SVE ŠTO NISTE ZNALI O POKRETU SIGURNA SRPSKA: Beograd preko Stanivukovića osigurava da u RS nakon Dodika ne dođe do potresa

Od mladog revulucionara u RS koji ukazuje na kriminal i korupciju – do glavne rezerve koja čeka da uskoči ne da bi mijenjala već da bi omogućila da sistem nastavi nesmetano da funkcioniše.

Draško Stanivuković smijenio je Igora Radojičića i vlast SNSD-a u Banjaluci uz pomoć glasova građana kojima je SNSD-a bilo preko glave. Da bi postao bolja kopija od originala. Glavni betonistaobala Vrbasa i opozicija vladaru ali ne i sistemu i režimu. Nabildao je tijelo, ali i ego. Postao je sve ono što većina od onih 50.000 koji su glasali za njega nije voljela kod njegovih tadašnjih političkih protivnika.

Od daška vjetra koji miriše na promjene, postao je neko ko treba da obezbijedi da se promjene nikada ne dese, ukoliko i dođe do personalnih. U svemu tome treba da mu pomogne i pokret koji je, zvanično, osnovao on, a nezvanično „Služba sa Banjice“.  

VEZE SA SLAVIŠOM KOKEZOM

U Pokretu Sigurna Srpska Stanivuković sada okuplja ono što naizgled ne bi trebalo da bude okupljeno ni oko logorske vatre. Ali samo ako posmatrate normalnim ljudskim očima. Ako posmatrate beskurpuloznim očima politike, krupnog kapitala i „Službe“, Stanivukovićev pokret logičan je slijed očuvanja „tradicije“ i „politike kontinuiteta“. Garancija da, ukoliko se promijene glavni politički igrači u Republici Srpskoj, neće doći do potresa. 

Osnivačka skupština pokreta Sigurna Srpska održana je u Banjaluci 26. oktobra u punoj dvorani Borik. U prvim redovima najodaniji politički, i ne samo politički, saradnici gradonačelnika Banjaluke. Među njima i mnogi prijatelji svake vlasti. Neko bi rekao tajkuni, neko drugi uspješni poslovni ljudi. Među osnivačima pokreta, osim Draška Stanivukovića, je i Igor Radojičić, bivši gradonačelnik Banjaluke i predsjednik NSRS, ali i jedan od bivših najviših funkcionera SNSD-a. Neko koga je Stanivuković u kampanji 2020. optuživao za najteže oblike kriminala i korupcije u gradu. Neko ko se nakon poraza na izborima 2020. povukao iz politike, neko kome je Milorad Dodik nakon poraza od Stanivukovića pokazao izlazna vrata stranke i neko ko se volšebno vratio u politiku pred izbore prošle godine osnivajući stranku Svojim putem, koja je najavljivana kao opozicija svima. I Dodikovom SNSD-u i Stanivukovićevom PDP-u.

Među osnivačima je i Dejan Kojić, do juče relativno široj javnosti nepoznati načelnik Pala. Kojić je načelnik postao kao član DEMOS-a uz podršku opozicije, prije svega SDS-a. DEMOS, koji je donedavno bio jedan od glavnih političkih satelit partnera Milorada Dodika, napustio je početkom oktobra. Slovi za nekoga ko ima čvrste veze sa režimom Aleksandra Vučića preko Slaviše Kokeze sa kojim je u rođačkim vezama a koji je, nezvanično, jedan od finansijera novog političkog pokreta u Republici Srpskoj. Kokeza, bivši predsjednik Fudbalskog saveza Srbije, jedan je od najodanijih ljudi Aleksandra Vučića.

Među glavnim, ali od javnosti skrajnutim ljudima Stanivukovićevog pokreta, je i Veljko Borovina. On je povjerenik pokreta Sigurna Srpska u Sokocu. Široj javnosti nepoznat, ali poznat bezbjednosnim službama. Dovodi se u vezu sa više nerasvjetljenih ubistava na području sarajevsko-romanijske regije. Bio je telohranitelj Darka Šarića i Milovana Cicka Bjelice, kontraverznog regionalnog vladara SDS-aiz sjene.

KAKVA ĆE BITI ULOGA VUKOTE GOVEDARICE

U Stanivukovićev pokret je trebalo da uđe i Vukota Govedarica, SDS načelnik Gacka i nekadašnji glavni oponent Miloradu Dodiku na ranijim predsjedničkim izborima, ali na kraju nije, jer u tom dijelu Hercegovine nije bilo dovoljno zainteresovanih. Za sada.

