Prije samo dvije godine Velež je u Evropi bio nokautiran od poluamatera iz Andore, ostao je bez predsjednika i pao na dno premijerligaške tabele. Tada glavni sponzor kluba, Admir Rahimić, preuzima funkciju predsjednika i za samo dvije godine od Veleža pravi klub koji više nije kanta za napucavanje, već ekipu koju Evropa poštuje i cijeni. Ovo je reportaža iz Slovačke, ali njena priča počela je prije dvije godine, kada je jedan čovjek odlučio preuzeti na sebe sve udarce i odgovornost, čak i za greške koje nisu bile njegove. Danas se čini da niko ne zna gdje su granice uspjeha koje ovaj Velež može dosegnu.
Na prvi pogled činilo se da je sve na strani domaćina. Budžet višestruko veći, infrastruktura na evropskom nivou, kvalitetan igrački kadar, status vicešampiona Slovačke, domaći teren i podrška finansijskog giganta. Međutim, fudbal je još jednom pokazao da se najveće razlike ne mjere u milionima eura nego u karakteru, disciplini i vjeri.
Velež je iz Dunajske Strede otišao poražen rezultatom 1:0, ali malo ko će reći da su Rođeni u Slovačkoj izgubili. Naprotiv, ostavili su utisak ekipe koja je ravnopravan rival mnogo bogatijem protivniku i koja u revanšu ima sasvim realnu priliku da napravi veliki evropski iskorak.
Dunajska Streda nije tipičan slovački grad. Smješten svega nekoliko desetina kilometara od mađarske granice, ovaj gradić od oko 20.000 stanovnika predstavlja kulturno i nacionalno središte mađarske zajednice u Slovačkoj. Većinu stanovništva čine etnički Mađari, mađarski jezik čuje se gotovo na svakom koraku, a zastave i simboli mađarske zajednice dio su svakodnevice.
Upravo zbog toga ni fudbalski klub DAC 1904 nije običan slovački klub. On je mnogo više od sportskog kolektiva. Predstavlja simbol mađarske zajednice u ovoj zemlji i godinama uživa ogromnu finansijsku i političku podršku iz Budimpešte.
Iza projekta stoji mađarski energetski gigant MOL, kompanija koja je godinama jedan od najvećih investitora u ovaj klub, dok se razvoj DAC-a često dovodio u vezu s politikom koju je vodio bivši mađarski premijer Viktor Orbán prema Mađarima izvan granica matične države.
Rezultat takve strategije danas je moderan stadion kapaciteta oko 12.500 gledalaca, vrhunski uslovi za rad i budžet koji je, prema procjenama, najmanje pet puta veći od budžeta mostarskog Veleža.
Sve navedeno trebalo je biti ogromna prednost domaćina.
Ali na terenu…
Nije se vidjela.
DAC jeste imao nešto više loptu u nogama, pokušavao diktirati ritam, ali nije uspio slomiti disciplinovanu i organizovanu igru Veleža. Mostarci su stajali kompaktno, zatvarali prilaze svom golu i pokazali da nisu došli u Slovačku da se brane po svaku cijenu, nego da igraju fudbal.
Štaviše, u mnogim dijelovima utakmice činilo se da je razlika u kvalitetu potpuno izbrisana.
Vicešampion Slovačke nije pronašao način da ozbiljnije ugrozi gol Rođenih.
A onda…
Jedan trenutak pada koncentracije.
Jedna nesmotrena reakcija.
Jedna greška koja se na ovom nivou skupo plaća.
Dosuđen je jedanaesterac, domaćin ga je pretvorio u pogodak i ispostavilo se da će upravo taj detalj odlučiti prvi duel.
Bila je to kazna za jedinu ozbiljniju nepažnju Veležove odbrane tokom čitavih devedeset minuta.
I upravo zbog toga konačnih 1:0 više raduje Mostarce nego njihove domaćine.
Favorit? To više nije tako jasno.
Prije prve utakmice gotovo svi su ulogu favorita davali Dunajskoj Stredi.
Poslije prvih devedeset minuta slika izgleda potpuno drugačije.
Minimalna prednost nikome ne garantuje prolaz, a pogotovo ne nakon igre koju je prikazao Velež.
Rođeni su pokazali da mogu igrati protiv ekipe koja vrijedi višestruko više, koja raspolaže daleko većim finansijama i koja je prošle sezone do posljednjih kola vodila veliku borbu sa slavnim Slovanom iz Bratislave za naslov prvaka Slovačke.
Na kraju su završili kao vicešampioni.
Ali evropske utakmice ne priznaju budžete.
Na evropskoj sceni odlučuju karakter, disciplina, srce i trenutna forma.
