predsjednika.

Kritika Izraela i SAD-a zbog napada na Iran, opis tih akcija kao nelegalnih, privukle su reakciju iz Izraela. Prvo je reagovao ambasador a potom i ministar vanjskih poslova, optužujući hrvatskog predsjednika za antisemitizam. Za razliku od ostalih trumpista ili malih Trumpova razmnoženih po svijetu, Zoran Milanović je iskazao principjelnost po ovim pitanjima. Možda nema pretjerane izvršne ovlasti, ali je barem deklarativno ukazao kako se očekuje od savremenih evropskih vođa da se ponašaju u javnosti. Doduše, lekcije iz diplomatskog govora i ponašanja ne bi bile na odmet, ali na osnovama populizma on ponovno izgledno prilazi nekom masovnijem gledanju.

NEVEN ANĐELIĆ: Bosanac Dodik i Bosanka Željka na Molitvenom doručku

Nevjerovatno visoki broj optužbi ljudi za antisemitizam inflatorno je djelovao na snagu takvih izreka, ali kada se analizira ponašanje vodećih evropskih političara, vidljivo je da se ustručavaju nazvati stvari pravim imenom i opisati ono što i sami vide sopstvenim očima.

Španjolski premijer moguća je iznimka. Jedini evropski nacionalni vođa koji je javno kritikovao Trumpa i usprotivio mu se. Četiri puta je Pedro Sanchez rekao „ne“ Trumpu i svaki put je bio usamljen u svojim stavovima prije nego bi mu se rijetko koji političar pridružio u stavu. Možda su stavovi problematični, ili, vjerovatnije, ostale vođe su problematične.

Prvo je njegova zemlja, zajedno sa Irskom i Norveškom, potom i Slovenijom, priznala Palestinu kao suverenu državu. Ostatak Evrope je američki šutio na tu temu, da bi znatno kasnije, prekasno, i same priznale Palestinu tako podcrtavajući sopstveno licemjerje.

Drugi puta je Sanchez odbio povećati izdvajanja za odbranu na pet posto iz španskog budžeta, što su ostale nacionalne vođe NATO zemalja bezpogovorno prihvatile nakon Trumpovog zahtjeva. Prije osam godina Trump je zahtijevao dva posto da budu ta izdvajanja. Samo iz ovih brojki je vidljiv nivo pogoršanja odnosa u svijetu.

Trećom neprilikom osudio je otmicu venecuelanskog predsjednika. Ostali Evropljani su nevješto izbjegavali zauzimanje principjelne pozicije.

Četvrti puta je glasno rekao što je očigledno svima – SAD i Izrael krše norme međunarodnog prava i zapravo su potpuno srušile na pravilima zasnovan sistem međunarodnih odnosa.

Pedro Sanchez i Zoran Milanović pripadaju istoj grupi lijevih evropskih partija. Francuski predsjednik nije u toj grupi, nominalno je centrista, ali je on jedini od vođa evropskih velikih zemalja iskazao podršku Sanchezu, inzistirajući na tome da Evropa mora biti ujedinjena da bi pomogla Španijiu odbrani od Trumpovih prijetnji trgovinskim embargom.

Međutim, ovaj stav je kontradiktoran sa drugom izjavom francuskog predsjednika koju je potpisao zajedno sa britanskim i njemačkim premijerima kojom se iskazuje spremnost na saradnju sa SAD-om i saveznicima.

Britanski premijer, još jedan deklarativni socijalista, je jednako dvolično prvo zabranio američko korištenje britanskih baza za napade na Iran, da bi ubrzo sam sebe korigovao dozvoljavajući njihovu upotrebu za odbrambene svrhe. Sada je problem u definiciji odbrane. Shodno politici njegove vlade, Izrael se brani bombardovanjem svih svojih susjeda, a SAD traženjem ciljeva na drugom kraju svijeta.

