Sa saborskom zastupnicom i koordinatoricom stranke Možemo! Sandrom Benčić razgovarali smo o uzurpaciji glavnog zagrebačkog trga i protuzakonitom i protuustavnom udaru Vlade na autonomiju Grada Zagreba, koji je ostao dosljedan u obrani Ustava naspram otvorene ustašizacije predvođene jednim pjevačem.
Lijevo-liberalna opozicija je složna da je doček rukometaša bio “najteži dan za hrvatsku demokraciju” koja je pretvorena u “operaciju HDZ-a” protiv druge izvršne funkcije nakon Plenkovićeve, premijerske.
Vladino preuzimanje ovlasti Grada Zagreba je institucionalno nasilje. Protiv takvog Plenkovićevog političkog zlostavljanja i zadiranja u autonomiju lokalne samouprave borit ćemo se svim sredstvima, i s lokalne i s nacionalne razine. Plenković ne može podnijeti činjenicu da je dvaput zaredom izgubio u Zagrebu i da njegov kandidat nije ušao ni u drugi krug. Plenkovića su Zagrepčani i Možemo! pobijedili na izborima i on tu činjenicu ne oprašta i namjerno kažnjava cijeli grad.
HDZ ima problem s višestranačjem: prihvaća ga samo dok oko sebe ima sitne, nemoćne, minorne stranke s kojima može igrati igrice, ali ozbiljnu i dosljednu opoziciju ne trpi. Posebno ih pogađa Tomislav Tomašević koji je svojom dosljednošću pokazao da se ponaša kao državnik, a ne kao list na vjetru. Tomašević im je pokazatelj što bi Hrvatska mogla biti, a što oni nikada neće postati.
Vodeći se principom “mogu što hoću” premijer je izjavio da je proslava medalje situacija koja nadilazi komunalne poslove i pozvao Tomaševića na čaj.
Plenković se doslovno “pozekanio”, koristi rječnik neprimjeren funkciji predsjednika Vlade jedne zemlje, a sličan onome zastupnika Zekanovića. Ponižavanje neistomišljenika znak je čiste slabosti. Ako on proračun Grada Zagreba za sport, koji je gotovo jednak državnom, naziva “komunalnim poslovima”, onda je i sam “državni komunalni redar”.
Gradonačelnik Grada Zagreba, koji je formalno i župan, vodi cijeli niz politika istovjetnih državnoj razini, od obrazovnih i ekonomskih do razvojnih i planerskih. Takvo podcjenjivanje glavnog grada pokazuje samo jedno: strah od snažne i neovisne lokalne samouprave.
Ustavni sud se još nije oglasio o Vladinoj uzurpaciji ovlasti Grada Zagreba?
Predsjednik Republike Zoran Milanović odmah je upozorio na narušavanje diobe vlasti i otimanje ovlasti lokalnoj samoupravi. I ustavni stručnjaci su konstatirali da je posrijedi nezapamćen udar na Ustav. Od Ustavnog suda tražimo da ovaj čin sagleda u širem kontekstu sustavnog slabljenja lokalne samouprave.
Tražili smo da se sud, koristeći svoje ovlasti praćenja ustavnosti, očituje o ovom pitanju u kontekstu sustavnog slabljenja lokalne samouprave u posljednjih godinu i pol dana, od oduzimanja upravljanja bolnicama regionalnoj samoupravi, oduzimanja upravljanja vodama gradovima i općinama, do ograničavanja prostornog upravljanja Bačićevim zakonima. Tendencija je jasna, pa se logično nameće pitanje: postoji li u Hrvatskoj uopće više ustavna zaštita lokalne samouprave ili je državna vlast postala apsolutna?
Grad Zagreb je najavio akciju zaštite ustavnosti i ustavne garancije lokalne samouprave. Je li Grad spreman ići do kraja?
Grad Zagreb će na sljedećoj sjednici Skupštine zatražiti ocjenu ustavnosti Vladina zaključka o preuzimanju organiziranja dočeka rukometaša, pozivajući se na ustavnu garanciju lokalne samouprave. Iako je rok za odluku Ustavnog suda 30 dana, on je tek instruktivan i često se ne poštuje.
Istovremeno, Skupština grada Zagreba uputit će zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o prostornom uređenju zajedno sa zahtjevima skupština drugih županija i gradova koje vode progresivne oporbene stranke, kao i oporbena zajednička inicijativa u Saboru. Ne donese li sud odluku na vrijeme, spremni smo i na raspisivanje referenduma kako bismo spriječili nepovratnu štetu u prostoru.
HDZ-ov partner u Vladi je najavio pokretanje inicijative, “lex Senf”, kako ju je nazvao, za donošenje posebnog zakona po kojem bi nacionalni događaji bili u nadležnosti državnih institucija. Zar time ne priznaju izvršenu nezakonitost?
HDZ i Domovinski pokret jasno pokazuju da su potpuno svjesni kako je preuzimanje organizacije dočeka rukometaša čista hajdučija. Da te ovlasti imaju, ne bi to sada pokušali legalizirati hitnim izmjenama zakona. Toj otimačini pružit ćemo maksimalan otpor. Budući da u Zagrebu nisu sposobni ući u drugi krug izbora, koriste saborsku većinu kako bi gradu nasilno oduzeli ovlasti. To je jad i bijeda politike koja ne priznaje volju građana.
