ODGOVORNOST, ŠTA JE TO: Ni najbrutalnija ubistva, ni najgore pedofilske afere naše političare ne mogu natjerati na ostavke

Da je nešto trulo u MUP-u Tuzlanskog kantona, u kojem je na vlasti Stranka demokratske akcije (SDA) s koalicijskim partnerima, bilo je izvan svake sumnje jasno i prije najnovije policijsko-pedofilske afere koja je potresla javnost. Bilo je to jasno još u augustu prije dvije godine nakon ubistva Nizame Hećimović u Gradačcu, kojoj je brutalno oduzeo život bivši partner, pritom sve prenoseći uživo na društvenim mrežama.

Unatoč tome što je Nizama ubicu Nermina Sulejmanovića prijavljivala za obiteljsko nasilje, policija i sud nisu poduzeli odgovarajuće mjere da je zaštite, zbog čega su životom platili i otac i sin Džengiz i Denis Onder, slučajno se našavši na putu ubice u njegovom krvoločnom pohodu.

MUP TK SE GUŠI U NAJSTRAŠNIJIM SKANDALIMA

Koliko je velika ta trulež u MUP-u TK postalo je još jasnije u februaru prošle godine, kada je policijski službenik Elvis Ćustendil službenim pištoljem (koji nije ni smio imati kod sebe, jer je bio na godišnjem odmoru) s više hitaca usmrtio Amru Kahrimanović u njenom kafiću Sydney u Tuzli. U tom slučaju su kadrovi MUP-a TK prešli iz kategorije onih koji kriminalno loše obavljaju svoj posao na štetu građana u one koji su direktni počinitelji kriminala i zločina.

Nedavno smo pak saznali monstruozne razmjere tog kriminala, koji se uzgaja unutar kadrovskih struktura MUP-a TK, kada je otkriveno da su policajci postali svodnici dvije 15-godišnjakinje, tjerajući ih na prostituciju i podvodeći ih nizu tzv. uglednih građana, među kojima je bio i bivši federalni zastupnik SDA Zijad Jagodić, ujedno i univerzitetski profesor.

Horor je tim veći jer su djevojčice bile štićenice Doma za nezbrinutu djecu, dakle ionako u teškoj socijalnoj situaciji, a od policije ne da nisu dobile zaštitu i razumijevanje, što bi trebale i po profesionalnoj i po ljudskoj osnovi, već su dodatno iskorištene, traumatizirane i ponižene. Koliko čovjek mora biti pokvaren da vidi ranjivost i nemoć dvije djevojčice, pa da pomisli kako se na tome može lijepo zaraditi, pretvarajući njihova mlada tijela u robu na prodaju?

Ali, iako se MUP TK guši u najstrašnijim skandalima – čije su žrtve, indikativno je, većinom žene – naravno da trenutnom ministru policije TK Nedžadu Bristriću, kadru SDA iz Gradačca, nije palo na pamet ni ponuditi, a kamoli podnijeti ostavku. To nije učinio ni njegov prethodnik Hajrudin Mehanović (SDA), koji je bio na funkciji u vrijeme ubistava Nizame i Amre. Mehanović je fotelju ministra odlučio napustiti tek nakon što si je osigurao fotelju gradonačelnika Gradačca nakon lokalnih izbora 2024.

Poruka je jasna: u politici su zbog fotelje i materijalnih privilegija i utjecaja koji sa sobom ova ili ona pozicija nosi, ne zbog toga da časno obavljaju svoj posao na korist građana.

Mehanović i Bristrić su kao ministri držali guje u njedrima MUP-a TK; guje koje su oduzele i uništile živote običnih građana i građanki, ali nisu osjetili nikakvu zapovjednu, političku ili moralnu odgovornost zbog toga, kao da oni nemaju nikakve veze s resorom kojim upravljaju. Kao da tu trulež nisu oni ignorirali i/ili dozvolili i/ili podržavali. Što god od toga bilo, zbog toga se podnosi ostavka.  

Nažalost, ideja da bi neki ministar trebao podnijeti ostavku u slučaju propusta ili skandala posve je nepojmljiva u političkoj kulturi koja vlada u daytonskoj Bosni i Hercegovini. Nema tu razlike ni između Federacije BiH i Republike Srpske, niti između državnog, entitetskog i kantonalnog nivoa.

