PONOVLJENI IZBORI ZA PREDSJEDNIKA RS: Dan mrmota u Republici Srpskoj

Veliki problem opozicije u RS jeste što političke protivnike pokušava pobijediti pretežno njihovim metodama - sličnim ideološkim narativima, populizmom, antagonizmima Banjaluke i “političkog Sarajeva” kojima se održavaju tenzije u BiH, a građanima se ne nudi prosperitetnija budućnost. Zato kada se izborni dan završi, vremenska petlja se ne prekida, ona se resetuje: SNSD ponovo pobjeđuje, opozicija galami o krađi, a nezadovoljstvo se vraća u svakodnevnicu kao konstanta bez izgleda za promjenu

Foto: Dejan Rakita/Pixsell, ChatGPT

Rezultati ponovljenih prijevremenih izbora za predsjednika RS (entiteta Republika Srpska) proizvod su ustaljene matrice: 40 posto izborne krađe, 40 posto ucijenjenih birača plus pristalica SNSD-a, i 20 posto nemoćne opozicije.

Tako se zdravi dio glasača u ovom entitetu našao u scenariju kultnog Dana mrmota (Groundhog Day), filma koji je utjelovio pakao beskonačnog ponavljanja.

Filmska priča prati Phila Connorsa (tumači ga Bill Murray), ciničnog i samodopadnog TV meteorologa, koji nevoljno odlazi u mali grad u Pensilvaniji da izvještava o Danu mrmota. Jutro nakon izvještavanja, Phil se budi i proživljava identičan dan kao prethodni.

DVODECENIJSKA MATRICA

I tako unedogled – bez obzira kako pokušao da promijeni tok događaja, on živi jedan te isti dan. U početku mu vremenska petlja djeluje kao prednost: koristi je za lične užitke, manipulaciju drugima i izbjegavanje svake odgovornosti. No, kako vrijeme prolazi, ponavljanje prerasta u frustraciju i očaj. Phil shvata da ne postoji bijeg — čak ni smrt ne prekida ciklus; nakon svakog pokušaja samoubistva budi se u istom jutru, osuđen da isti dan živi vječno.

Dan mrmota u Republici Srpskoj traje dvadesetak godina: opljačkani građani su nezadovoljni, ogorčeni i umorni. Ekonomski su slomljeni rastom cijena, niskim platama i stezanjem kaiša, traže promjenu koja im se godinama obećava, a nikad ne dolazi. Frustrirani korupcijom, nepotizmom, neki odlaze… Opozicija, gotovo po ustaljenom rasporedu, pred svake izbore najavljuje preokret. I “baš ovaj put” će biti drugačije: birači će se probuditi, “SNSD sigurno propada”, kandidat opozicije uliva povjerenje naspram negativca iz vlasti – “sad ili nikad” – ali po četvrti, peti, šesti put.

Dodik u društvu izbornog pobjednika i novog predsjednika RS Gorana Karana koji se nije vidio ni čuo tokom posljednje izborne kampanje (Photo: Dejan Rakita/PIXSELL)

A onda dolazi izborni dan i vremenska petlja Republike Srpske: SNSD ponovo pobjeđuje, opozicija viče “drž’te lopova”, a nezadovoljstvo se vraća na početnu tačku. Dan se završava onako kako je i počeo, spreman da se sutra ponovo odigra na isti način i prema istoj matrici.

Ta matrica — 40 posto izborne krađe, 40 posto ucijenjenih birača i lojalnih pristalica vlasti te 20 posto nemoćne opozicije — opis je mehanizma koji političku vremensku petlju Republike Srpske održava u životu. Dan mrmota se ponavlja jer su okolnosti unaprijed zadate, a potencijal za promjene slab ili nikakav.

Kada je riječ o izbornoj krađi, Koalicija Pod lupom objavila je još u nedelju direktne nalaze posmatrača koji su potvrdili teže oblike izbornih nepravilnosti, uključujući nezakonite pritiske na birače, nagovaranje na glasanje za određenog kandidata, organizovani transport birača, indicije o politički povezanim predsjednicima biračkih odbora, kao i nepravilnosti u vezi s pružanjem pomoći biračima, koje narušavaju tajnost i slobodu glasanja.

Za Stefana Blagića iz udruženja ReStart Srpska, protekli ponovljeni izbori takođe predstavljaju“pobjedu kupovine glasova”.

Blagić: Evidentno je da se glasovi kupuju (Photo: Dejan Rakita/PIXSELL)

„Vlast u ova četiri grada: Zvornik, Doboj, Bratunac i Laktaši, u prethodnih mjesec-dva uložila je 50 miliona KM i tu treba tražiti razloge… Evidentno je da se glasovi kupuju“, kaže Blagić, koji opravdano pita zašto MUP RS i SIPA nisu to istražili.

VELIKA ODGOVORNOST JE I NA OPOZICIJI U RS

Drugi dio razloga zbog kojih Republika Srpska ne izlazi iz vremenske petlje je biračko tijelo koje je dijelom ucijenjeno, a dijelom svjesno pristaje na postojeći poredak.„Narod voli pare, okove i lance“, konstatovao je poslanik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović i dodao:

 „Što ih Dodik više ponižava i gazi, što ih više vrijeđa, oni još više glasaju.”

