Ukrajinka Olena Janchuk provodi još jedan dan u ledenoj izolaciji u svom stanu u visokoj zgradi usljed ruskih udara na elektroenergetski sistem države. Takav je život brojnih Ukrajinaca, koji se bore sa nedostatkom električne energije.
Bivša učiteljica u vrtiću boluje od teškog reumatoidnog artritisa i već sedmicama je zarobljena na 19. spratu svoje zgrade u Kijevu, 650 stepenica iznad zemlje.
Dugi svakodnevni nestanci struje, uzrokovani ruskim bombardovanjem elektrana i dalekovoda, rad liftova pretvorili su u luksuz.
Dok se januarske temperature spuštaju na -10 stepeni Celzijusa, na unutrašnjoj strani prozora Olene Janchuk stalno se hvata led, bijeli šarani oblici koji se do jutra šire preko stakla.
Ova 53-godišnjakinja se grije nad improviziranim „kaminom“ od svijeća poredanih ispod naslaganih cigli, koje upijaju i polako otpuštaju toplotu. USB kablovi za punjenje zmijoliko se pružaju preko poda od prenatrpanih razdjelnika, dok je njena električna deka spojena na power bank koji se štedi za najhladnije sate.
“Kad nema svjetla i grijanja sedamnaest i po sati, moraš nešto smisliti”, kaže ona i dodaje: “Cigle najbolje drže toplotu u maloj sobi, zato smo svi u njoj.”
Preko dana porodica se seli u sobe koje hvataju zimsko sunce, pa se funkcija svakog prostora mijenja u skladu s rasporedom nestanaka struje. Noću, teška zimska odjeća ne skida se ni u stanu, jer se bez centralnog grijanja prostor brzo hladi.
Kijev, grad s oko tri miliona stanovnika, preovladavaju neboderi, mnogi još iz sovjetskog doba, koji sada većinu dana ostaju bez električne energije.
U četvrtoj ratnoj zimi, struja je postala racionalizirana roba.
Stanovnici planiraju život prema terminima uključenja električne energije: kada kuhati, tuširati se, puniti telefone i uključiti veš mašinu. Hrana se bira po tome koliko može stajati, voda se filtrira u boce i skladišti u kantama. Mali kamperski plinski rešo koristi se za zagrijavanje supe ili čaja kada nema struje.
San je isprekidan sirenama za zračnu opasnost i potrebom da se struja iskoristi u satima kada je manja potrošnja.
Napolju, širom snijegom prekrivenog Kijeva, dizel agregati bruje duž komercijalnih ulica. Kupci se kroz trgovine probijaju uz pomoć svjetiljki na mobilnim telefonima, a barovi svijetle u polumraku svijeća.
Aplikacije obavještavaju korisnike o sve manje vremena s uključenom strujom, obično tek nekoliko sati, taman dovoljno za “reset” domaćinstva.
Janchuk živi u zgradi od 22 sprata smještenoj blizu jedne elektrane i stanari mogu iz prve ruke vidjeti raketne i dron napade, dok bljeskovi rasvjetljavaju horizont tokom noći.
Za vrijeme nestanaka struje penju se stepenicama u potpunom mraku, svjetlo mobilnih telefona odbija se od betonske konstrukcije, uz odjek dječijih glasova i laveža pasa. Ljudi ponekad ostave plastične kese s keksima ili vodom u liftovima za one koji ostanu zarobljeni kad se struja isključi usred vožnje.
Janchukin suprug, koji veći dio dana provodi na poslu, navečer donosi namirnice, dok je njena majka, 72-godišnja Ljudmila Bačurina, zadužena za kućne poslove.
“Hladno je, ali snalazimo se”, kaže majka, držeći kvadratnu baterijsku lampu koja se puni preko USB kabla i koju je nedavno pričvrstila na zid.
“Kada dođe struja, odmah palim veš mašinu, punim boce vodom, kuham, punim power bankove, trčim po kuhinji i po cijeloj kući”, dodaje.
U luksuznijim kvartovima, stanari udružuju novac za agregate kako bi liftovi radili. Ali većina zgrada, u kojima žive penzioneri, porodice i osobe s invaliditetom, to ne može priuštiti.
Udruženja osoba s invaliditetom, uključujući i organizacije koje zastupaju ranjene ratne veterane, upozoravaju da su stepeništa postala nevidljiva društvena barijera koja ljude odsijeca unutar vlastitih domova.
Oni pozivaju gradske vlasti da finansiraju agregate za stambene zgrade.
Do tada, život se savija oko termina u kojima ima struje. USB lampe, power bankovi i inverter baterije postali su standardni dio kućanstva. Telegram grupe koriste se da komšije provjere kako su stariji i razmijene informacije o nestancima struje.
S viših spratova Kijevljani gledaju preko horizonta ispresijecanog neboderima i povijesnim crkvama sa zlatnim kupolama. Noću su vidljivi bljeskovi eksplozija dok Rusija nastavlja kampanju napada na ukrajinski energetski sistem.
Previše elektrana i dalekovoda pogođeno je da bi se zadovoljila potražnja, čak i uz uvoz struje iz Evrope. Kako bi spriječili kolaps mreže, operatori uvode rotacione restrikcije, održavajući u životu bolnice i ključne službe, dok domaćinstva tonu u mrak.
U jednoj termoelektrani na ugalj, koja je višestruko bila meta napada, smjenski nadzornik Jurij prolazi kroz zgarište spržene opreme, urušenih krovova i komandnih ploča rastopljenih u beskorisne nakupine. Popravke se obavljaju uz svjetlost baterijskih lampi, dok ogromne vreće pijeska štite ono što još funkcioniše. Fotografije kolega poginulih na poslu vise kraj ulaza.
“Nakon raketnih i dron napada posljedice su strašne, razmjere su velike”, kaže on.
Zvaničnici su zamolili da se, iz sigurnosnih razloga, lokacija elektrane i Jurijevo puno ime ne navode.
“Naša energetska oprema je uništena. Skupa je”, kaže Jurij i dodaje: “Sada popravljamo ono što možemo.”
Ukrajinski energetski sektor pretrpio je više od 20 milijardi dolara direktne ratne štete, prema zajedničkoj procjeni Svjetske banke, Evropske komisije i Ujedinjenih nacija.
Kijev je više puta ažurirao svoj rigorozni zimski režim štednje struje, prigušujući ili gaseći uličnu rasvjetu u manje prometnim područjima i ulažući u manje centralizirane izvore proizvodnje električne energije.
U neboderima, povratak na staro čini se dalekim.
“Umorna sam, baš umorna, iskreno. Kad ne možeš izaći, kad ne vidiš sunce, kad nema svjetla i ne možeš ni do prodavnice samostalno… to te slomi”, kaže Bačurina.
“Ali najvažnije je, kako sada svi Ukrajinci kažu, da ćemo sve izdržati dok rat ne završi.”
Izvor: AP