Iako se kod nas u javnosti žestoko sukobljavaju različiti političari, većinom potpaljujući najniže nacionalističke strasti, kada je riječ o tome da se osvojenu funkciju ne napušta zbog moralne i političke odgovornosti, među svima njima vladaju harmonija i jedinstvo. “Ne dam fotelju!”, vrište nam u lice.

KADA SU U PITANJU FOTELJE NEMA RAZLIKE MEĐU STRANKAMA

Nema tu nikakve značajne razlike između SDA, HDZ-a, SNSD-a, SDP-a, DF-a, itd. U najboljem slučaju su to stilske razlike, ali suštinski svi jednako obožavaju osvojene fotelje. Nema razlike očito ni u slučaju Naše stranke, koja je zbog najnovijeg horora u Tuzlanskom kantonu zatražila ostavku tamošnje vlade, a kada je sličan slučaj koji dan kasnije otkriven u Sarajevskom kantonu, u kojem je ona dio vlasti, odjednom se zadovoljavaju skupštinskom raspravom i “preispitivanjem odgovornosti”. Ostavka ništa.

Ipak, posebno je cinična reakcija iz SDA i njihovih satelita DF-a i SBiH, koji drže vlast u Tuzlanskom kantonu. Oni vele da se slučaj policijskih službenika koji djevojčice pretvaraju u prostitutke “ne treba politizirati”. Itekako treba! To je političko pitanje par excellence. Bavi li se policija suzbijanjem kriminala ili kriminalom je svugdje u svijetu političko pitanje. Ko tvrdi drugačije ili je glup ili pokvaren.

Svaki ministar na svakom nivou vlasti u BiH plaću zapravo prima od građana. Ostavka je pokazatelj da kao političar i kao ministar osjećaš neku odgovornost prema tim istim građanima koji te plaćaju. Jedva da treba eksplicirati kako iz višedesetljetnog nepodnošenja ostavki unatoč nizu katastrofa za koje su bili odgovorni proizilazi samo jedan logičan zaključak, a to je da ministre kod nas nije briga za građane.

Gledaju na nas kao na stoku, a još gore je i to što se većina građana sve više i ponaša kao stoka. S funkcije se odlazi samo ako je osigurana druga, ili ako se tako odluči u stranci, jer ministri rade za stranke, a ne za obične ljude. Na pozicijama su da poboljšaju svoje i živote svojih bližnjih, ne da poboljšaju život narodu.

Može poplava i odron iz ilegalnog kamenoloma odnijeti 19 života – ostavke nema. Može vam pasti stijena na glavu dok se vozite cestom i ubiti vas – ostavke nema. Mogu vam majku, sestru ili kćerku ubiti – ostavke nema. Mogu djecu natjerati na prostituciju – ostavke nema. Svaki užas može, ali ostavka ne može!

Pritom možemo vidjeti kako bi to trebalo izgledati s ministrima i ostavkama na aktualnom primjeru iz Slovenije. Tamo su nakon brutalnog ubistva u Novom Mestu ostavke podnijeli i ministar policije Boštjan Puklokar i ministrica pravosuđa Andreja Katič.

“Ostavkom želim da doprinesem smirivanju situacije, svako mora da razmisli o svojoj odgovornosti”, rekla je ministrica pravosuđa Katič na vanrednoj konferenciji za novinare, dok je ministar unutrašnjih poslova Poklukar dodao da “preuzima objektivnu odgovornost”. Ključna riječ: odgovornost.

Nezamislivost ostavke među materijalno i statusno privilegiranom političkom klasom u BiH – jer nije to samo karakteristika Tuzlanskog kantona – podsjeća nas da nam o glavi najviše radi sama vlast.

Izbori tu očito ne mijenjaju bitno stvari, a jedino što bi moglo donijeti promjenu je izlazak građana na ulice – i to ne jednokratno, već dugotrajno i uporno, kao što to već godinu rade studenti i njihovi podržavatelji u Srbiji.

Sve dok se vlast ne počne plašiti naroda, umjesto da se kao sada narod plaši vlasti koju je izabrao, u BiH svanuti neće. Niti ćemo dočekati ministra koji će podnijeti ostavku jer osjeća odgovornost.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Pročitajte još: 

VALTER OTKRIVA: Kako je izmjenom Pravilnika od Novalićeve do Nikšićeve vlade omogućena pljačka od pola milijarde KM na koridoru 5C

EKO-BOMBA U REGIJI VAREŠA (II): Povratak Miloša Bošnjakovića i kompanija za istraživanje hroma sa katancem na vratima sjedišta

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!