Kada je prije nešto manje od četiri godine otvoren Privremeni prihvatni centar Lipa za migrante u Unsko-sanskom kantonu (USK), iz Službe za poslove sa strancima (SPS) su se pohvalili javnosti da “kamp ispunjava evropske kriterije i pruža punu zaštitu migrantima”.
“Ovo je prvi prihvatni centar kojim Služba za poslove sa strancima potpuno upravlja. Prošle godine smo imali oko 12.000 ilegalnih migranata. Hvala Unsko-sanskom kantonu koji je podnio najveći teret u svemu ovome, građanima koji su nekad i na svoju štetu bili strpljivi”, kazao je tadašnji direktor SPS-a Slobodan Ujić.
U međuvremenu je na čelo ove službe došao Žarko Laketa, a njegov zamjenik je Almin Imamović.
MIGRANTIMA HRVATSKA POLICIJA LOMI GLEŽNJEVE NA NOGAMA
Međutim, prema informacijama koje je Valter dobio na terenu te od izvora koji su bili unutar kampa Lipa proteklih nekoliko mjeseci, teško se može zaključiti da uvjeti života u kampu ispunjavaju “evropske kriterije” i “pružaju punu zaštitu migrantima”.



Prema našim izvorima, u kampu u koji nam nisu dali ući hara bolest svrab (poznatija u narodu pod nazivom šuga), a dio migranata svjedoči o iznimno brutalnim iskustvima koje su imali s hrvatskom policijom, što uključuje i nanošenje teških fizičkih ozljeda. Konkretno, migranti govore o tome da hrvatska policija sve više prakticira to da im slomije gležnjeve na nogama, a kako bi ih pretvorila u ljude koji šepaju i tako im ograničila mogućnost kretanja, pa i pokušaja ilegalnog prelaska granice.
To zastrašujuće podsjeća na praksu lomljenja gležnjeva robovima na američkom Jugu, a kako se to radi mogli smo svojedobno svjedočiti u Oscarom nagrađenom horor filmu Misery iz 1990., snimljenom po romanu Stephena Kinga.
Nadalje, uvjeti u kontejnerima u kojima su smješteni migranti su katastrofalni – o čemu svjedoče i ekskluzivne fotografije iz kampa Lipa koje je Valter dobio na terenu – te pogoduju razvoju i širenju raznih zaraznih bolesti.
Zapravo, jedina prostorija u kampu koja izgleda (higijenski) normalno je ona predviđena za molitve, navodi Valterov izvor, dok su kontejneri u kojima migranti borave i spavaju smrdljivi i neuslovni.

Valter se u proteklom periodu obratio Službi za poslove sa strancima pitanjima o zabrinjavajućoj situaciji u kampu Lipa, s naglaskom na širenje svraba među tamošnjom populacijom, no nismo dobili konkretne odgovore na naša pitanja o tome ima li svraba (šuge) u kampu. Iz SPS-a smo dobili uopćeni birokratski odgovor o tome kako navodno funkcionira procedura u slučaju da je netko zaražen svrabom ili, kako oni to nazivaju, scabiesom.
Valter se obraćao pitanjima i Općini Bihać, Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH, te Međunarodnoj organizaciji za migracije BiH, no svi su nas uputili na Službu za strance kao jedinu nadležnu.
“Od početka migrantske situacije u Bosni i Hercegovini, prilikom prijema migranata u privremeno prihvatne centre, registrovani su određeni slučajevi migranata koji su imali scabies odnosno tzv. Svrab”, naveli su za Valter iz SPS-a.

