Amir Karić iz Srebrenice i Alija Hasanović iz Milića su samo dvojica među hiljadama povratnika kojima se, kako tvrde, u entitetu Republika Srpska pokušava oduzeti zemljište bez ikakvog pravnog osnova.
Amir Karić evocira trenutak kada je saznao da se parcela od 27 duluma, kupljena 1965. godine, vodi kao uzurpacija.
“Imamo ugovor, imamo sve. Pozvali su nas na izlaganje i tada smo saznali da je uknjiženo u katastru, ali u ugovoru koji je otac pravio se vodi kao uzurpacija. Kažu nam da dovedemo vještake, da buše, da analiziraju drveće koje smo mi sadili. Rekli su da postoji mogućnost da vrate zemlju, ali šumu, neće. Moja majka je u ratu, srećom, ponijela sve papire. Da nije, ni ovo ne bismo mogli dokazati. Brojnima su dokazi o imovini izgorjeli”, kaže Karić.
Aliji Hasanoviću je 2021. stiglo rješenje Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, kojim se njegova porodična imovina, kako kaže, njive, pašnjaci, šuma, pokušava prenijeti u vlasništvo entiteta.
“Već četiri godine ima kako se mi sudimo sa Geodetskom službom Republike Srpske na sudovima RS-a. Dobili smo rješenja na kojima piše da nam je parcela oduzeta. I ako se radi o njivi, livadi ili pašnjaku, ono ide 1/1 u vlasništvo Republike Srpske, a ako se radi o šumi, ide u vlasništvo Šuma RS, 1/1 sa sjedištem u Sokocu. Ne mogu da shvatim da neko uzme vaše vlasništvo. To nema u svijetu nigdje, samo kod nas. Vlasnik sam te zemlje. Imam posjedovni list, sudsko rješenje, plaćao porez, sve… Mi smo se žalili, uložili sve što smo imali, i četiri godine kasnije opet smo na početku. A ako nas odbiju, idemo dalje, do Strazbura ako treba”, odlučno poručuje.
Federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Nerin Dizdar ovu pojavu naziva “prikrivenim i podmuklim ciljem otimanja imovine”, prvenstveno onih koji nisu fizički prisutni na teritoriji entiteta RS, raseljenih Bošnjaka i Hrvata.
“Mi pružamo svaki vid pomoći da se spriječi kršenje temeljnih civilizacijskih normi. Pravo na privatnu imovinu je osnovno demokratsko pravo”, naglašava on za N1.
Ministar Dizdar ističe da postoje određeni ohrabrujući pokazatelji gdje čak i sudovi u RS odlučuju u korist raseljenih osoba, odnosno stvarnih vlasnika imovine.
“Imali smo nedavno slučaj u Ljubinju gdje je jedna starica, raseljena osoba, izvršila povrat više desetina duluma svoje zemlje koja je bila oduzeta u ovom procesu”, rekao je Dizdar, dodajući da ovo, što za sad imaju na osnovu nekoliko sudskih slučajeva, im ulijeva optimizam, da su procesi reverzibilni, odnosno da mogu zaštititi prava ljudi na privatnu imovinu, jer su pozitivno riješeni u korist potražitelja prava.
Građani koji nastoje ostvariti svoja vlasnička prava u procesu izlaganja imovine u Republici Srpskoj od maja mogu pronaći mnoštvo korisnih informacija na stranici Moj grunt. Ovaj projekat provodi Savez bošnjačkih nevladinih organizacija, uz podršku Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica.
Predsjednik Saveza Esmir Bašić, kaže da najveći broj prijava dolazi upravo s područja Podrinja, “što vjerovatno nije slučajno”.
“Moguće je da postoji i politička pozadina. U mnogim općinama tog područja prioritet se daje izlaganju podataka iz grunta, iako bi prema preporukama Vrhovnog suda RS prednost trebao imati katastar. Komisije ipak često postupaju suprotno, što dovodi do štete po naše povratnike”, ističe Bašić.
Bašić naglašava i važnost edukacije, te tako navodi, građani mogu provjeriti status svoje imovine u javnim evidencijama u općinama.
“Ako primijete nepravilnosti, mogu nam se obratiti, a naš pravni tim će ih dalje zastupati i zaštititi njihova prava”, kaže Bašić.
Najveći problem, prema riječima Bašića, nastaje kada raseljeni građani ni ne znaju da je postupak pokrenut.
“Mnogi ne borave na prijavljenim adresama, dolaze rijetko. Komisija iz Banja Luke pozive šalje poštom, ako vas nema, poziv se vraća i objavljuje na oglasnoj tabli općine. Time se smatra da ste pozvani. Ako se niko ne odazove, postupak se završava jednostrano. Javni pravobranilac konstatuje da je imovina napuštena, i donosi se rješenje da ona prelazi u vlasništvo Republike Srpske”, objašnjava Bašić.
Nakon toga, dodaje on, nema se pravo žalbe na samu odluku, već samo prigovor u vezi s veličinom parcele.
“Ovakav proces omogućava zloupotrebe i netransparentno preknjižavanje imovine bez znanja stvarnih vlasnika”, upozorava Bašić.
Advokat Emir Kovačević, koji zastupa određeni broj povratnika u postupku izlaganja nepokretnosti, kaže da je primijetio dosta nepravilnosti u tom postupku. Osnovni problemi s kojim se suočavuju, jesu da u postupku izlaganja nepokretnosti, nakon što dobiju rješenje, nemaju pravo na djelotvornu žalbu.
“Prema Zakonu o premjeru i katastru RS, možete se žaliti samo na površinu i klasifikaciju zemljišta. Ne možete se žaliti ako vam je neko ispisao imovinu iz posjedovnog lista”, kaže on.
