NEVEN ANĐELIĆ: Je li blizu mir u Ukrajini?

Globalnoj javnosti ostala su uskraćena očekivanja da će Donald Trump ubijediti ruskog i ukrajinskog predsjednika u mir, u neminovnost uspostave nekog stanja mira. Iako je, shodno izvještajima, Vladimir Putin uslovio takav potez nizom ustupaka zahtjevima Rusije, on će na kraju morati sjesti za pregovarački sto i potražiti neku vrstu kompromisa.

Tako sugerišu i istorija i teorija završetka konflikta u međunarodnim odnosima.

Države se mobiliziraju za rat kada ne mogu mirnim putem ostvariti svoje interese. Nastojanja da se isti ti ciljevi ostvare upotrebom sile na kraju završe za pregovaračkim stolom.

Dokaz za takvu tvrdnju je zanemariv broj sukoba nakon 1945. godine koji su završili potpisivanjem kapitulacije jedne od strana. Stoga je logično pitanje zašto uopšte ratovati ako se skoro sigurno zna da nijedna strana neće vojno uspjeti nadvladati drugu i da će se na kraju ponovno sjesti zajedno u traženju dogovora i rješenja donekle prihvatljivog svima.

Jednostavno, nakon neuspjeha originalnih, predratnih pregovora, tokom sukoba se zapravo utvrđuju pozicije za buduće mirovne pregovore. Naravno, entuzijazam na bilo kojoj strani nakon manjih vojnih uspjeha, uz propagandu kojom se mobilizira nacija, kreira maksimalna očekivanja, ali realnost je da je od kraja Drugog svjetskog rata rijetko koji rat završio porazom, kapitulacijom jedne od strana. Ma koliko to okrutno zvučalo, suvremeni rat je zapravo predigra za pregovore o njegovom prestanku, ali uključene strane u sukob moraju doći u situaciju da ne mogu više nastaviti vojna djelovanja bez opasnosti po opstanak režima.

Jednostavna je i provjera iznesenog. Ko je dobio rat u Bosni i Hercegovini, a ko je izgubio? Postoji li ijedna politička snaga u savremenoj BiH koja tvrdi da je izgubila rat? Ovdje nema mjesta filozofskom opredjeljivanju za tip države koji nije ostvaren ni mirnim, niti nasilnim putem. Učesnice u ratu tvrde da su uspješno završile vojne sukobe i ostvarile svoje ciljeve. Naravno da u „zero sum game“ (igra sa nultom sumom) takav ishod nije moguć, ali u realnostima savremene politike, ne samo domaće već i svjetske, to je najčešći rezultat katastrofalnih razaranja i stradanja.

NEVEN ANĐELIĆ: Opasnost za BiH je rođena Londrc

Do pregovora se dolazi sticanjem uslova za njih od kojih je najvažniji da zainteresovane strane zaista žele pregovarati i da su spremne na ustupke kojima se umanjuju originalni zahtjevi. Do tog stadija se stiže iscrpljivanjem vojnih, ekonomskih, ljudskih i političkih faktora te su stoga sukobi većinom višegodišnji.

Na taj način se rat u Ukrajini vjerovatno primakao svojem završetku, iako su tačniji pokazatelji stanja i u Ukrajini, a pogotovo u Rusiji, nepoznanica. Vizualni dokazi razaranja, uz nepoznate a pretpostavljene ogromne ljudske žrtve, ukazuju na približavanje momentu traženja mira.

Na samom početku rata, u proljeće 2022. godine, održano je više rundi pregovora u Istanbulu, ali i „online“ između Rusije i Ukrajine. Navodno nisu bili daleko od usaglašavanja, ali je navodno tadašnji britanski premijer, Boris Johnson, iako on sam to demantuje, doputovao u Kijev i obećavši veliku pomoć, ubijedio Volodimira Zelenskog da nastavi otpor.

Bez obzira što Johnsonu ne treba vjerovati pošto je dva puta izgubio posao novinara zbog iznesenih neistina, a barem dva puta je uhvaćen u sličnoj situaciji kao političar, vjerovatno je bitan element ukrajinskog odustajanja od pregovora 2022. uspješna odbrana Kijeva do kojeg su ruske snage skoro stigle na samom početku napada.

Tri godine kasnije linije fronta se tek neznatno pomjeraju, ljudstvo je iscrpljeno, ogroman je broj izbjeglih u druge evropske države – procjenjuje se oko 6,5 miliona Ukrajinaca, koji će se sve teže vraćati jer što duže žive daleko od kuće, tako sve više stvaraju nove domove daleko od Ukrajine. Pored trenutnih teritorijalnih prijetnji, dugoročna prijetnja Ukrajini je depopulacija.

Materijalna razaranja, te ekonomska zaduživanja za buduće generacije uz politički upitnu podršku vlastima, i konačno promjenu američke vanjske politike, kreirali su situaciju da je Zelenski spreman na pregovore.

