TRIDESETA GODIŠNJICA GENOCIDA: Negiranje neće prestati dok ne nestanu kleronacionalističke politike uzgojene 90-ih u Beogradu

Kada danas u Potočarima bude obavljen pokop sedam posmrtnih ostataka ubijenih u Srebrenici tokom jula 1995. godine, vječni mir pronaći će 6.758 žrtava genocida.

Prema zvaničnim podacima, koje je utvrdio i Haški tribunal, u periodu od 13. do 19. jula 1995. ubijena su 8.372 nenaoružana muškarca i dječaka.

Njihova tijela pronađena su u 87 primarnih i sekundarnih masovnih grobnica, od koje su neke bile udaljene i više od sto kilometara od Srebrenice. U sekundarnim grobnicama pronalaženi su ostaci tijela ubijenih, a najveći broj porodica žrtava sahranio je tek po nekoliko kostiju. I kao da im jedna dženaza nije bila dovoljna, već godinama su izloženi dodatnoj traumatizaciji zbog reekshumacija kada budu dodatno pronađeni i identificirani ostaci tijela njihovih sinova, muževa, braće, očeva…

Za posmrtnim ostacima, tačno 30 godina od počinjenog genocida, traga se za više od 1.000 žrtava.

KOMPLETAN VOJNI I POLITIČKI VRH OSUĐEN ZA GENOCID

Podsjećamo da su za genocid u Srebrenici pred Haškim tribunalom osuđeni: Radovan Karadžić, prvi predsjednik i komadant Vojske RS, general Ratko Mladić, komadant Glavnog štaba VRS, visoki oficiri vojske i policije – Ljubiša Beara, Radoslav Krstić, Dragomir Vasić, Vujadin Popović. 

Pred međunarodnim sudovima i sudovima u BiH, Srbiji i Hrvatskoj za zločine počinjene u Srebrenici osuđeno je više od 50 osoba i izrečeno više od 700 godina zatvora.

No, ni hiljade bijelih nišana u Potočarima, ni presude Haškog tribunala ni drugih međunarodnih i domaćih sudova, ni Rezolucija o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici usvojena u Generalnoj skupštini UN-a, nisu promijenila odnos stranaka u bh. entiteta Republika Srpska, kao i većine građana srpske nacionalnosti prema ovom zločinu.

Genocid se tako u političkim krugovima, većini prosrpskih medija kao i nevladinom sektoru koji se deklariše kao ljudskopravaški, ili negira ili relativizira ili ignoriše.

Predsjednik RS-a i lider SNSD-a Milorad Dodik godinama je predvodnik negiranja srebreničkog genocida i koristi svaku priliku da to javno istakne. Tako je 2024. godine uoči usvajanja Rezolucije o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici Generalne skupštine UN-a Dodik lažima nazvao sudski utvrđene činjenice o genocidu nad više od 8.000 Bošnjaka što su ga počinili pripadnici vojske i policije bosanskih Srba.

Ustvrdio je da je u Srebrenici stradao i „neutvrđeni broj Bošnjaka“ i da je 4.000 mrtvih tijela ondje „doneseno sa strane“.

„Sve ove godine nisu uspjeli dokazati tu brojku (od preko osam hiljada žrtava, op.a.)“, kazao je Dodik. 

Identičan narativ danas se može čuti iz svih prosrpskih stranaka. Da je u Srebrenici počinjen „težak zločin“ riječ je koju mogu i nekako prevaliti preko usta. Pa na tome stanu, ili pak nastave s tezom „a oni su nama od Kosovskog boja do Drugog svjetskog rata…“

I ne da tako razmišljaju ratne generacije, nego i plejada mladih političara. Ognjen Bodiroga, poslanik SDS-a u Narodnoj skupštini RS, na nedavno održanoj početkom ovog mjeseca, osim što je osporavao upotrebu latiničnog pisma u RS-u, lažima je nazvao opsadu Sarajeva, zahtijevao da se zabrani obilježavanje Dana bijelih traka u Prijedoru.

Do Srebrenice nije došao, ali jasno je da kako dolazi iz stranke čiji je najuži vrh osuđen za ratne zločine počinjene u BiH, uključujući i genocid, teško može imati drugačiji stav.

KONTINUITET NEGIRANJA I SAMOOBMANJIVANJA

Tanja Topić, politička analitičarka, smatra da promjene stava o srebreničkom genocidu ne može doći dok se ne desi promjena stava u političkoj retorici snaga koje su na vlasti i u RS i Srbiji.

Podsjeća da je negiranje genocida potaknuto i iz Begorada i da postoji svojevrsna udruženost oko tog stava, upućujući i na stavove i Srbije i RS pred UN-om kada se po svaku cijenu željelo spriječiti usvajanje Rezolucije o Srebrenici.

„Taj kontinuitet bio je prekinut djelimično kada je sadašnji predsjednik RS priznao genocid u Srebrenici, ali isto tako i u obraćanju Dragana Čavića, tada predsjednika RS, koji je rekao da je to najmračnija strana u srpskoj istoriji. Znači, imali smo taj prekid, istina, koji je vrlo kratko trajao, no jačanje negiranja genocida usko je vezano uz strukturu vlasti u Srbiji koja se povezuje sa politikom dominantnom u devedesetim godinama“, navela je Topić.

Sam Milorad Dodik je 2008. godine na FACE TV priznao genocid u Srebrenici, o čemu svjedoči u ovaj snimak.

No, kako je riječ o političaru koji svoje stavove mijenja kad god smatra da mu ta promjena donosi korist, odnosno politički benefit, tako je od priznanja došao do jednog od najdegutantnijih negatora počinjenog genocida.