Vezivanjem uz Thompsona Plenković je HDZ odveo možda i desnije od Tomislava Karamarka. Dok ekstremna desnica u Hrvatskoj teško prolazi, HDZ taj prostor popunjava šaljući namjerno kontradiktorne poruke: održavaju tijesne veze s filoustaški orijentiranim figurama poput Thompsona, a s druge strane to deklarativno negiraju
Možemo li okarakterizirati Plenkovićevo narušavanje Ustava kao odraz sve jačeg pritiska u HDZ-u zbog najavljene koalicije SDP-a i Možemo!, dok HDZ-ov rejting klizi? Ne zaboravimo i loše nalaze OECD-a, neobuzdanu inflaciju…
Plenković je u panici jer ankete već godinu dana potvrđuju prednost SDP-a i Možemo! naspram HDZ-a i njegovih desnih satelita koji jedva da postoje. HDZ-ov bazen glasača je dosegao maksimum, dok mi imamo prostor za rast.
Cijela operacija s Hrvatskim rukometnim savezom pokrenuta je samo nekoliko sati nakon konvencije SDP-a, gdje smo pokazali jasnu poruku o suradnji za osvajanje vlasti. HDZ nema hrabrosti za stvarne reforme jer se boje odluka koje bi u trenutku donošenja možda bile i nepopularne i možda snizile rejting, što HDZ, vidimo, ne može podnijeti. Zato je njihova “stabilnost” zapravo loša stabilnost, stajanje u mjestu i bježanje od odgovornosti.
Poslije organiziranog dočeka hrvatskih rukometaša jedini pobjednici su krugovi koji gaze ustavni poredak RH i veličaju ustašku ideologiju, NDH i fašizam?
Instrumentalizacijom dočeka Plenković je najviše naštetio samim rukometašima: umjesto njihovog uspjeha, u fokusu su bile političke dimenzije, ustašizacija i Thompson. Na djelu je bio HDZ-ov doček s režimskim pjevačem u glavnoj ulozi. Već drugi put u nekoliko mjeseci Plenković se jasno i simbolički veže uz Thompsona, čovjeka koji otvoreno propagira NDH i ustaštvo i čiji su idoli Ante Pavelić i Jure Francetić. Takvo vezanje s čovjekom koji nikada nije skrivao svoje divljenje ustaškim zločincima jasno pokazuje kamo Plenković vodi državu u potrazi za glasovima.
Nerijetko u javnom prostoru temu svodimo samo na jednog pjevača. Je li problem samo pjevač?
Kao društvo ne možemo graditi uspjeh na toleriranju vrijednosti i obilježja NDH. Pozdrav “Za dom spremni” ne može biti simbol slobode, kao što to širi Stipe Mlinarić Ćipe. Tim ustaškim pozdravom započinjala je i završavala svaka naredba o progonu, masovnim deportacijama i genocidu nad Srbima, Židovima, Romima i antifašističkim Hrvatima. Nezamislivo je da se itko u modernom društvu identificira s tim znakom. To nije simbol slobode, već simbol smrti i najmračnijeg razdoblja neslobode u hrvatskoj povijesti.
Možemo li nakon ovog dočeka konačno reći da Hrvatska ima ekstremnu desnicu?
Vezivanjem uz Thompsona Plenković je HDZ odveo možda i desnije od Tomislava Karamarka. HDZ je oduvijek imao ekstremno desno krilo, ali stranka je uvijek slijepo slijedila profil svog lidera. Dok ekstremna desnica u Hrvatskoj teško prolazi, HDZ taj prostor popunjava šaljući namjerno kontradiktorne poruke: održavaju tijesne veze s filoustaški orijentiranim figurama poput Thompsona, a s druge strane to deklarativno negiraju.
Ta PR taktika “dvostrukih poruka” služi zavaravanju birača, no u ovom trenutku Plenković je na putu da potpuno izgubi centar. Sam je priznao da mu ljevica uzima taj prostor, jer centristički glasači ne podnose ekstremne poteze ni povezivanje s vrijednosnim sklopom koji je izvan granica našeg Ustava.
Da, ali HDZ-ovci i ostali desničari će reći, kad baš prijeđu granice ukusa, da se nama priviđaju ustaše, da nam se priviđa fašizam.
Ako Andrej Plenković tvrdi da nam se “priviđa”, neka pogleda fotografije svog omiljenog režimskog pjevača sa slikama Pavelića i Francetića. Neka ga posluša kako izjavljuje da mu je poglavnik najveći uzor. Vidi li on u tome išta problematično, išta fašističko ili ustaško? Ili, kada njegov omiljeni pjevač pjeva o tome kako je “loša bila ’45.” – godina u kojoj je Hrvatska oslobođena od NDH – vidi li tu ikakav problem? Ako ne vidi, onda problem nije u našem vidu, nego u njegovom moralnom i političkom kompasu.
