Premijer Španije Pedro Sanchez najavio je da će njegova država iz zraka izbaciti 12 tona humanitarne pomoći u Pojas Gaze gdje zbog izraelske blokade vlada glad, a zabilježene su desetine slučajeva smrti djece zbog nedostatka hrane.
Operacija je rijedak primjer da se evropska nacija pridružuje zemljama Bliskog istoka u slanju pomoći zračnim putem.
Španski premijer Pedro Sanchez, jedan od najžešćih kritičara izraelske vojne ofanzive u Gazi, rekao je na konferenciji za novinare da će se isporuka izvršiti iz Jordana u petak pomoću aviona španske ratne avijacije.
“Glad u Gazi je sramota za cijelo čovječanstvo i stoga je njeno zaustavljanje moralni imperativ”, rekao je Sanchez.
Ministarstvo odbrane kaže da će 12 tona biti isporučeno u operaciji sličnoj onoj provedenoj u martu 2024., kada je Španija u Gazu isporučila 26 tona hrane.
Dok izraelski premijer Benjamin Netanyahu i administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa nastavljaju hvaliti rad Humanitarne fondacije za Gazu (GHF), predstavljajući je kao uspješnu alternativu UN-ovim mehanizmima, brojni izvještaji sa terena, svjedočanstva ljekara i stanovnika Gaze, kao i upozorenja humanitarnih organizacija, otkrivaju ozbiljne propuste i alarmantno pogoršanje humanitarne situacije.
GHF je, prema vlastitim podacima, u prvih 56 dana rada distribuirala više od 85 miliona obroka. Međutim, prostom računicom dolazi se do poražavajućeg podatka, navodi se u Haaretzovoj analizi.
Ako u Gazi trenutno živi oko 2,1 milion ljudi, kojima su potrebna tri obroka dnevno, za 56 dana bilo bi potrebno osigurati minimalno 353 miliona obroka. Čak i da su svi stanovnici Gaze uspjeli ravnomjerno podijeliti pomoć, uz savršenu pripremu i iskorištenost namirnica, količina dostavljene hrane i dalje ne bi zadovoljila ni osnovne potrebe stanovništva.
U isto vrijeme, izvještaji o pogoršanju gladi u Gazi sve su učestaliji. Samo u posljednja 24 sata, prema podacima palestinskog Ministarstva zdravstva, od pothranjenosti i gladi preminulo je 15 osoba, uključujući četvoro djece. Ukupan broj žrtava ovih uzroka od početka rata sada iznosi 147, od čega 88 djece. Ogromna većina tih smrti zabilježena je u posljednjih nekoliko sedmica, dok humanitarna kriza dostiže vrhunac.
Na društvenim mrežama i u medijima sve više kruže fotografije i videozapisi izgladnjele djece s otečenim stomacima i kosturastim udovima; starijih osoba koje jedu lišće smokve kako bi preživjele; te očajnih roditelja koji nemaju čime nahraniti svoju djecu. Jedna majka iz Gaze, u izjavi za novinsku agenciju Quds, opisala je svakodnevnicu svoje porodice: “Nisam jela ništa već dva dana. Moje tijelo više ne proizvodi mlijeko, a moj sin plače dok ne zaspi. Hranimo ga vodom u kojoj kuhamo rižu… ali i on zna da to nije dovoljno”.
Sadržaj GHF paketa također izaziva zabrinutost; obično sadrže četiri kilograma brašna, tri kilograma tjestenine, teglu tahinija, četiri kilograma leće i slanutka, bocu ulja, kilogram soli i dva kilograma riže. Priprema tih namirnica zahtijeva kuhinje, plin, vodu i osnovne uslove za kuhanje, sve čega danas u Gazi gotovo da nema. Većina stanovništva je raseljena, bez pristupa pitkoj vodi i osnovnoj infrastrukturi, a pohrana hrane je gotovo nemoguća zbog čestih napada i neprekidnog bježanja.
Distribucija pomoći odvija se putem četiri centra koji su otvoreni samo oko 15 minuta dnevno, bez prethodne najave. Ova praksa izaziva haotične scene, hiljade ljudi, u očajničkom pokušaju da dođu do hrane, okupljaju se u neposrednoj blizini centara, često u područjima pod izraelskom vatrom. Više od 1.000 Palestinaca do sada je izgubilo život pokušavajući doći do hrane, bilo na putu do centara, u redovima, ili u njihovoj neposrednoj blizini.
Za razliku od UN-a i drugih međunarodnih organizacija koje koriste stotine punktova i unaprijed određene liste korisnika, GHF ne sprovodi nikakav redoslijed niti registraciju. Ljudi grabe pakete koje stignu i odmah bježe, a žene, djeca, starije i bolesne osobe često ostaju bez ičega. Pored toga, svjedoci tvrde da organizovane grupe mladih muškaraca dolaze do centara, otimaju najvrednije artikle, ulje, sir, konzerve, i potom ih prodaju po uvećanim cijenama interno raseljenim licima.
Najugroženije su bebe i bolesnici, nedostaje specijalizovane hrane za osobe s hroničnim bolestima, a bebi formula gotovo da ne postoji. Iako izraelski COGAT navodi da je u posljednja dva mjeseca u Gazu uvezeno 2.500 tona formule i hrane za djecu, humanitarne organizacije tvrde da veliki dio pošiljki ostaje blokiran kod graničnih prijelaza ili da su kamioni opljačkani na putu do skladišta.