Dalje ističu da u vezi sa procesom scabiesa postoji jasna procedura, vezana uz jasno definisan Protokol, u koju je uključen Zavod za javno zdravstvo USK, te Dom zdravlja Bihać.
“Prije smještanja u opštu populaciju, odnosno u kamp, migranti prolaze medicinski pregled od strane predstavnika ZU Zavod za javno zdravstvo USK. U slučaju da se prilikom medicinskog pregleda ustanovi prisustvo scabiesa, migranti se upućuju kod doktora, gdje dobijaju terapiju, te se smještaju u prostorije koje su namjenjene za tu vrstu oboljenja u skladu sa protokolom. Nakon što dobiju propisanu terapiju, dobijaju i novu odjeću, a stara odjeća se odlaže u skladu sa preporukama nadležne medicinske ustanove”, kažu iz SPS-a.
Pojašnjavaju da nakon primljene terapije migrant ponovo ide na medicinski pregled i ako se tom prilikom ustanovi da scabies nije više prisutan, migrant se smješta u opštu populaciju u kampu.
ŠUGA SE I RANIJE POJAVLJIVALA
No, vrijedi napomenuti da ovo ne bi bila prva epidemija šuge u Lipi, s obzirom na to da su mediji izvještavali prije četiri godine da je svaki drugi stanovnik kampa zaražen šugom.
Kada je riječ o lošim higijenskim uvjetima u kampu Lipa, iz SPS-a su poručili da se tamo “redovno, u skladu sa zakonskim propisima, provode DDD (dezinfekcija, dezinsekcija, deratizacija) mjere “u koordinaciji sa Veterinarskom stanicom Bihać”.
Valter se obratio Službi za poslove sa strancima i sa zahtjevom da naša ekipa posjeti Lipu i vlastitim očima se uvjeri o tome kakvo je stanje na terenu, ali odgovor u vezi toga nikad nismo dobili.
Zato smo kontaktirali Saru Kekuš, iz zagrebačkog Centra za mirovne studije (CMS), ljudskopravaškom nevladinom organizacijom osnovanom 1996., koja se godinama intenzivno bavi pitanjima prava migranata i prava na azil.
“Kroz direktan, istraživački, pravni i javnozagovarački rad trudimo se zaustaviti nezakonite i nasilne prakse prema izbjeglicama i drugim migrantima, poticati poboljšanje zakonodavnog okvira i prakse koji se tiče azila te sigurnih i regularnih migracijskih puteva, boriti se protiv kriminalizacije solidarnosti te informirati izbjeglice i druge migrante o pravima u pristupu azilu i reguliranju statusa”, ističu na službenim stranicama CMS-a.
Indikativno je kako i njima nije bio dopušten pristup kampu Lipa.
“Prolazili smo pored kampa Lipa prošle godine, došli smo do vanjske ograde. Bili smo s partnerima iz Nizozemske i htjeli im pokazati kako to izgleda, ali nam je policija rekla da se udaljimo. Znakovito je da je tamo i zabranjeno fotografiranje. Zadnji put smo u Lipi bili prije nešto manje od dvije godine, međutim primljeni smo samo u prvi dio kampa tj. u kontejner Službe za poslove sa strancima, tako da nismo imali priliku obići cijeli kamp i slobodno razgovarati s ljudima u njemu. Planiramo do Bihaća opet ovu jesen, pa ćemo zatražiti i službeni pristup kampu Lipa”, rekla je Sara Kekuš iz Centra za mirovne studije u razgovoru za Valter.
Ona naglašava da je smještaj u kampu Lipa uvijek bio upitan:
“To je kontejnerski tip nasilja i uvjeti u njemu su nehumani. Preko zime je te kontejnere teško grijati, a preko ljeta je u njima nepodnošljivo vruće. Od mnogih ljudi i organizacija koje su imale pristup kampu Lipa znali smo čuti da je dio toga neformalni detencijski kamp, što bi nam vlasti svaki put zanijekale, ali o tome postoji jako puno svjedočanstava.”
Kekuš smatra da su smještaji takvog tipa, poput Lipe, apsolutno nehumani za ljude koji su došli kako bi spasili svoje živote i djeci osigurali priliku za dostojanstvenu budućnost. Sve više se ide u smjeru da to postanu detencijski kampovi, u kojima se ljude tretira kao kriminalce.
PORAST POLICIJSKOG NASILJA I NEZAKONITA VRAĆANJA
Kada je riječ o nasilju koje nad migrantima provodi hrvatska policija, Kekuš kaže da to “nije novost”.
“To je praksa stara osam godina. Mi smo i na domaćoj razini podnosili kaznene prijave zbog toga. Primijetili smo da je ulaskom Hrvatske u Schengnen intenzitet pushbackova malo utihnuo, te se htio ostaviti dojam da se sve radi po pravilima, ali su se stvari intenzivirale pretprošle godine krajem ljeta. Vidimo povezanost porasta policijskog nasilja prema migrantima s konkretnim političkim zbivanjima. Primjerice, kada su bili parlamentarni izbori, tada su pushbackovi jači i nasilniji. Ove godine je porast policijskog nasilja bio najveći u četvrtom i petom mjesecu, dakle pred lokalne izbore u Hrvatskoj, na kojima je bila dosta antimigranstih stranaka, koje su pokušavale na tome skupiti bodove”, objašnjava Kekuš.

