POVRATAK U BUDUĆNOST: Posljednje iskušenje Milorada Dodika

Te večeri je bio dobro raspoložen; policijsko vozilo Despot je bilo parkirano ispred kapije dvorišta Milorada Dodika, specijalna policija sa dugim cijevima kampovala je oko imanja, a svi mediji su prenosili njegovu zajebanciju koju je kazao neki dan na konferenciji u Palati predsjednika Republike Srpske.

Istuširao se, otkucao dva, tri tvita, pročitao Puhalov novi blog, popio propisanu terapiju, i osjetio da ga stiže san.

Dok je sklapao oči pomislio je: „Bože, kako je ovaj naš narod glup i naivan, džaba mu sva konstitutivnost“…

Naravno, njegov san nije bio više tako čvrst kao nekada, malo zbog godina, malo zbog prostate, a najviše zbog SIPE. Zbog toga se dešavalo da mu se san i java izmješaju, što se i ove večeri dogodilo.

Dok je „tonuo“ u san, začuo je glas koji je dolazio iz daljine, praćen još daljom grmljavinom i zvukom koji je ličio na galopiranje konja.

Glas iz daljine: Milorade, Milorade, Mileeee!

Dodik: Ko je to, ko se usuđuje da me budi?

Glas izdaljine: Ja Milorade, onaj koga si izdao i zaboravio.

Dodik: Jesi ti Medlin Obrajt, ne vidim dobro, ne ličiš mi na nju?

Glas izdaljine: Nisam Mile, nisam, mi smo tvoji preci.

Dodik: Ko si ti, sa tom bradom mi ličiš na nekog četnika stradalog u Lijevču 1945. godine, ali moji preci su bili simpatizeri partizana.

Glas iz daljine: Opet krivo Milorade, mi smo iz malo dalje prošlosti. Ja Svarog slovenski bog, a ovo je moja ekipa: Perun, Triglav, Danica, Stribog, Crnobog,Veles, Vesna, Morana, Mokoša…

Dodik: Više vas je nego mojih koalicionih partnera. Nemam pojma ko ste i šta želite?

Glas iz daljine: Znamo, znamo, još od davnina. Mi smo nekada bili vaši Bogovi, ali ste nas se odrekli.

Dodik: Pa šta mene zajebavate, i ja sam nekada bio „dašak svježeg vjetra“, pa sam danas na „crnoj listi“. I gdje ste mene našli hrišćanina, pravoslavca, i nisam vas se ja nikoga odrekao, jer vas nisam ni prihvatio. Baš kao ni onog Šmita.

Glas iz daljine: Jesi Mile, kao što su se odrekli preci tvojih predaka. Odrekli ste se nas da bi prihvatili Boga koji je bruka za svakog muškarca i ratnika. Prihvatili ste Boga koji je spreman da okrene drugi obraz, kad ga biju. Koji voli sve ljude i prašta svima. Odrekli ste se laži, krađe i ubijanja, a prihvatili Boga kojeg su vam nametnuli neki drugi, ili je bolje reći okupatori i osvajači. Prihvatili ste nekoga ko za sebe tvrdi da je tri u jedan.

Dodik: Izvinite, ali Vas nema u Dejtonskom sporazumu i nemojte da mi se obraćate ili ću sazvati sjednicu Narodne skupštine i po hitnom postupku donijeti  zakon protiv mnogoboštva.

Glas iz daljine: Zavaravaš se, mi smo svuda oko vas, od Triglava do Velesa.

Dodik: Nema ništa od Jugoslavije i nije mi jasno što se meni obraćaš od toliko Slovena? Što se ne javiš Vučiću, Plenkoviću, Dudi, ili Putinu?

Glas iz daljine: Pa svi smo čuli da pozivaš svoju braću muslimane „da se vrate vjeri pradjedovskoj zbog mira u zemlji“, pa rekosmo, ako već oni trebaju da se vrate svojim korjenima, mogao bi i ti.

Dodik: O jebote i vi ste povjerovali medijima, iako je to bila samo jeftina provokacija.

Glas iz daljine: Citiraću te: „Rješenje za BiH je sljedeće: da se muslimani vrate na svoju staru pravoslavnu vjeru. Pokušavamo da dajemo konstruktivne prijedloge. Postoje dokazi da su naši preci prelazili na islam pod osmanskom prisilom. Zato je ovo za mene korektno rješenje.“

Dodik: Rekao sam vam da sam ja hrišćanin, pravoslavac i to je moja vjera, ako mi ne vjerujete pitajte patrijarha, on može da mi izda potvrdu, rješenje ili poslanicu, dok kažeš ktitor.

Glas iz daljine: Polako Mile, polako, nije ti ovo Narodna skupština. Ti si principijelan političar, racionalan, od riječi i obraza, zapitaj se šta je bilo prije pravoslavlja i hrišćanstva?

Dodik: Čuj šta je bilo, ništa.

Glas iz daljine: Kako ništa, eto te Mile kao da si izašao iz tvog omiljenog filma „Nož“. Ideš unazad onoliko koliko tebi odgovara, a to nije pošteno. Prije Isusa bili smo mi, a tvoji preci su nas se odrekli da bi sačuvali vlast, moć i posjede, da bi preživjeli ili živjeli bolje. I sada je vrijeme da se svi vi u Bosni i Hercegovini vratite korjenima, onima u koje ste vjerovali i zbog kojih niste ubijali jedni druge.

Dodik: Džaba pričaš bradonja, ja sam pravoslavac, a vi ste prošlost.

Glas iz daljine: Nismo Mile, samo ti nećeš da priznaš ili ne znaš. Perun je postao Ilija, Crnoboga je zamijenio đavo. Veles je postao arhangel Mihajlo, Svetovid je postao Sveti Vid i Vidovdan. U čast Lade su vršeni rituali koji su se odnosili na sklapanje braka, a poznati kao ladarice, održavanom na praznik Svete Trojice, o kojima je pisao i Vuk Karadžić. Da ne zaboravimo dodole. Tu smo mi Milorade, samo nas ne smiješ vidjeti.

Dodik: Pa koga se to ja bojim?

Glas iz daljine: Bojiš se Mile, bojiš mnogih, ali to nije sada važno. Mi smo tu da te podržimo i ohrabrimo da se vratiš korjenima i mirna Bosna, baš kao što i sam govoriš. Vrati se u prošlost, zarad budućnosti.

U tom trenutku Milorad Dodik se probudio. Pogledao je kroz prozor i vidio da se sunce pomalja na istoku. Pomislio je: „ja zajebanog sna“, i otišao do WC-a jer proširenoj prostati ne možeš reći ne.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Pročitajte još: 

HOMMAGE POSRNULOM DRUŠTVU: Kako je “de facto umjetnik” iz zatvora postao načelnik – šesti put

VALTER OTKRIVA: Benjamina Karić tajno koristi usluge gradskog pravobranioca iako više nije gradonačelnica

—————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

—————————————————————————————————————————————————————————————————————

—————————————————————————————————————————————————————————————————————-

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!