„Od sada ćete ova obilježja mnogo češće viđati u upotrebi u javnom prostoru i institucijama Republike Srpske“, izjavio je ozarenog lica predsjednik entitetske Narodne skupštine Nenad Stevandić, netom nakon što su poslanici NSRS izvršili novi, dosad najozbiljniji udar na ustavni poredak države Bosne i Hercegovine.
Od svih dosadašnjih nesankcioniranih kršenja zakona i ustava države u kojoj žive, ovaj je s najopasnijom porukom jer je u entitetskom parlamentu jedne suverene države usvojen zakon kojim će se širom institucija u etntitetu te suverene države koristiti nacionalni simboli i himna druge države – Republike Srbije.
Istina, Klub Bošnjaka u Vijeću naroda RS u narednih sedam dana pokrenut će pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa pred Ustavnim sudom RS (a onda pod pretpostavkom odbijanja i pred Ustavnom sudom BiH), no sve i da Ustavni sud odluči pozitivno o vetu predstavnici vlasti u RS odluke ustavnih sudova naprosto ne poštuju.
Osim što dugoročno može proizvesti nesagledive posljedice po stabilnost i samu sigurnost Bosne i Hercegovine pa i čitave regije, ovaj je zakon, dakle, sam po sebi neustavan jer je još prije 18 godina(2006.) Ustavni sud BiH poništio te simbole za koje je ocijenjeno da diskriminiraju Bošnjake i Hrvate u entitetu Republika Srpska.
No, to mu nekako dođe kao slijed poteza i očekivanja u državi čiji pravni poredak uglavnom brani nezavisno istraživačko novinarstvo, aktivisti i dio međunarodne zajednice, dok predstavnici pravosudnih institucija (izuzimajući časne izuzetke), ne žele, neće i(li) ne smiju da se bave svojim poslom, čak je dobar dio njih pod političkom kontrolom, ili i sami učestvuju u korupciji i mnogim nezakonitostima.
U tim i takvim okolnostima zar uopće treba da čudi da je novi zakon predložio čovjek nečasne prošlosti, kojeg smo gledali na ratnim snimcima etničkog čišćenja Kotor Varoši i slušali priče i svjedočenja o njemu i banjalučkom ratnom „crvenom kombiju“ koji je sijao strah među Bošnjacima i Hrvatima ratne Banjaluke.
Da poslanici entitetskog parlamenta uvode građane i narod koji predstavljaju, ali i cijelu državu koju zajednički dijelimo, dalje u avanturu potvrđuje i to što je na istoj jučerašnjoj sjednici usvojen Zakon o izmjenama zakona o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, kojima je iz „nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine“ izbrisana – Bosna i Hercegovina.
Činjenica je da se sve dešava u tačno tempirano vrijeme zaokupljenosti svijeta i međunarodne zajednice – ali i same administracije SAD-a, američkim predsjedničkim izborima, svakako i usljed jačanja evropske desnice čiji dio finasira Putinov režim.
Ne treba stoga dvojiti da za ovaj provedeni plan Dodik (koji se i u ovome kao i svim drugim potezima entitetskog parlamenta, vlade i svake institucije u RS sve pita) ima direktnu podršku samog Putina, ali i prve ruske ispostave istočno od Drine pod dirigentskom palicom Aleksandra Vučića (koji je, opet, neočekivano trenutno zaokupljen svojim problemima usljed strašne nesreće u Novom Sadu).
Biće stoga zanimljivo vidjeti kakav će biti odgovor međunarodne zajednice na ovaj opasni presedan, dosad neviđen u državama parlamentarne demokratije, i ako hoćete, demokratije uopće.
Šta će na sve reći visoki predstavnik i OHR?
Kakav će biti odgovor američke administracije – i kada ćemo ga vidjeti s obzirom na američke predsjedničke izbore?
Kakav će, na kraju, biti odgovor zvaničnog Sarajeva, čiji političari mahom brste minder politike na relaciji Marijin Dvor – Baščaršija?
Da li ćemo čitati novo patetično otvoreno pismo člana Predsjedništva Denisa Bećirovića, i slušati „prijetnje“ drugog člana Predsjedništva Željka Komšića, kako će „neko dobiti po prstima“ ako ne makne prste s Bosne i Hercegovine?
Hoće li se bilo ko od njih usuditi nakon ovoga posjetiti entitet države čiji su visoki zvaničnici i jasno osuditi rušenje ustavnog poretka iste te države u kojoj nezasluženo žive u luksuzu?
Imaju li svi ti birokrati, demagozi i populisti uopće predstavu kako danas u entitetu Republika Srpska živi prosječni Bošnjak ili Hrvat?
Da li ikada razmišljaju kako je porodicama i roditeljima djece koja u školama uče da je Ravnogorski četnički pokret antifašitički, a ratni zločinci Karadžić i Mladić narodni heroji?
Da li ih je uopće briga kako će se danas ti roditelji postaviti prema sistemu koji proizvodi fašizam i segregaciju i bavi se najgorim historijskim revizionizmom?
Pomisle li kako je roditeljima dok odlučuju trebaju li djeci da dopuste da upijaju taj fašizam – kako bi dobila prolaznu ocjenu, ili da ih uče istini, i unište im obrazovanje i budućnost?
Pomisle li da mnoge porodice vjeruju da im jedino preostaje da izbave djecu i odu daleko, što dalje odavde (što i jeste jedan od dugoročnih ciljeva entitetskog režima).
Ako dobar dio njih često negira samo postojanje entiteta Republika Srpska kao administrativno-teritorijalne cjeline unutar države Bosne i Hercegovine, da li samim tim negiraju i živote oko 150.000 Bošnjaka i oko 25.000 Hrvata koji žive u tom entitetu (što su posljednji dostupni podaci)?
Sve su ovo osnovna politička ali i životna pitanja, jer je sve što danas gledamo, uključujući jučerašnje glasanje, posljedica jednog bolesnog, haotičnog političko-društvenog stanja zapuštenosti državnosti Bosne i Hercegovine u jednom njenom dijelu i svih onih (Bošnjaka, Hrvata, dijela Srba i ostalih) koji Bosnu i Hercegovinu vole i poštuju kao svoju domovinu u kojoj žive, rade i ostvaruju svoja prava.
Stoga koliko je god ključna odgovornost na onima koji nasrću na nezavisnost i suverenitet Bosne i Hercegovine, prizivaju i izazivaju nove moguće sukobe i prkose pravnom poretku i međunarodnoj zajednici, dio odgovornosti – apsolutno i bez ikakve dvojbe – snose svi vodeći političari u drugom dijelu BiH (kako sebe vole nazivati „probosanski“) koji su davno utvrdili svoju listu prioriteta.
Ona se sastoji od namirivanja sebe i svojih porodica, zaposjedanja ključnih institucija i agencija u državi, raspoređivanja svojih odanih ljudi na ključnim pozicijama, i približavanja vjerskim autoritetima koji su i dalje najveći autoriteti njihovom glasačkom tijelu, a što je glavna svrha njihovih politika.
Bilo da su u pitanju trojke, šestorke, osmorke, SDfA ili ne znam koje uboge politike.
U tim i takvim rasporedima prioriteta negdje se izgubila država Bosna i Hercegovina. A i mi njeni preostali građani zajedno s njom.
———————————————————————————————————————————————————————————————————————-
Više od autora:
ALMEDIN ŠIŠIĆ: Ne hapse se Bošnjaci, već osumnjičeni za teška koruptivna djela i kriminal
———————————————————————————————————————————————————————————————————————
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
———————————————————————————————————————————————————————————————————————–
CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE
Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.