Što se tiče pojma pushback, pod njim se podrazumijeva protuzakonita praksa policije koja pod prijetnjom nasilja i mimo važećih zakonskih procedura i međunarodnih konvencija, većinom preko zelene granice, protjeruje ljude koji su neregularno prešli granicu u državu iz koje su došli.
O nasilnom i protuzakonitom ponašanju hrvatske policije je detaljno izvještavao i niz europskih medija, pimjerice i ugledni londonski Guardian, koji je prošle godine objavio veliku priču o tome kako pripadnici hrvatske policije, između ostaloga, spaljuju mobitele i pasoše migranata.
Kekuš ističe da je CMS u stalnom kontaktu s organizacijama koje još rade oko Bihaća na terenu:
“Znamo da je povećanog policijskog nasilja i pushbackova bila i ovog ljeta. Nije pravilo da je nasilje usmjereno samo prema muškarcima, već su žrtve i djeca. Imali smo slučajeve djece bez pratnje kojima su policajci nanijeli ozbiljne fizičke ozljede. Sve češće čujemo i da se napadaju osobe teškog zdravstvenog stanja, stariji i oni s invaliditetom, čak i trudne žene.”
Dodaje da u zadnjih 12 mjeseci imaju i niz svjedočanstava iz Bosne da hrvatska policija provodi grupna nezakonita vraćanja ljudi kombijima i autobusima.
“Posebno nas brine bliska budućnost, s obzirom na to da implementacija Pakta o migracijama treba krenuti u lipnju sljedeće godine. Tu se predviđaju screening centri na vanjskih granicama Europske unije, a to bi mogla postati Lipa. Sve više je tendencija da osobe koje se na zakonit ili nezakonit način vraćaju iz Hrvatske u BiH, a pod nezakonit način mislim i na nasilni pushback, završe u Lipi. S hrvatske strane sličan kamp je Dugi dol, a kod oba je također zajedničko što su smješteni daleko od očiju javnosti i daleko od nevladinih organizacija koje bi tim ljudima mogle pružiti podršku. Prepušteni su vlastima da rade s njima što god hoće i što je u nekom trenutku politički oportuno”, kaže Sara Kekuš iz CMS-a.
——————————————————————————————————————————————————————————————————————
Pročitajte još:
NEMA CENTRA, IMA KUĆE: Banjalučke prljave političke igre preko djece s poteškoćama u razvoju
NEZIR PIVIĆ, ZENIČKI „AGREGAT“: Premijer i profesor pet predmeta kao simbol političko-akademske moći
——————————————————————————————————————————————————————————————————————
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
——————————————————————————————————————————————————————————————————————
CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE
Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.

——————————————————————————————————————————————————————————————————————