Kovačević upozorava da je to direktno kršenje člana 13. Evropske konvencije o ljudskim pravima. Dodaje da su komisije koje odlučuju o imovini često pod utjecajem pravobranioca RS, koji jednostavno tvrdnjom da je zemlja državna, bez dodatnih dokaza, upisuju imovinu na entitet.
“Imam desetak odluka Vrhovnog suda Republike Srpske kojima je utvrđena povreda prava povratnika i naloženo ponovno odlučivanje. To su sadržajne i ohrabrujuće odluke koje vraćaju nadu u postojanje pravne države. Posebno je važno što je u nekim od njih sud jasno rekao da komisije ne mogu samo na osnovu izjave pravobranioca prepisivati zemlju na Republiku Srpsku, već moraju utvrditi sve bitne činjenice – ko je bio upisan u grunt, u katastar, ko je bio u faktičkom posjedu i da li to stanje odgovara stvarnosti”, objašnjava advokat Kovačević.
Međutim, i pored tih odluka, kaže, komisije često opstruiraju dalji tok postupka.
“Predmeti godinama miruju. Povratnici su bez pravne pomoći, finansijski iscrpljeni, i ostavljeni da se sami bore sa sistemom koji ih obespravljuje”, upozorava Kovačević.
Interesantno je, naglašava Kovačević, da je Vrhovni sud RS rekao kako u slučaju različitog upisa u gruntovnici i u katastru, treba dati prednost zadnjem posjedu i upisu u katastar koji odgovara stvarnom stanju, što odgovara strankama.
“A komisije upravo suprotno rade. Oni ako u gruntovnici nađu da je parcela opšte narodna imovina FNRJ, SFRJ itd, i ne samo vaša parcela, nego i ako je dio vaše parcele vezan za neki upis u gruntu, oni redovno to upisuju u korist Republike Srpske”, rekao je Kovačević.
S druge strane, Vrhovni sud RS svojom izjavom za N1, nije potvrdio ni negirao postojanje takvih odluka u svojoj praksi, već su kratko kazali da “nemaju saznanja”.
Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIPP) u odgovoru za N1, koji je pravno sročen i institucionalno neutralan, navodi da se postupci izlaganja i osnivanja katastra nepokretnosti u Republici Srpskoj provode isključivo na osnovu važećih zakona, uz obaveznu javnu objavu i pravo uvida.
“Nijedan materijalni propis Republike Srpske ne propisuje da se nepokretnost u svojini fizičkih ili pravnih lica može upisati kao svojina Republike Srpske bez valjanog pravnog osnova”, navodi se u odgovoru.
Istaknuto je da je proces “potpuno transparentan” i da se svi građani koji su evidentirani u javnim registrima pozivaju na uvid.
“Poziv se objavljuje najmanje 30 dana prije početka izlaganja, putem javnog oglasa u katastarskoj opštini i na internet stranici RUGIPP-a”, ističu.
Dodaju i da su u pojedinim slučajevima fizička lica “koristila zemljište koje je u svojini nosilaca javnog prava, što se tretira kao uzurpacija”.
“Ta fizička lica se upućuju da svoja prava ostvare kroz postupke pred nadležnim organima uprave, u skladu sa Zakonom o uzurpacijama i dobrovoljačkim kompetencijama”, kažu i na kraju poručuju:
“Ako imate saznanja da je bez valjanog osnova pravo svojine na nepokretnostima upisano na Republiku Srpsku, molimo da nas obavijestite, kako bismo utvrdili činjenice i preduzeli mjere za otklanjanje eventualnih pravnih nedostataka”.
Kada je riječ o ocjeni ustavnosti osporenih zakonskih odredbi, advokat Kovačević pojašnjava da su postojale dvije apelacije koje je podnio lider SDA Bakir Izetbegović.
“U prvoj inicijativi utvrđene su nepravilnosti i naloženo je entitetu RS da izvrši korekcije. Nakon toga su, pod navodnicima, izvršene samo kozmetičke izmjene, a druga apelacija je odbijena”, kaže on.
Pored toga, Kovačević je i lično podnio apelaciju kojom ukazuje na povredu prava na žalbu, kako kaže, pravo koje garantuju i Ustav BiH i međunarodne konvencije. Odluka po toj apelaciji se i dalje čeka. Već četiri godine.
Ministar Dizdar priznaje da su međunarodne reakcije na ove pojave uglavnom simbolične, te ističe značaj domaće institucionalne podrške.
“Zato smo odlučili da pružimo direktnu podršku, besplatnu pravnu pomoć i snosimo troškove svih pravnih postupaka, pa i do Strazbura ako bude potrebno”, poručuje ministar Dizdar.
Priče Karića, Hasanovića i stotine drugih povratnika pokazuju da pitanje imovine nije samo tehničko ili administrativno, već duboko političko i ljudsko. Radi se o pravu da se vratiš, ostaneš i opstaneš na zemlji svojih predaka.
Dok god se zakoni tumače selektivno, žalbe ne omogućavaju pravičnu zaštitu, a raseljeni bivaju ignorisani kroz oglasne table i jednostrana rješenja, biće prostora za zloupotrebe. Pitanje vlasništva nad zemljom u Podrinju i drugim povratničkim sredinama jeste i pitanje budućnosti zajednica koje su preživjele rat, ali još uvijek vode tihe borbe za ono što im pripada.
U društvu koje teži pravdi i pomirenju, oduzimanje prava na imovinu znači oduzimanje prava na povratak i život. I zato ova borba, bez obzira koliko trajala, zaslužuje pažnju cijele zemlje.
N1 je zatražio zvanične odgovore i od Pravobranilaštva RS. Do zaključenja ovog teksta, ova institucija nije dostavila odgovor.
Izvor: N1