Zašto je zanimljiv Govedarica? Zbog njegovih jakih veza sa režimom u Beogradu a koje ostvaruje preko ujaka Dejana Slijepčevića. Slijepčević je kao vlasnik novosadske građevinske kompanije GATjedan od glavnih Vučićevih neimara. Njegova kompanija, između ostalog, gradila je stadion u Leskovcu, a treba da gradi i nacionalni stadion u Beogradu.

„Rukopis koji stoji iza ovog pokreta je beogradski. Model organizovanja je identičan modelu koji smo gledali u nastojanju Aleksandra Vučića da sličan pokret ustanovi u Srbiji. I pored svih resursa kojim je raspolagao nije uspio. Druga značajka iz ovog rukopisa je nastojanje Beograda da zadrži kontrolu nad svim političkim procesima u RS-u, tako da su prvaci pokreta ušli u ovaj proces pod paskom Beograda“, smatra politička analitičarka iz Banjaluke Tanja Topić.

Ona vjeruje da Stanivukovićev pokret, iako zagovara ukrupnjavanje opozicije u Republici Srpskoj, ima drugačije namjere.

„Jedan dio opozicionih partija ostao je van ovog pokreta, a naredno pitanje koje se javno postavlja je: kako neki članovi pokreta koji su godinama bili perjanice vlasti mogu predstavljati alternativu? Tako da se, sem toga, postavlja i pitanje šta će se desiti sa nekim od partija, članicama novoosnovanog pokreta – vodi li to gašenju nekih stranaka, pri čemu je najviše zabrinutosti vezano za PDP“, kaže ova politička analitičarka.

Osnivanje Stanivukovićevog pokreta podržali su i bivši predsjednici PDP-a Branislav Borenović i Mladen Ivanić. Njih dvojica, međutim, nemaju više političku snagu koju su nekada imali. U Borenovićevom slučaju je to vidljivo naročito nakon što je stranku prepustio Stanivukoviću.

U Stanivukovićev pokret ušao je dio funkcionera PDP-a. Uglavnom onih koji su i postali politički prepoznatljivi najviše zahvaljujući Stanivukoviću: Mirna Savić Banjac, Tanja Vukomanović, Bojan Kresojević, Nebojša Drnić. Van pokreta ostali su neki od istaknutih, starijih članova stranke,, među kojima je najpoznatiji šef Kluba poslanika PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Igor Crnadak.

Zanimljivo je i da svi članovi novog Stanivukovićevog pokreta, a koji su i članovi PDP-a, od osnivanja novog pokreta saopštenja šalju na memorandumu, ne matične stranke, već novoosnovanog pokreta. Sa mejl adrese sa koje novinarima iz ovog pokreta šalju saopštenja nisu odgovorili na molbu za razgovor sa nekim od osnivača ili funkcionera pokreta Sigurna Srpska.

PRIPREME TERENA DA STANIVUKOVIĆ DOĐE NA VRH

Mnogo je nelogičnosti u samom Pokretu Sigurna Srpska i mnogo nepoznanica smatra novinar iz Banjaluke Goran Dakić. Jasno je jedino da u pokretu ima novca.

„Predsjednik PDP-a je očigledno morao da ‘širi priču’, a s obzirom na to da u opoziciji nije imao pravog partnera za to, odlučio se za ovaj skok u mjestu. PDP nikada nije bila stranka koja je mogla da opstaje dvadeset godina u opoziciji, ali je nekako opstajala, a Stanivuković je sada taj njen karakter poništio utapajući PDP u nekakvog političkog bastarda o kojem ne znamo ama baš ništa osim da je već po rođenju ‘pojeo’ PDP“, kaže Dakić.

Teško je povjerovati da je sve moglo biti urađeno bez amina ili bez miga iz Beograda, smatra Dakić.

„Malo je vjerovatno da se Stanivuković na ovaj potez odlučio bez dogovora sa Beogradom, ali je pitanje šta je zapravo u svemu tome dogovoreno. Kako bilo, Stanivuković je jedini političar u Srpskoj koji ima pristup politici poput Dodika: on je proračunat, bezosjećajan, gladan vlasti, sit opozicije, širi svoje poslovno carstvo u čizmama od sedam milja i jedne trećine, okružio se poslušnim kadrom koji je uvjeren da radi istorijski posao. Radojičić i Kojić su ‘trojanski konjići’ koji Stanivukoviću mogu pomoći da bolje shvati SNSD i satelite, ali priznajem da bih volio da vidim Stanivukovića i Radojičića na ‘inokosnim’ pozicijama naredne godine. Bože dragi, kakva bi to smijurija bila kada bismo ih s vremena na vrijeme podsjećali šta su jedan o drugome govorili“, smatra ovaj novinar iz Banjaluke.