A u tim segmentima Velež ni najmanje nije zaostajao.
Dok se ekipa priprema za revanš, iz sjedišta FIFA-e stigla je vijest koja je možda jednako važna kao i rezultat prve utakmice.
Veležu je ukinuta zabrana registracije novih igrača.
To znači da će stručni štab već za revanš u Zenici moći računati na nova pojačanja, što dodatno povećava optimizam pred odlučujućih devedeset minuta.
To nije samo administrativna odluka.
To je potvrda da klub izlazi iz jednog teškog perioda i da se stvari konačno kreću u pravom smjeru.
Stabilan kurs koji vodi Admir Rahimić
Posljednjih godina Velež nije prolazio kroz lagan period.
Finansijski izazovi, administrativni problemi i brojne prepreke često su usporavali razvoj kluba.
Ipak, ono što danas pokazuje Uprava predvođena predsjednikom Admirom Rahimićem ulijeva optimizam.
Klub djeluje stabilnije nego ranije.
Problemi se rješavaju sistemski.
Sankcije su skinute.
Ekipa se pojačava.
Finansijska slika postaje zdravija.
Organizaciono, Velež iz godine u godinu pravi korake naprijed.
Upravo zbog toga predsjednik Rahimić, zajedno sa svojim saradnicima, zaslužuje punu podršku kompletne veležove porodice.
Rezultati se ne grade preko noći.
Grade se strpljenjem, odgovornim radom i jasnom vizijom.
A čini se da Velež upravo takvim putem danas ide.
Red Army još jednom pokazao šta znači ljubav
Ako je neko u Dunajskoj Stredi bio apsolutni pobjednik, onda su to bez ikakve dileme bili navijači Veleža.
Više od 300 pripadnika Red Armyja prevalilo je stotine kilometara kako bi bodrili Rođene.
Njihova pjesma odjekivala je stadionom tokom svih devedeset minuta.
Bez obzira na rezultat, nisu prestajali vjerovati.
Takva podrška ne može se kupiti.
Ona se gradi decenijama.
Gradi se ljubavlju.
Zbog toga sada pred revanš cijeli Mostar ima svoju obavezu.
Bilino polje mora biti ispunjeno do posljednjeg mjesta.
Ne samo Mostarci.
Ne samo Red Army.
Već svi navijači Veleža iz Bosne i Hercegovine, dijaspore i svih krajeva gdje kuca crveno srce.
Zenica mora postati novi evropski dom Rođenih.
Devedeset minuta podrške može biti upravo ono što će napraviti razliku između eliminacije i velikog evropskog uspjeha.
A nagrada?
Više nego privlačna.
U slučaju prolaska protiv Dunajske Strede, Velež bi u trećem kolu kvalifikacija za Konferencijsku ligu igrao protiv poraženog iz dvomeča Twente – Ferencváros u kvalifikacijama za Evropsku ligu.
Nakon prve utakmice Mađari nose prednost od 2:1 iz Enschedea, ali ništa još nije riješeno.
Upravo zbog toga nije nimalo isključeno da bi se evropski put Veleža mogao ukrstiti upravo sa slavnim nizozemskim Twenteom.
Bila bi to priča koju fudbal ponekad zna režirati.
Prilika za revanš gotovo pola stoljeća kasnije.
Stariji navijači dobro pamte evropski dvomeč iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada je Twente zaustavio Velež na putu kroz Kup UEFA.
Pedesetak godina poslije historija bi mogla ponuditi novu šansu.
Ovoga puta nekim novim generacijama Rođenih.
Velež je već pokazao da pripada Evropi
Poraz od 1:0 nikada nije razlog za veliko slavlje.
Ali postoje porazi koji ulijevaju vjeru.
Koji pokazuju da ekipa može.
Koji otkrivaju da razlika između favorita i autsajdera nije onoliko velika koliko se činilo.
Upravo takav poraz doživio je Velež u Dunajskoj Stredi.
Rođeni su pokazali da mogu igrati ravnopravno protiv mnogo bogatijeg protivnika.
Pokazali su organizaciju, karakter i kvalitet.
Pokazali su da evropska scena nije prevelika za ovaj tim.
Sada je sve stalo u devedeset minuta.
U jednu utakmicu.
U jednu evropsku noć.
U jedan grad.
Zenica će u četvrtak biti mnogo više od domaćina revanša.
Bit će mjesto na kojem će Velež imati priliku pokazati da se evropski snovi ne kupuju novcem, nego se osvajaju srcem.
A Rođeni su u Slovačkoj dokazali da upravo tog srca imaju napretek.
Piše: Nermin Bise
Izvor: Tačno.net