I Tanja Topić podsjeća da nakon što je Komisija za istraživanje zločina počinjenih u i oko Srebrenice u julu 1995. godine okončala svoj rad, tadašnji predsjednik RS Dragan Čavić je 2004. isti predstavio javnosti, rekavši kako izvještaj „nedvosmisleno konstatuje da su u devet dana jula 1995. godine u području Srebrenice počinjena zlodjela” i da se počinioci zločina “ne mogu opravdati nikome i ničim”.

Nažalost, sve to nije bio put do suočavanja s prošlošću. Na krilima nacionalizma Narodna skupština RS 2019. Izvještaj je stavila vam snage, formirala novu Komisiju i utvrdila da genocida u Srebrenici nije bilo. Zanimljivo je i da je Čavić, kao poslanik Narodne skupštine, prihvatio taj novi izvještaj, uz tvrdnju da je prvi sačinjen pod pritiskom međunarodne zajednice.

KAPITALNI MEDIJSKI DOPRINOS

Branko Todorović, direktor Helsinškog odbora za zaštitu ljudskih prava, kaže da su za ove tri decenije u BiH mnoga očekivanja iznevjerena.

„To nije nelogično, jer ko je u BiH radio na tranzicijskoj pravdi, lustraciji, suočavanju s prošlošću, pomirenju? Nijedan od tih procesa u BiH nije se realizovao ni od domaćih političara, ni od međunarodne zajednice. Prema tome, nikada se stav u Republici Srpskoj o Srebrenici neće promijeniti“, kaže Todorović.

Svoj „doprinos“ negiranju genocida daje i većina medija u RS, na čelu sa „javnim“ servisom svih građana RTRS-om. Kako onih pod kontrolom vlasti, tako nažalost i onih koji se deklariraju kao nezavisni.

Vrijedi podsjetiti da je prošle godine upravo 11. jula u Nezavisnim novinama izašla skandalozna kolumna Darka Momića, koji je na najbrutalniji način izvrijeđao žrtve i negirao genocid. I da mu to nije bilo prvi put. I da je uoči 11. jula dobio nagradu Kluba novinara Banjaluka, kao „najbolji novinar RS-a“.

Uz tek nekoliko izuzetaka, uključujući i Valter, medijska i aktivistička scena RS-a ostala je bez reakcije.

Todorović pojašnjava da u vezi tim u cijeloj BiH, tako i u RS, tek mali broj NVO ne sjedi na dvije stolice, i da veliki broj medija i intelektualaca „ne želi da govori o stvarima koje vlast RS ne podržava“.

Tanja Topić ističe da o Srebrenici vlada „razarajuća moć šutnje“. I da se ni na koji način oni koji ćute ne mogu amnestirati od onih koji javno i glasno negiraju genocid.

„Vrlo je malo onih koji su nedužni i koji imaju hrabrosti da se suoče s genocidom u Srebrenici. Tu ne pomažu ni presude, ni najdokumentovaniji genocid u istoriji da se otvore oči i da ljudi smognu hrabrosti. Mislim da dio šutnje ide u pravcu kao da se nije dogodilo, kao da ćete svojom šutnjom to izbrisati, ili će pribjeći relativizaciji svrstavajući ga u ‘strašni zločin'“, kaže Topić.

TRIDESET GODINA OKRETANJA GLAVE OD ISTINE

Stoga smatra da se u RS-u neće pojaviti neki novi Villy Brandt (bivši njemački kancelar koji je 1970. pred spomenikom ustanka u Varšavskom getu nakon što je položio vijenac kleknuo pognute glave u znak molbe za oprost za sve što su Nijemci učinili tokom Drugog svjetskog rata, op.a.).

„Mi vidimo da u Srbiji među mladima ima spoznaje i suočavanje, dok je negiranje genocida jako prisutno u RS-u“, kaže Topić.

Zato u ovom bh. entitetu stasavaju generacije koje se odgajaju na negatorskom narativu, i teško je za očekivati da među njima izraste neko poput Brandta.

Podsjećamo da je bivši visoki predstavnik Valentin Inzko pred kraj svog mandata 2021., koristeći bonske ovlasti, izmijenio Krivični zakon BiH kojim se kao krivično djelo uvodi negiranje genocida i veličanje ratnih zločina i zločinaca.

Na adresu Tužiteljstva BiH pojedinci i organizacije civilnog društva, udruženja koja okupljaju porodice srebreničkih žrtava, podnijeli su brojne krivične prijave protiv političara i novinara RS. Ali bh. pravosuđe, koje je postalo svrha samom sebi, ostalo je uglavnom slijepo i nijemo. Ili je, kada su u pitanju političari, tako široko postavljao prostor slobode govora i na tome temeljio tužilačke odluke o odbacivanju krivičnih prijava.

Prema istraživanju koje proveo BIRN, 60 prijava je odbačeno, u samo šest slučajeva podignute su optužnice, i izrečena samo jedna presuda. Njome je Vojin Pavlović osuđen na 2,5 godine zatvora zbog veličanja ratnog zločinca Ratka Mladića.

I tako prođe 30 godina od srebreničkog genocida u kojoj polovina države i gotovo jedan cijeli narod okreće glavu od istine i suočavanja s prošlošću. A genocid ulazi u svoju posljednju fazu, fazu negiranja.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Vezani tekstovi: 

DVADESET DEVET GODINA POSLIJE: Još jedna godišnjica genocida nakon koje će s prvim sumrakom Srebreničani ostati sami

VOJVOTKINJA OD EDINBURGA DOLAZI U BiH: Prisustvovat će obilježavanju 30. godišnjice genocida u Srebrenici

—————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

—————————————————————————————————————————————————————————————————————–

—————————————————————————————————————————————————————————————————————–

PODRŽITE NAS – jer mi istražujemo za vas!