Putin je problem jer, ma koliko mala trenutna ruska napredovanja, on je uspješno izdržao ekonomsku blokadu Zapada uspješnim usvajanjem ratne ekonomije, politički kontroliše društvo eliminirajući oponente, i izgleda da ga vojska neupitno slijedi. Međutim, postoji dodatni razlog zašto je Putintrenutno nekooperativan za pregovore.

Tri su vrste režima kada se sagledavaju teorije završetka sukoba. Oni demokratski mogu prihvatiti neuspjeh. Posljedica je gubitak sljedećih izbora i provlačenje u političku penziju, pisanje memoara i generalno društveni zaborav takvih lidera. Životi im nisu ugroženi zbog ratnog neuspjeha.

Druga vrsta su diktature gdje je svaki kriticizam za vojni neuspjeh brutalno ugušen, dok god je vojno-represivni režim odan diktatoru, i takav sistem može prihvatiti neuspjeh.

Treća vrsta režima je nešto između demokratije i otvorene diktature, a to je upravo režim Vladimira Putina. Iako on kontroliše umnogome društvo, medije, neupitno vlada državom, ipak postoji element dijela civilnog društva, nekoliko „neposlušnih“ medija i manjih organizovanih disidentskih političkih grupa koje mogu postaviti nezgodna pitanja o vojnom neuspjehu. Takva situacija može dovesti do masovnog neposluha, bunta i konačno kraja režima.

Ma koliko mali izgledi, takav režim je obilježen sopstvenom paranojom. S njegovim krajem, Vladimir Putin bi se našao u životnoj opasnosti. S takvim liderima najteže je ostvariti kompromis. Oni jednostavno moraju ponuditi privid vojne pobjede svojoj naciji.

Pored ovih otežavajućih okolnosti za postizanje mira, postoje i neke olakotne. Kada su 2022. godinepregovarali o miru, i ukrajinska i ruska strana su razgovarale o ulozi Zapada, njihovim garancijama i obezbjeđivanju dogovora. Problem je bio da niko sa Zapada nije bio uključen u pregovore. Potom su u više navrata zapadnjaci organizovali mirovne pregovore bez Rusije. Možda su bili šokirani da im ništa nije uspjelo, ali zaista su se sastali u tri navrata tražeći mogućnosti za mir, bez glavnog aktera koji je započeo rat i koji nije poražen.

NEVEN ANĐELIĆ: Nošenje MAGA kape u Banja Luci ne utiče na politiku SAD-a

Sada je po prvi puta situacija u kojoj mir traže dvije sukobljene strane – napadač i branilac – te glavna međunarodna sila koja bi nadgledala provedbu mira, SAD a ne Zapad kolektivno, pošto se liberalno-demokratska zapadna alijansa pokazala bez kapaciteta, vojnih i moguće personalnih i političkih.

Tri strane će, dakle, morati riješiti uzajamne strahove koje imaju Ukrajina i Rusija, bez čega nema rješenja. Trgovina teritorijom je ponajmanji problem. Rusija ne želi NATO ili bilo koju vojnu alijansu u Ukrajini i ne želi vojno snažnu zemlju na svojoj granici. Također, Rusija želi sigurnost da neka buduća ukrajinska vlada neće ponovno zatražiti prijem u NATO.

Ukrajina želi trajno osiguranje od neke potencijalne nove buduće ruske agresije. Tu treća sila dolazi u razmatranje i Trump je trgovački nudi u vidu ekonomskih ugovora na koje je Ukrajina prisiljena. S ostvarenim američkim ekonomskim interesima dolazi i ukrajinska sigurnost, strategija je Donalda Trumpa.

Dio toga je i konačno rješenje do kojeg je još uvijek dugi put. Ako se ostvari kompromis, vjerovatno je Trumpovo de jure priznanje Krima kao teritorije Rusije, te de facto priznanje ostalih osvojenih ukrajinskih područja kao dijelova kojima Rusija vlada. Tokom prvog Trumpovog mandata, SAD su postale tek druga nacija koja priznaje Golansku visoravan kao dio Izraela. Prve je Izrael koji ju je okupirao 1967, a proglasio svojom 1980-ih.

Pored brojnih bliskoistočnih sukoba, najmanje iskazan je upravo o ovoj oblasti. To bi, dakle, mogla biti budućnost ukrajinsko-ruskog mira – nepravedni mir, američka podrška, donekle zadovoljen autokratski apetiti te razorena zemlja, ali zaustavljene su nove žrtve.

Ima li mjesta za pravdu u svijetu?

——————————————————————————————————————————————————————————————————————

Pročitajte još: 

NA TROJANSKOM KONJU: Da li je za SDA i DF trojka veći problem od Dodikovog separatizma?

TAJNA ULICE DEREBENT: Porodica Borić zbog prevare i prenamjene statusa stana u kojem žive od 1946. tužila Općinu i majku Slavena Kovačevića

——————————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

——————————————————————————————————————————————————————————————————————

—————————————————————————————————————————————————————————————————————–

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!