Njemački Bundestag je objavio detalje debate koja je održana na 30. godišnjicu genocida u Srebrenici, navodeći da ona “nije prošla bez kontroverzi”.
Naime, poslanici iz ultradesničarskog AfD-a pokušali su dovesti u pitanje klasifikaciju zločina. Podsjetimo, brojne međunarodne presude, ali i presude domaćih sudova, zločin u Srebrenici su okvalifikovali kao genocid.
Predsjednica Bundestaga Julia Klöckner je prije otvaranja debate podsjetila na ono što se dogodilo prije trideset godina u tom gradu.
Objasnila je da su porodice razdvojene “brutalnom silom”, da je više od 8.000 bošnjačkih dječaka i muškaraca ubijeno, hiljade žena silovano i poniženo, te da su i mnoge od njih ubijene. Istakla je da su nakon masakra posebno preživjele žene bile te koje su poticale rasvjetljavanje zločina i borile se za priznanje da se radilo o genocidu – “i to čine i danas, uprkos pokušajima negiranja”.
Njemački ministar za Evropu Gunther Krichbaum (CDU) objasnio je potom da su nizozemski vojnici UN-a bili nemoćni pred bosansko-srpskim napadačima i da “nisu mogli ili nisu htjeli intervenisati”, te zaključio je da su “mandati korisni samo ako su i robusni”.
On se požalio na procese pristupanja zemalja Zapadnog Balkana EU-u, navodeći da su vrlo tehnički orijentirani, te da se često zaboravlja jedna stvar: “Da je pomirenje u neku ruku temelj na kojem je izgrađena ova evropska kuća”.
Dr. Alexander Wolf iz (AfD) zatražio je da se “jezivi masakr” u Srebrenici sagleda u historijskom kontekstu, “bez da se time zločin na bilo koji način umanjuje”. Naveo je da je prije toga bilo i zločina koje su počinili bošnjački “militanti” nad bosansko-srpskim civilima. Optužio je Aliju Izetbegovića da je odbio evakuaciju žrtava kada su srpske snage opkolile Srebrenicu, tvrdeći da je on “zloupotrijebio zarobljene izbjeglice kao taoce”.
On je izjavio da je Rezoluciju o proglašenju masakra genocidom, koju su kasnije u UN-u predložile Ruanda i Njemačka, “prije svega podržao muslimanski svijet”.
Na kraju je izjavio da je “ta kvalifikacija bila politička odluka, a ne historijska”, te “vrlo nepromišljena”.
Poslanica Dr. Anna Rathert (AfD) navela je: “Ako se i dalje budemo u narativu fokusirali na jednu jedinu grupu počinilaca i jednu jedinu grupu žrtava, to neće donijeti pomirenje, nego samo novu ogorčenost”.
Poslanik Martin Sichert (AfD) ocijenio je da “etničko čišćenje” koje su, kako je rekao, odmah nakon raspada Jugoslavije započeli Srbi, Hrvati i Bošnjaci, predstavlja primjer upozorenja za multikulturna društva.
“Tamo gdje država kao uređujuća sila nedostaje, multikulti postaje bojno polje različitih grupa jednih protiv drugih”, rekao je on, te dodao da se to, u manjem obimu, može danas vidjeti “na gotovo svakom školskom dvorištu u Njemačkoj”.
Savezni ministar vanjskih poslova dr. Johann David Wadephul spontano se uključio u debatu kako bi objasnio da “ovo nije prava prilika” za raspravljanje takvih pitanja. A Jürgen Hardt (CDU/CSU) optužio je govornika AfD-a Wolfa da je negirao genocid i “stao na stranu počinilaca, a ne žrtava”.
Hardt se pokazao optimističnim da je pomirenje, kakvo je postignuto u ostatku Evrope, moguće i u Bosni i Hercegovini. Naveo je da je preduslov za to iskreno suočavanje s počinjenim zločinima i “spremnost na ispruženu ruku”.
Inače, AfD (Alternative za Njemačku) je desničarsko-populistička politička stranka koja zastupa antimigrantsku retoriku, posebno usmjerenu protiv muslimana, te promoviše revizionizam kada je riječ o njemačkoj historiji. Njemačka savezna obavještajna služba za zaštitu ustavnog poretka (Bundesamt für Verfassungsschutz, BfV) proglasila je AfD u cjelini “sumnjivim slučajem” (Verdachtsfall) zbog sumnje na ekstremno desničarski uticaj i prijetnju demokratskom poretku. BfV navodi da pojedini članovi AfD-a umanjuju nacističke zločine, koriste rasističku retoriku i šire antiustavne stavove, što je osnov za praćenje stranke nadzornim mjerama.
Izvor: N1
