DESET GODINA PROPASTI: Pod Nikšićevim vođstvom SDP BiH dogurala do interesno-klijentelističke grupe karijerista

Riba smrdi od glave, a predsjednik SDP BiH je Nermin Nikšić. To ne bi bio toliki problem za ljude u Bosni i Hercegovini da Nikšić nije ujedno i predsjednik Vlade Federacije BiH, čija je stranka istovremeno i dio vladajuće koalicije na državnom nivou. Nikšić trenutno, dakle, obavlja dvije zahtjevne funkcije, predsjednika stranke i fedralnog premijera, iako je kroz godine izvan svake sumnje dokazao da nije sposoban ni za jednu od njih.

O tome su odavno presudili i glasači, koji 63-godišnjem Nikšiću nisu na zadnjim općim izborima u BiH dali dovoljno glasova za ulazak u Parlament BiH, u koji bi se ponovo uvalio preko kompenzacijskih mandata da nije zasjeo u fotelju federalnog premijera.

NEPOPULARNI PREDSJEDNIK STRANKE, NEPOPULARNI PREMIJER

Činjenica da se stavio na vrh SDP-ove kompenzacijske liste govori da je i sam Nikšić svjestan kako je dosadio i bogu i vragu, ali umjesto da s političke scene ode s dostojanstvom, kad ga već nije pokazivao dok je bio na njoj, on se vrhovima noktiju drži za još koju godinu vlasti. I materijalnih privilegija koje idu s time. Vidi se da mu nema veće sreće u životu nego izaći iz neke limuzine kupljene novcima poreznih obveznika.

Nikšić, naravno, tvrdi suprotno, da je njemu važniji rezultat SDP-a od njegovog osobnog, što je izgovor svakog nepopularnog političara. Dobar rezultat stranke i njenog predsjednika se međusobno ne isključuju, zapravo se nadopunjavaju. Stranka koja ima nepopularnog predsjednika je uvijek zbog toga na gubitku, kao i građani koji imaju lošeg premijera.

Kao i velika većina političara u BiH, Nikšić prvenstveno radi na svoju korist i na opću štetu. O tome primarno svjedoči što je SDP BiH postao pod njegovim vodstvom od 2014. godine do danas interesno-klijentelistička skupina karijerista koja s ljevičarskom ideologijom nema nikakve supstancijalne veze. Nema tu više nikakve brige za radnike (Nikšić kao premijer radi na rušenju cijene rada uvozom stranih radnika), niti bilo kakvih progresivnih politika (obiteljsko nasilje ne diskvalificira u SDP-u za ministarsku funkciju), a o kritici kapitalizma da ne govorimo.

Današnja Socijaldemokratska partija BiH je jedna učmala, bezidejna, malograđanska stranka statusa quo, u suštini desničarska, samo s crvenom fasadom. Takva je postala već pod Nikšićevim prethodnikom Zlatkom Lagumdžijom, samo građani/birači radije vjeruju svojim emocijama i fantazijama, nego racionalnoj i kritičkoj analizi, ali je u 10 godina otkako stranku vodi Nikšić potonula još dublje.

Nikšić je bio još jedan Lagumdžijin kadrovski izum, a kako je narcisoidni grobar SDP-a uvijek pazio da se okruži manje pametnim i sposobnim od sebe, Nikšića je 2007. postavio za generalnog sekretara partije.

Lagumdžija je 2011. javnosti jedva poznatog Nikšića pogurao u fotelju federalnog premijera, u kojoj Nikšić nije pokazao nikakav liderski kapacitet. Bio je loš premijer slabe vlade. U drugačijoj stranci to bi bio kraj njegove političke karijere, u SDP-u BiH je bila preporuka da ga izaberu za Lagumdžijinog nasljednika, koji će SDP odvesti u opoziciju i tamo ostati sve dok SDA Bakira Izetbegovića nije toliko na vlasti zeznula stvari da ih se jednostavno moralo maknuti.

Tako je Nikšić, bez ikakve vlastite zasluge, osim što ga SDP nije bio odavno smijenio kako je trebao, još jednom postao federalni premijer. Prvi premijerski mandat mu je bio tragedija, drugi traje kao farsa. 