Formiranje Stanivukovićevog pokreta se može tumačiti iz dva aspekta – formalnog i neformalnog, kaže komunikolog Mladen Bubonjić. Pokret okuplja ljude iz oba spektra – i opozicije i vlasti, ili one koji su nekad bili vlast, navodi Bubonjić. Zvanično, cilj im je da naprave promjenu i ponude novu političku energiju. Formalne poruke koje šalju zasnivaju se na idejama sigurnosti, zakonitosti i reda.

„Poručuju da prvo žele postati najjača opozicija, a zatim da osvoje vlast. Što se nastupa Draška Stanivukovića tiče, vidimo da je napravio otklon od njegove uobičajene strategije nastupa na društvenim mrežama i počeo intenzivnije da nastupa na velikim skupovima, poput njegovog glavnog oponenta, ali i implicitnog političkog uzora – Milorada Dodika. Iako koristi jednostavne i snažne poruke, ipak su prožete populizmom. Prvi cilj pokreta je da napravi mrežu na terenu i da poveže lokalne ljude. Dalje žele da budu najjača alternativa vlastima, samim tim da prevaziđu dosadašnju opoziciju. Naposlijetku, žele da preuzmu vlast. U principu, sve se i radi zbog toga – da Stanivuković dođe na vrh“, kaže Bubonjić.

On navodi i da Pokret ima drugačiju strukturu od političke partije i da kao takav neće praviti opstrukcije Stanivukoviću kao klasična stranka.

„Sve se radi i sve je usmjereno ka jednom cilju – političkoj promociji Stanivukovića. Neformalno, može se pretpostaviti da će se koristiti iste metode kao na prošlim lokalnim izborima kada su na pojedinim izbornim mjestima pobjeđivali kandidati SNSD-a za odbornike, a na istim mjestima je najviše glasova za gradonačelnika dobijao Stanivuković, što predstavlja izbornu anomaliju, ali uzevši u obzor praksu kupovine glasova ne predstavlja toliko iznenađenje. Vjerovatno ćemo sličan scenario gledati i na sljedećim opštim izborima – na pojedinim mjestima će najviše glasova za NSRS dobijati kanadidati SNSD-a, dok će na istim izbornim mjestima Stanivuković dobijati najviše glasova za predsjednika RS, sve zahvaljujući političkoj trgovini, kupovini glasova, odnosno obećanjima i obezbjeđivanju unosnih poslova pojedincima koji mogu da akumuliraju glasove“, smatra ovaj komunikolog iz Banjaluke.

STANIVUKOVIĆ POTPUNO KONTROLISAN OD BEOGRADA

Draško Stanivuković je vodeći populista i demagog na cijelom Balkanu i on jednostavno igra na svaku loptu i pokušava biti vlast po svaku cijenu, kaže u razgovoru sa novinarom Valtera jedan od nekadašnjih Stanivukovićevih političkih saveznika, a danas jedan od najžešćih političkih kritičara, Nebojša Vukanović.

„Vi znate da je on govorio da je bio naivan i neiskusan kada je kritikovao vlast i da je sad sazrio i da vodi mudru politiku saradnje i simbioze sa vlastima. Međutim, kako je to izazvalo revolt i nezadovoljstvo javnosti, on i dalje pokušava da nekim svojim igrama, spletkama, predstavama za javnost, prepucavanjima sa Igorom Dodikom i Đajićem, ostavi utisak da je to i dalje onaj revolucionar. Draško je svjestan da prelaskom u vlast gubi svoje iskrene pristalice s kojima je došao na vlast. Dakle, Draško je ucijenjen čovjek, umiješan u mnoge afere“, navodi Vukanović.

Jedan od ključnih preokreta u političkom razvoju Draška Stanivuković je, smatra Vukanović, njegovo povezivanje sa vlastima u Srbiji. Beograd je Stanivukovićevu ogromnu političku ambiciju prepoznao i iskoristio.

„Draško je potpuno kontrolisan od Beograda, njegov kontakt je Miloš Vučević sa kojim je najbliži. On učestvuje u promociji i kampanji Miloša Vučevića. Vučević iz sjene, koliko može, podržava Stanivukovića da se ne zamjeri Dodiku, i on je rezervna opcija. On je projektovan od Beograda da onog trenutka kada Dodik odsvira svoje – da ga zamjeni. On ima tu ambiciju da bude Dodikov nasljednik, kopira ga u svemu, i mislim da će to i uspjeti uz pomoć Beograda, Vučića i BIA-e koja, dobrim dijelom, stoji iza ovog njegovog projekta, medijskom podrškom, ali i finansijskom“, kaže lider Liste za pravdu i red i poslanik u NSRS.

