NEVEN ANĐELIĆ: Kreira se novi svjetski poredak – da li će SAD i Evropa biti na istoj strani?

Dok je potpuno jasno da se kreira novi svjetski poredak koji nije baziran na međunarodnom pravu već na sili, nepoznanica je, osim broja polova u budućem multi-polarnom svijetu, da li će SAD i demokratska Evropa biti na istoj strani

Amerikanci upozoravaju Britance na slobodu izražavanja nakon što je britanska agencija počela sa provjerom mreže X Elona Muska, na kojoj se pojavljuju pornografski sadržaji žena i maloljetnih osoba koji su kreirani umjetnom inteligencijom.

Ovaj bizaran uklon ka jednoj od osnovnih građanskih sloboda na kojima je bio zasnovan savremeni demokratski svijet, refleksija je ogromne i radikalne promjene koja se desila na Zapadu.

SAD drugačije interpretiraju slobode, prava i generalno liberalizam od Evropljana. Sila, ona ekonomska, se stavlja u službu interesa najbogatijih; politička je u interesu najmoćnijih uvezanih sa vladajućom ideologijom; vojna je stavljena van kontrole institucija i njena upotreba direktno je odlučena u Ovalnom uredu. Amerika je moćna. Pitanje je koliko je liberalno-demokratska. Slobode i prava se interpretiraju u ovom kontekstu.

Britanija i Evropa zadržavaju mišljenje o sebi samima da su liberalno-demokratske i moćne, ali je u mnogočemu dokazano da im moć bježi, a vrijednosti liberalne demokratije podrivaju sopstvenim licemjerjem u domaćim i pogotovo međunarodnim odnosima i politikama.

„Specijalni odnos“ kojim Britanija već decenijama nastoji sebe održati u poziciji latentne velesile sve otvorenije je ugrožen. Londonski izbor je između zadržavanja svih liberalno-demokratskih vrijednosti te samim time alijeniranjem Donalda Trumpa, a na drugoj strani odbacivanja nekih najosnovnijih postavki liberalnog društva, tako ostajući u posebnom odnosu sa SAD-om.

Britanija je premala, preslaba, nedovoljno moćna da može sama ispoljavati globalnu moć. Ukoliko nije s Trumpom, postoji alternativa – Evropska unija, ali nju je britansko građanstvo demokratski odbacilo, dok je u političko-elitnim krugovima zagovaranje povratka u EU kao kada bi neko u Hrvatskoj danas sugerisao rekreiranje Jugoslavije.

Nije sve do Britanaca, jer žrtvujući osnovne vrijednosti na kojima je počivala njihova prethodna moć i utjecaj – demokratija, ljudska prava, individualne slobode, sloboda tržišta, globalizacija, evropske integracije, neoliberalni kapitalizam – oni se pridružuju sličnim stavovima i odbacivanjima ključnih vrijednosti Evropljana koji se međusobno utrkuju u dodvoravanju Donaldu Trumpu. Mnoge politike na kojima inzistiraju da zemlje-kandidati moraju prihvatiti i implementirati ukoliko žele da budu primljene u uniju, članice te iste unije uveliko odbacuju ili selektivno primjenjuju.

Zašto bi neko uopšte onda ušao u uniju osim iz ekonomskih razloga? I na ovom polju unija postaje razjedinjenija.

Najkritikovanija, da li i potencijalno najgora, predsjednica Evropske komisije u njenoj istoriji osobnim je velikim pritiskom i ignorisanjem drugačijih stavova skoro do kraja provela proces ostvarenja ugovora sa latinoameričkim zemljama u Mercosuru od kojega će profitirati, recimo, njemačka auto-industrija, ali će, recimo, francuski farmeri dobiti ogromnu konkurenciju na slobodnom tržištu. Inzistiranje iste komisije na alternativnim energetskim izvorima kako bi se oslabila ruska ekonomija uspješno je u kontekstu ogromnih povećanja profita energetskih kompanija, posebno američkih koje dostavljaju ukapljeni gas kao zamjenu što ima otežavajući finansijski efekat na građanstvo razvijenijeg dijela unije, a životno ugrožavajući na žitelje nekih centralnoevropskih država koje jedini izvor gasa imaju u plinovodima koji počinju u ruskim prostranstvima. Oštećena je doduše ruska ekonomija, ali oni i dalje ratuju.

Rezultati ovih geoekonomskih politika podstiču dio demokratskih masa da traže alternativu prilikom izbora. Iako liberalno-demokratska elita na pan-evropskom nivou i dalje dominira i upravlja institucijama, niz nacija već je izabrao radikalno konzervativne snage, nativiste, populiste, neofašiste, post-fašiste, nacionaliste koji svi u većoj ili manjoj mjeri narušavaju prvo unutrašnji sistem vrijednosti, individualnih i grupnih sloboda i ljudskih prava, a potom na međunarodnoj sceni iskazuju drugačije stavove, u mnogočemu su na tragu Trumpovih politika, te tako sabotiraju nekada ujedinjeni Zapad.

Najveće zapadne nacije još uvijek nisu izabrale kleronacionaliste ili slične da ih vode u budućnost, ali dominirajuće opozicione grupe u njemačkom, francuskom i britanskom parlamentu formirane su upravo na nacionalizmu i neliberalnim vrijednostima i potencijalno su jedan parlamentarni ciklus daleko od osvajanja vlasti.