Plenković vam je spočitao kako ste prošle godine bez problema učestvovali u organizaciji dočeka rukometaša i da je na tom dočeku pjevao i dotični pjevač. Pita vas kakva je razlika između ove i prošle godine. On razliku ne vidi.
Razlika je u tome što je Thompson u međuvremenu jasno pokazao da se nije spreman odreći ustaškog pozdrava i promocije ustaštva. To je demonstrirao na Hipodromu i u Areni, iako su mu pravila bila jasna: propagiranje ustaštva znači petogodišnju zabranu nastupa na javnim površinama Grada Zagreba. Njemu je “ustašovanje” očito bilo važnije od vlastite publike i nastupa.
Plenkoviću je to možda nebitno, ali nama su ustavne vrijednosti i poštivanje zakona ispred svakog estradnog populizma. Kada je Vlada umjesto sankcioniranja onih koji su otvoreno promovirali ustaštvo na i oko koncerta otvoreno uz njih stala, onda smo preuzeli taj teret trenutka za koji smo znali da je prijeloman: ili ćemo stvoriti institucionalni otpor ili će Hrvatska šaptom pasti pod daljnju normalizaciju ustaštva.
U međuvremenu, između dva dočeka hrvatske rukometne reprezentacije s medaljama, dogodio se i sramni ustaški dernek u Bogovićevoj ulici, večer prije Hipodroma, što hrvatska javnost zaboravlja, a ostalo je bez osude, bez policijske reakcije na licu mjesta.
Kada smo dogovarali koncert na Hipodromu, Vlada je preuzela obvezu čuvanja sigurnosti i održavanja javnog reda i mira. Bilo je vrlo jasno što se od njih očekuje: da se isticanje ustaških simbola mora spriječiti. Ali državna tijela to nisu učinila, policija nije sprječavala ni kažnjavala isticanje ustaških simbola, kao ni pjevanje ustaških pjesama i dobili smo to što smo dobili.
Budući da se na MUP ne možemo osloniti u zaštiti ustavnog poretka na licu mjesta, Grad Zagreb je donio odluku kojom se to prevenira. Nećemo dozvoliti situacije u kojima dolazi do masovnog kršenja javnog reda i mira te Kaznenog zakona samo zato što Vlada ne želi raditi svoj posao.
Kako je moguće da se u glavnom gradu članice EU-a i NATO-a događa nešto što bi u Njemačkoj, gdje je na vlasti HDZ-ov sestrinski CDU-u, bilo nezamislivo?
Donijeli smo jasna pravila protiv ustaške simbolike, a tko ih prvi krši? Vlada. Pitanje za Andreja Plenkovića je jednostavno: koji je njegov problem sa zabranom ustaštva? Ako je toliki “frajer”, koji tvrdi da rukometaši moraju dobiti sve što žele, pa i Thompsona, zašto kao veliki Europejac nije reagirao prema Europskoj rukometnoj federaciji i domaćinu Švedskoj kada su našim igračima zabranili puštanje Thompsona? Tamo se nije bunio, tamo je šutio.
U Hrvatskoj demonstrira institucionalno nasilje nad nama, a prema van glumi finog čovjeka. Ta eskalacija u posljednjih nekoliko mjeseci postala je preočita. Sigurna sam, a posebno nakon jučerašnjih događaja, da ovo neće ostati samo unutar granica Hrvatske.
U javnom prostoru je izostao bilo kakav osvrt na iskustvo koje je Hrvatski rukometni savez imao u Švedskoj i Danskoj sa zabranom neslužbene himne reprezentacije “Ako ne znaš šta je bilo”, čije je izvođenje u Zagrebu bilo planirano i u vašoj režiji, vjerojatno kao kompromis?
U Švedskoj nisu zabranili pjesmu zbog nje same, već zbog kontroverznog izvođača. Oni točno znaju što on predstavlja i svjesni su da su mu nastupi zabranjeni u mnogim državama Europske unije. Plenkovića treba izravno pitati: zašto je svoj politički habitus vezao za osobu koja otvoreno propagira ustaštvo? Došlo je do toga da se u Europi, primjerice u Švedskoj, ne dopušta ni emitiranje njegovih pjesama, a naš ih premijer ovdje nameće kao državni vrhunac. To je porazna slika Hrvatske koju on šalje u svijet.
Ministar turizma i sporta Tonči Glavina kaže da se doček u Zagrebu gledao u svijetu. Zapadni mediji, poput AFP-a, pišu o dočeku kao o trijumfu ultranacionalizma.
Ministar Glavina može slobodno uzeti izvještaje stranih medija i odnijeti ih svom šefu – neka sam procijeni kako europska javnost to vidi. Plenković se vara ako misli da njegovi potezi ostaju neopaženi izvan granica Hrvatske. Situacija postaje nezamisliva: policija onemogućava gradske redare u obavljanju posla na Trgu, dok istovremeno dolazi u prostorije stranke zbog sumnjivih dojava o bombama, a da pritom ne znaju ni tko ih je pozvao. To je namjerno stvaranje osjećaja izvanrednog stanja i pokušaj zastrašivanja koji neće proći neopaženo.
Izvor: portalnovosti.com