Navodi i da je jasno da su na osnivačkoj skupštini PSS-a u prvim redovima parketa dvorane Boriksjedili večinom ljudi na ovaj ili onaj način povezani sa „režimom“ u Republici Srpskoj.

„Šta je ključno? Ključni su centri moći koji stoje iza ovog projekta, a to je prije svega krupni kapital. Kaja koji je glavni pokrovitelj, drugi je Vedran Jarić. Čitav niz vodećih tajkuna u RS smatra da njihova rezervna opcija treba da bude Stanivuković, kada padne ova vlast da dođe isti čovjek koji će sačuvati njihov privilegovan položaj, kapital i bogatstvo i koji će služiti njihovom interesu. Draško je produkt krupnog kapitala, on je tako i ušao u politiku zahvaljujući svom ocu koji se obogatio zahvaljujući monopolskim ugovorima sa Telekomom. On jednostavno smatra da ovaj Dodikov nakaradni sistem funkcioniše i samo treba da se unaprijedi. Mislim da je to izdaja ovog naroda, treba srušiti sistem i zbog toga Stanivuković uvijek ima podršku krupnog kapitala. Ne postoji ni jedan primjer da neko može podržavati otvoreno opoziciju kao što to rade sada Kaja i Jarić a da ne snose posljedice. Svako onaj ko bi radio nešto mimo volje Dodika i establišmenta naravno da bi njegov biznis bio ugušen u roku od mjesec“, smatra Vukanović.

Aleksandar Vučić i Beograd kontrolišu gotovo sve političke procese u Republici Srpskoj a većina stranaka, naročito onih koje su trenutno dio vlasti opstaje i funkcioniše upravo zahvaljujući političkoj i finansijskoj podršci Beograda, dodaje lider Liste za pravdu i red. Bez te podrške, mnoge od tih stranaka bi se jednostavno ugasile.

 „Jedino DEMOS nije imao konekciju sa Beogradom i zato je i uništen. Nešić je naslonjen na Srbiju, Selak je naslonjen na Vulina, Đokić je naslonjen na Dačića, Dodik je naslonjen na Vučića, Draško je naslonjen na Vučevića. Jednostavno, iz Beograda se upravlja sa nama ovdje kao nekim igrokazom i oni ovdje određuju procese, kako će se sastaviti Vlada jer daju medjsku podršku, finansijsku. Pad režima bi doveo do toga da sve ove stranke sateliti izgube moć. Vulin ne bi imao moć i ugasio bi se Selak, Nešić ne bi imao moć koju dobija sa Banjice i ugasio bi se DNS koji je i ovako na ivici cenzusa. Sve te stranke bi nestale, i svakako da bi mi koji nismo podržavali Vučića udvostručili svoj rezultat. Ne zato što bismo imali političku podršku iz Beograda, mi je ne tražimo, već bi prestali ovi nasrtaji koje svakodnevno vidimo od Vučevića, Šešelja, Tome Kovača i ostalih udbaša koji truju javni prostor preko televizija koje ovdje kontroliše Mtel i Medija. Taj bi pritisak nestao, i mislim da bi se iz korijena promijenio odnos političkih snaga u RS ukoliko bi Vučić izgubio vlast i moć koju trenutno ima“, ističe Nebojša Vukanović.

Podsjećamo da je Stanivuković, zajedno sa ostalim osnivačima PSS-a, na osnivačkoj skupštini izjavio kako njegov pokret prvo treba da postane najjača opoziciona politička struktura, a da je sljedeći cilj promocija u najjaču političku strukturu u Republici Srpskoj uopšte. Za tako nešto sa političke scene treba da ode Milorad Dodik. Koji neminovno, iako se opire i bori, odlazi.

Naredne godine su redovni izbori u BiH. Jedan od kandidata za predsjednika Republike Srpske, gotovo izvjesno, biće Draško Stanivuković. Sa infrastrukturom i podrškom koju ima njegova pobjeda je sasvim realna. Tako bi se prvi put od postojanja Republike Srpske desilo da je na njenom čelu lice sa srednjoškolskim obrazovanjem. Ni to nije problem. Problem mogu napraviti jedino studenti, i to oni u Srbiji, banjalučki svakako ne.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Pročitajte još: 

EKSKLUZIVNO: Potvrđeno pisanje Valtera, bivša gradonačelnica Karić traži saglasnost za naknadnu legalizaciju stana

NA TROJANSKOM KONJU: Da li je za SDA i DF trojka veći problem od Dodikovog separatizma?

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!