U svakoj naciji postoji takvo ideološko jezgro, ali tokom 21. vijeka nekompetentnost liberalnih vođa omogućuje širenje jezgra i rast popularnosti radikalne desnice. Početak ovogodišnjeg Svjetskog ekonomskog foruma ukazuje na moguće presudan momenat geoekonomskog sistema. Netom po preuzimanju mandata prošle godine, Donald Trump se video linkom obratio prisutnim u Davosu i naglasio obavezu NATO članica da umjesto dotadašnjih 2 posto izdvajanja bruto društvenog proizvoda za odbrambene budžete, taj nivo povise na 5 procenata. Zatražio je ukidanje nezavisnosti centralnih državnih banaka, a zaprijetio je carinskim stopama kao geoekonomskim sredstvima za ostvarenje američkih geopolitičkih ciljeva.

Ove godine, Trump predvodi najbrojniju ikada američku delegaciju u Davos gdje dolazi i šezdesetak šefova drugih država, brojni milijarderi, vlasnici i čelnici globalnih korporacija, novinari te poneki utopista i aktivista za opšte ljudsko dobro. Dok je potpuno jasno da se kreira novi svjetski poredak koji nije baziran na međunarodnom pravu već na sili, nepoznanica je, osim broja polova u budućem multi-polarnom svijetu, da li će SAD i demokratska Evropa biti na istoj strani.

Nakon što je Evropa skoro utrkujući se u naručje Trumpa povećala vojna izdvajanja, sa zadovoljstvom prihvatila nova carinska pravila na sopstvenu štetu, poslušnički slijedila američke stavove prema Bliskom istoku i licemjerno efektivno ignorisala uništavanje Gaze i njenog stanovništva, činilo se da je nesuglasje oko rješenja za Ukrajinu potencijalna tačka sukoba.

Međutim, Evropljani su i tu bili spremni da uz veliku galamu o borbi za očuvanje suverenosti Ukrajine i suprotstavljanje ruskoj agresiji, zapravo efektivno slijede Trumpa koji kada izjavi da će dostaviti Ukrajini najnovije rakete koje će Evropa platiti, oni sa sladostrašću to i prihvate. Novac, dakle, dolazi iz nacionalnih budžeta koji se pune iz džepova poreskih obveznika, građanstva koje sve teže živi. Rakete završavaju u Ukrajini, a novac na računima vlasnika i dioničara američkih korporacija koje proizvode i izvoze naoružanje.

NEVEN ANĐELIĆ: Zašto jačanje evropske desnice ne ide u prilog bh. nacionalistima

Tokom mandata prethodnog američkog predsjednika, Zapad je bio jedinstven u sramotnom odnosu prema Izraelu i podršci prema Ukrajini. Nijedan zapadni nacionalni lider nije se glasno upitao kako je konzistentno suprotstavljanje jednom agresoru, podrška jednoj žrtvi i ignorisanje druge žrtve uz podršku i izvoz oružja drugom agresoru. Taj Zapad i njegove vrijednosti tako gubi globalni legitimitet a nova pravila na svjetskoj sceni jedino priznaju moć, vojnu, političku i ekonomsku. Zapadna Evropa još samo ekonomski može samostalno iskazati tu moć.

Venecuela je posljednji primjer licemjerja. Osim zvanične Španije, do francuske kritičke reakcije na Trumpovu ograničenu agresiju u Venecueli, evropski lideri su pravili jezičke egzibicije da izbjegnu direktni kriticizam Trumpove intervencije. Nisu shvatili da ih akcijom za kontrolu naftnih nalazišta, američki predsjednik, između ostalog, i testira koliko su poltronski ukalupljeni, koliko su nemoćni i šta im sve može uraditi a da oni ili šutke ili sa osmijehom prihvate još jedan iskaz američke sile i sopstvenog poniženja.

I desio se Grenland. Najednom Evropa je otkrila sopstveno „JA“, međunarodno pravo, suverenost, poštovanje teritorijalnog integriteta i vojnu moć. Evropski predsjednici i generali vjerovatno zamišljaju paniku u Pentagonu i Bijeloj kući na vijest da su Britanci poslali jednog oficira na Grenland, dok su nordijske zemlje poslale duplo više, po dvojicu, a Švedska moguće pretjerala sa trojicom.

Ipak, da i Evropa ima kapacitete potvrdile su Njemačka sa 13 specijalaca te Francuska sa čak 15 takvih strahopoštujućih boraca na Grenlandu. Slovenci su poslali dvojicu, valjda da ima ko pozdraviti Melaniju na maternjem jeziku. Danci drže u svojoj koloniji impozantnih 150-200 vojnika i civila.

Bitna stvar je da evropski pokušaj stvaranja Sajgona 1970-ih od Grenlanda 2020-ih nije, oni tvrde, zbog Amerikanaca, već da se spriječe Rusi i Kinezi. Hipokritski potezi evropskih liberalnih elita jedina su konzistentnost vladajućih struktura. Šta imaju zajedničko Ukrajina, Gaza, Venecuela i Grenland? Sudeći po evropskim mjerilima – ništa.

U svakom od slučajeva su se drugačije ponašali. Nakon katastrofe Prvog svetskog rata, Erich Maria Remarque je napisao remek djelo Na zapadu ništa novo. Uz katastrofu evropske politike danas, nešto novo se javlja na horizontu, a to je nešto još gore – radikalni ultranacionalizam u svim zemljama Zapada. Dakle, sada smo između dvije mogućosti – „na Zapadu ništa novo“ i „na Zapadu nešto novo“.

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Pročitajte još: 

FROM DUSK TILL DAWN: Još jedna godina koju je pojeo Dodik

ZAŠTO JE BIH I DALJE NAJMANJE SPREMNA ZA EU: Provedba reformi mnoge bi političare dovela iza rešetaka

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

——————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–