Vukanović: Narod voli okove i lance (Photo: Dejan Rakita/PIXSELL)

Poput Phila Connorsa koji pristaje vječno proživljavati jedan dan zarad ličnih zadovoljstava, i biračko tijelo RS prednost daje kratkoročnoj sigurnosti — obećani posao za podobne, mrvu veća penzija ili dobijeni tender postaju važniji od dugoročne političke promjene i opšteg boljitka. Vremenska petlja više nije samo nametnuta; ona je i prihvaćena.

Jednako tako, opozicija u Republici Srpskoj većinu svog djelovanja svodi na „buku i bijes“, ponavlja iste političke poteze, očekujući drugačiji ishod.

“Nadali smo se da je kraj avanturizmu, manipulacijama i politici koja frustrira cijelu naciju. O tome neko hrabro priča dok drugi posramljeno nastavljaju slijediti taj put – uglavnom radi interesa, a sve manje iz ubjeđenja! Nadali smo se da dolazi vrijeme drugačijih ljudi, slobodnih i politički realnih medija, vrijeme u kojem se živi, a ne preživljava i strahuje!”, objavio je gradonačelnik Teslića iz SDS-aMilan Miličević na društvenim mrežama.

Umjesto dugoročne strategije, opozicija je do sada nudila brze i površne reakcije; umjesto sistemskog pritiska – povremene ispade; umjesto upornog rada na terenu – vjeru da će se raspoloženje birača samo od sebe prelomiti u njihovu korist. Tako i ona ostaje zarobljena u “istom danu” — uvjerena da je problem u okolnostima, a ne u sopstvenom načinu djelovanja.

Za razliku od takvog obrasca, nedavni primjer Bugarske pokazuje da politička petlja može biti prekinuta tek kada opozicija prestane biti puki posmatrač nezadovoljstva i preuzme aktivnu ulogu u njegovom artikulisanju.

Masovni protesti protiv korupcije i ekonomske politike u Bugarskoj nisu ostali samo izraz građanskog bunta, već su dobili institucionalnu težinu upravo zato što ih je parlamentarna opozicija otvoreno podržala, povezala s jasnim političkim zahtjevima i pretočila u pritisak koji je u decembru prošle godine rezultirao padom vlade.

DIVLJANJE PRIMITIVCA DODIKA

U Republici Srpskoj, međutim, opozicija rijetko pokazuje spremnost na takav iskorak. Protesti se doživljavaju kao krajnja mjera, kratkotrajni ventil ili simbolični čin, a ne kao dugoročna strategija političkog pritiska. Umjesto da se nezadovoljstvo građana pretvori u kontinuirani pokret, ono se prepušta da se samo od sebe potroši, dok se opoziciono djelovanje vraća u okvire skupštinskih rasprava, pres konferencija i Facebook statuse.

Odsustvo volje da se takav model primijeni u Republici Srpskoj ne čudi jer ulica nosi rizik — a skupštinske klupe, očigledno, nude udobnost koju opozicija nerado napušta.

Predizborni sastanak opozicije u RS, ili barem nečega što se tako naziva (Photo: Dejan Rakita/PIXSELL)

Osim navedenog, ogroman problem opozicije u manjem bh. entitetu jeste što političke protivnike pokušava pobijediti pretežno njihovim metodama – sličnim ideološkim narativima, populizmom, antagonizmima Banjaluke i “političkog Sarajeva” kojima se održavaju tenzije u BiH, a građanima se ne nudi prosperitetnija budućnost.

Zato kada se izborni dan završi, vremenska petlja se ne prekida, ona se resetuje: SNSD ponovo pobjeđuje, opozicija galami o krađi, a nezadovoljstvo se vraća u svakodnevnicu kao konstanta bez izgleda za promjenu.

U završnom činu, Milorad Dodik se vraća uobičajenoj primitivnoj i uvredljovo-prijetećoj retorici.

“Siniša Karan će imati neke stvari, morat će ispotpisivati, on će vam to reći šta namjerava. Mislim da će ove balije u Sarajevu požaliti Milorada Dodika kad vide šta će Siniša Karan uraditi”, rekao je Dodiktokom proglašavanja pobjednika izbora za predsjednika RS, a naknadno ponovo najavivši napuštanje institucija, ukidanje Suda BiH i „vraćanje vojske“.

U Danu mrmota vremenska petlja prestaje tek kada se Phil Connors promijeni kao osoba, umjesto da mijenja okolnosti.

U Republici Srpskoj, petlja traje jer se ne mijenja nijedan njen ključni element: ni način vladanja, ni odnos prema biračima, ni politička ponuda opozicije. Zato se svaki novi izborni ciklus završava isto — kao još jedno jutro u kojem se svi bude, znajući kakav će dan uslijediti.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Pročitajte još: 

ODLUČNO PROTIV USTAŠIZACIJE RH: U tunelu fašizma i usred mraka – sjaji Tomislav Tomašević

SVE ŠTO NISTE ZNALI O POKRETU SIGURNA SRPSKA: Beograd preko Stanivukovića osigurava da u RS nakon Dodika ne dođe do potresa

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE

Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!

Facebook
Twitter
LinkedIn

Autor

Maja BJELAJAC

Maja Bjelajac je bosanskohercegovačka novinarka, član redakcije Valterportala. Radila u brojnim medijima, od čega najduže na Radiju Slobodna Evropa i Inforadaru.

Maja BJELAJAC

Maja Bjelajac je bosanskohercegovačka novinarka, član redakcije Valterportala. Radila u brojnim medijima, od čega najduže na Radiju Slobodna Evropa i Inforadaru.