U stilu Macrona i Starmera je i desničarski premijer Njemačke, Friedrich Merz, koji se samo glupo osmjehuje u društvu Trumpa dok ovaj prijeti Španjolskoj, zemlji koja je u EU i NATO-u zajedno sa Njemačkom. Kada se udalji od Trumpa, onda licemjerno iskazuje neku vrstu solidarnosti sa Španijomu koju niti sam ne vjeruje.

Još jedna zvanična ljevičarka, danska premijerka Mette Frederiksen, sukobila se verbalno u nekoj blagoj formi kada joj je Trump zaprijetio oduzimanjem teritorije Grenlanda. Doduše, pitanje je osnove po kojoj Danska iskazuje suverenitet nad ovim ogromnim ostrvom, ali je grabežljivost i nasilnost politike američkog predsjednika neupitna. Po drugim pitanjima, ona se nije istakla u konfrontiranju Trumpa.

Jedino kada je ugrožen bio danski posjed nad Grenlandom, ostatak Evrope je iskazao pažljivo prezentirano protivljenje zeljama Donalda Trumpa. Grabež teritorija ostalih zemalja ostaje nekomentirana.

I nizozemski premijer, neka vrsta partije lijevo od centra, na čelu manjinske vlade, označio je akcije na Bliskom istoku „van okvira međunarodnog prava“. Upitno je koliko će vladati zemljom, ne toliko zbog te izjave, već zbog generalne nestabilnosti vlasti u zemlji.

Njegov prethodnik, sadašnji generalni sekretar NATO-a, Mark Rutte, je bio na vlasti 14 godina. On Trumpa naziva „taticom“. To je jos jedan pokazatelj u kojem smjeru ide svijet. Rutte prosperira, njegov donekle principijelni nasljednik nema većinu u parlamentu, a španski premijer je kod kuće u velikim problemima.

NEVEN ANĐELIĆ: „Komemoracija za Srebrenicu“ u Londonu – putokaz za regionalnu katarzu

Krajnja desnica se gotovo u potpunosti poistovjećuje sa stavovima Trumpove administracije, a Washingtonu najprihvatljivija je italijanska premijerka, Giorgia Meloni. Ipak, i ona, dakle neko sa krajnje desnice, ukazala je na nepoštivanje međunarodnog prava.

Ako se pitate zašto svi ovi primjeri ideološki raznorodnih državnika, odgovor je da možda oni nisu toliko ni politički različiti osim sto se povremeno ne slažu po nekom pitanju. Stoga se oni prije mogu okarakterizirati kao bezideološki pragmatici koji su spremni kompromitirati osnovne vrijednosti liberalno-demokratskih ideja zarad tapšanja po ramenu u Washingtonu.

Možda je jedina iznimka Pedro Sanchez u Madridu, ali kada se sagleda njegova pozicija na čelu manjinske vlade, prethodno koalirajući sa partijama koje imaju secesionističke programe, te sa snažnom krajnjom desnicom među narodom i moćnom tradicionalnom desnicom u parlamentu, onda je pitanje koliko će još trajati španski premijer.

Možda nije do političara. Možda su oni tu gdje jesu i ponašaju se kako vidimo, zato što ih uporno biramo. Možda je do naroda?

Ako je to tačno, onda postoji barem jedna riječ utjehe za slobodnomisleće ljude u Bosni i Hercegovini. Nije samo tu problematičan izbor političkih vođa. Cijeli svijet je takav. Da li je bolje biti licemjeran i držati vlast, ili biti principijelan, potencijalno brzo izgubiti vlast i potom, baš kao i narod, sa mukom posmatrati šta rade oni gore.

Ljevica skoro pa iščezava u EU. Izgleda da je sve otišlo u – desno.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Pročitajte još: 

NOVINARU SE ZA SLAPP SUDI I U SUDNICI I U JAVNOSTI: Kako se priča o korupciji spinuje i prebacuje na onog ko je o tome pisao

I GRAĐEVINSKA MAFIJA IMA SVOJU DRŽAVU: Nelegalno izgrađena zgrada na Vlašiću 20 godina stoji kao spomenik organizovanom kriminalu (KRATKI FILM)

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!