Zbog filmova poput “To Catch a Killer” vrijedi pohoditi hramove sedme umjetnosti i uživati u istinskoj magiji pokretnih slika
Prošlo je devet godina nakon premijere “Relatos salvajes” (Divlje priče, 2014), filma koji je argentinskom reditelju Damiánu Szifronu donio nominaciju za Oscar. “Divlje priče” su zaista bile nešto novo i nesvakidašnje u filmskom svijetu, svojevrsni omnibus sastavljen od šest kratkih filmova koji su povezani temom osvete, od kojih je svaki toliko dobar da može funkcionisati kao zasebna cjelina. Nakon tako velikog uspjeha (najgledaniji film u Argentini, još jedan je detalj), Szifronu su vrata Hollywooda bila širom otvorena. Ali, sudbina je umiješala svoje prste i između 2014. i 2023. godine Szifron kao da je nestao sa svjetske filmske mape.
Istina, dok je spremao svoj holivudski debi, desila se i pandemija, što je samo produžilo produkciju i otežalo reditelju da dokaže i pokaže svoje umijeće. Njegovo najnovije ostvarenje “To Catch a Killer” (Uhvatiti ubicu, 2023) filmska je majstorija i lekcija u pravljenju pravog pravcatog prvoklasnog trilera. Szifron ne samo da režira i piše (koscenarista na filmu je Jonathan Wakeham) već obavlja i posao montažera, toliko dobro radeći svoj posao u svakom mogućem pogledu, da jednostavno ne možete a da se ne divite njegovom umijeću.
Naprosto, svaki mogući detalj u kadru postavljen je sa namjerom, čineći dio velike slagalice čije će djeliće protagonisti, policajka Eleanor (Shailene Woodley) i agent FBI-ja Lammark (Ben Mendelsohn), morati povezati u cjelinu kako bi otkrili identitet misterioznog snajperiste. U novogodišnjoj noći u Baltimoreu nepoznati počinilac je ubio 29 ljudi pod okriljem vatrometa, vojnički precizno, a stan iz kojeg je pucao nestao je u plamenu bombe koju je detonirao netom što je policija otkrila njegovu poziciju. Agent FBI-ja Lammark, zadužen za slučaj, u mladoj policajki Eleanor vidjet će “materijal za detektivku”, te će je učiniti zaduženom za vezu između njega i policijskog odreda. Nakon što političari i mediji željni što bržih rezultata samo pogoršaju situaciju dovodeći do daljeg krvoprolića, Lammark i Eleanor će upasti u nezavidnu situaciju i biti razriješeni dužnosti.
Koliko god se činilo da će Szifron upasti u klišej proceduralnog trilera, uvijek iznađe novi način da održi napetost i mračnu atmosferu dok režira. Znalački realizovana akcija u savršenoj simbiozi je sa radom direktora fotografije Jaivera Juliae. Scenaristički dvojac Szifron i Wakeham svoju protagonistkinju karakterno su osjenčili prema uzoru na lik Clarice Starling iz kultnog filma “The Silence of the Lambs” (Kad jaganjci utihnu, 1991). Woodley naročito dobro kanališe ono što je Jodie Foster učinila sa svojim likom, ženom sa traumatičnom prošlošću željnom dokazivanja i značke FBI agenta, dok je Mendelsohn standardno dobar, te je poprilično osvježenje vidjeti ga u ulozi pozitivca.
U svakom slučaju, za nadati se da će Szifron nastaviti sa karijerom u Hollywoodu, jer prema svemu pokazanom do sada, riječ je o iznimno vještom filmskom pripovjedaču.
Izvor: oslobodjenje.ba
