Za dvadesetak dana stiže nam Sarajevo Film Festival, njegovo jubilarno 30. izdanje. Po svemu sudeći, čeka nas istinska filmska fešta, a jučer je objavljeno i ono zbog čega, barem na papiru, Festival postoji – selekcija filmova u konkurenciji za nagrade.
Kako je rečeno, ukupno, u svim selekcijama unutar kojih se dodjeljuju priznanja, nalaze se 54 filma. Tri filma će biti prikazana izvan konkurencije (među njima je i drugi film Mirjane Karanović u ulozi rediteljice “Majka Mara”), dok će njih 19 u Sarajevu imati svjetsku premijeru. Upravo će i film Karanovićke prvi put biti prikazan ovdje. Od tih 19 samo jedan je u glavnom programu – dugometražni igrani film.
PRECIZNA SLIKA
– Prikazivanje ovih 57 premijera, uz još 15-ak filmova u programima U fokusu i Open Air koji će tek biti najavljeni, čini Sarajevo Film Festival i ove godine mjestom gdje najšira publika, kao i filmska struka i kritika, može dobiti najprecizniju sliku filmske umjetnosti u Jugoistočnoj Evropi, Ukrajini i Južnom Kavkazu danas, poručio je Jovan Marjanović, direktor SFF-a.
– Ove regije su istovremeno u žiži i na margini svjetske pažnje, a Festival pruža jedinstvenu priliku za dublje razumijevanje svih nijansi iskustava sa geopolitičke i umjetničke margine koje često nedostaju u sklapanju kompleksne slike današnjice. Srce Sarajeva je u proteklih 20 godina, otkako se dodjeljuje, postalo zaista vrijedna filmska nagrada koja amplificira glasove iz ove regije i približava ih svjetskoj javnosti, i vjerujemo da će tako biti i ovaj put, dodao je Marjanović.
Mnogo filmova je pogledano – njih skoro hiljadu, pa selekcija nije bila nimalo jednostavna.
– Kao što je poznato, za naše takmičarske programe biramo filmove iz široke regije Jugoistočne Evrope, koju odlikuju šarolike filmske prakse i tradicije, raznolikost u izboru tema, filmskog jezika i kreativnih afiniteta. Zahvaljujući upravo bogatstvu raznovrsnosti, može se reći da naši takmičarski programi i ove godine predstavljaju veliki filmski svijet današnjice u malom, kaže kreativna direktorica Sarajevo Film Festivala Izeta Građević, koja vodi selekcioni tim festivala.
Elma Tataragić, selektorica Takmičarskog programa – igrani film, u program je uvrstila osam filmova.
– Ovogodišnja selekcija je istovremeno i pozivnica, ali i uputstvo, mogućnost i restrikcija, obećanje i prijetnja, sigurno mjesto, ali i izazov. Autorice i autori osam filmova u konkurenciji i jednog filma izvan konkurencije na različite načine izražavaju zabrinutost za svijet danas, jučer i sutra. Selekcija je polifonija različitih i raznovrsnih perspektiva o ratu, historiji, ljubavi, izdaji, o krhkoj budućnosti, ali i vječnoj ljudskoj potrebi za pripadanjem. S ovom selekcijom pozivamo vas da razmislite o ambivalentnosti sadašnjeg svijeta koji izgleda nikada nije bio fragilniji, kaže Tataragić.
Unutar te glavne selekcije su filmovi iz regije, ali, što je već tradicija, iz Gruzije i Ukrajine. Iz Srbije nam dolazi migrantska drama “Među bogovima” Vuka Ršumovića, koja govori o naporima Afganistanke da ukopa svog brata koji se utopio u Srbiji. Ovaj film će svjetsku premijeru doživjeti u Sarajevu.
Slovenačka drama “Obiteljska terapija” Sanje Prosenc donosi priču o modernoj, ravnodušnoj porodici koja iza kulise savršenosti krije brojne disfunkcionalnosti. Film je premijeru imao na TriBeci i u Sarajevu doživljava evropsku premijeru. Premisa itekako obećava i bazirana je na Pasolinijevoj “Teoremi”.
DVA RUMUNSKA FILMA
Iz Grčke stiže “Arkadija” Yorgosa Zoisa, blaga fantazija koja krije čudna dešavanja na grčkom otoku, a u središtu radnje je dvoje doktora. Ukrajinska “Redakcija” Romana Bondarchuka je nešto potpuno drugačije – sumorna satira u kojoj se prepliću fake news obrati i prijetnja ruske invazije na ovu zemlju. Ovaj film premijeru je doživio u Berlinu.
I onda nešto potpuno novo i drugačije – kao da nam Gruzija, Grčka i Ukrajina nisu bile dovoljne, SFF se počeo širiti i na Afriku. U takmičarski program uvršten je film “Selo pokraj raja”, somalijskog reditelja Mo Harawea, koji se dešava, pogađate, u Somaliji. Haraweu je ova klasična seoska drama rediteljski debi, a njen kvalitet prepoznao je i Cannes. Jedini razlog zašto afrički film u ovom dijelu planete je austrijski koproducent.
Stari znanci Gruzijci ovaj put dolaze sa filmom obećavajućeg naslova – “Sveti elektricitet”. Komična storija o prijateljstvu je ustvari, kako kaže reditelj Tato Koteshivili, poetična oda njegovom rodnom gradu Tbilisiju. “Tri kilometra do kraja svijeta” je homoseksualna drama Rumuna Emanuela Pârvua koja je u Cannesu osvojila Queer palmu. I na kraju, još jedan rumunski film – “Velika sedmica” Andreia Cohna, psihološka elegija o rasizmu i zajedljivosti koja je također gostovala u Berlinu.
Sve zvuči prilično zanimljvo, ali ako nas je išta naučila historija SFF-a, barem kada je u pitanju glavni takmičarski program, jeste da su riječi jedno, a djela nešto sasvim drugo. Katkad i obrnuto.