IZVANA JEDVA CRVENI, IZNUTRA POTPUNO ZELENI

Treba biti, najljepše rečeno, jako naivan i vjerovati još uvijek da SDP BiH predstavlja relevantnu alternativu nacionalističkim strankama. To je stranka parolaša (npr. Vojin Mijatović), floskulaša (npr. Damir Mašić), populista (npr. Benjamina Karić) i/ili karijerista ove ili one vrste (npr. Irfan Čengić i svi iz prvog ešalona), kakav je i sam Nikšić. Ako ćemo realno, jedini koji su u današnjem SDP-u koliko-toliko ideološki profilirani su trio Denis Bećirović-Irfan Čengić-Benjamina Karić, samo što je njihova ideologija gotovo identična onoj koju njeguje SDA. Izvana jedva crveni, iznutra potpuno zeleni.

SDP je pod Nikšićem u takvom unutarnjem rasulu da je on predsjednik stranke kojemu je na zadnjem kongresu provizorno produžen mandat, jer se po statutu više ni ne može kandidirati, a nitko ga nije htio tada ni naslijediti. Znaju kakvu im stranku ostavlja. Na tom kongresu, održanom u ljeto prošle godine, demonstrativno se nisu pojavili ni potpredsjednik stranke Bećirović niti Nikšićev rukopoloženi tadašnji generalni sekretar Irfan Čengić, koji mu je javno zabio nož i u leđa i u prsa. Toliko o Nikšićevoj sposobnosti za vođenje kadrovske politike.

Tragikomično je vidjeti i Nikšića kad se velevažno ide kao predstavnik trojke sastati sa koalicijskim partnerima na državnom nivou Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem. Dodik mu se maltene smije u facu, a Nikšić ili to ne shvaća ili nema kapaciteta odgovarajuće reagirati. Oboje ga diskvalificira i za predsjednika stranke i za premijera. Čović je, pak, očito u odnosu na pogubljenog Nikšića (i inače) majstor političke taktike, tako da Nikšiću preostaje samo uloga tužnog statiste, uz napomenu da suze od toga trebaju ići građanima BiH.

Koliko Nikšića nitko više ne uzima za ozbiljno pokazuje i nedavna svađa u vezi s obnovom pruge nakon smrtonosne poplave u Donjoj Jablanici. Lider Naše stranke Edin Forto je zbog toga što obnova nije još počela javno pozvao na smjenu direktora Željeznica BiH Enisa Džafića, kojeg je na tu funkciju postavila SDA. Pristojnije bi bilo da je to bez prisustva medija rekao direktno svom koalicijskom partneru Nikšiću, ali nije. Nikšić je onda preko medija poručio Forti da Džafića neće smijeniti, dodavši kako on “spada u ljude koji ne vole tražiti odgovornost u drugim ljudima i ne volim se prepucavati na ovakav način kako su to uradili ministar Forto i direktor Željeznica”.

KO ĆE NASLIJEDITI NIKŠIĆA

Samo dan nakon toga Džafić je održao konferenciju za medije, na kojoj je poručio da ne da ostavku i za kašnjenje rekonstrukcije pruge okrivio Vladu FBiH, de facto Nikšića, jer on je premijer te vlade. Koje javno šamaranje! Tek nakon toga Nikšić se konačno sjetio da bi Džafića trebalo smijeniti.

Da je Nikšić ostao bez ikakvog autoriteta svjedoči i što je njegov stranački kolega i potpredsjednik Vlade FBiH Vojin MIjatović ostao na funkciji nakon što se usudio u povodu katastrofalnih poplava, u kojima je poginulo 25 ljudi, reći kako “sistem nije zakazao”. Koliko bi tek mrtvih bilo da je zakazao?! Izazvati toliku političku štetu i pokazati takvu bešćutnost kao Mijatović, to se samo može preživjeti u vladi u kojoj je premijer Nikšić i stranci u kojoj je predsjednik – Nikšić.

Uostalom, pogledajte Nikšićeve objave na Twitteru (X-u). Jedva skupi desetak lajkova, ako i toliko. Nema čak ni stranačkih aktivista koji bi mu ih udijelili, iz samosažaljenja, ako ne iz dužnosti. Ljudima se lakše praviti da ga nema.

S takvim federalnim premijerom ćemo se patiti još dvije godine. Ironično, SDP bi ga se mogao riješiti prije nas, s obzirom da je kongres na kojem će birati novog predsjednika najavljen za proljeće 2025.Hoće li to tako doista biti ili će SDP pokazati da nije sposoban provesti unutarstranačke izbore, a vladao bi državom, saznati ćemo sljedećih šest, sedam mjeseci.

Inače, kao Nikšićevi nasljednici na čelu SDP-a spominju se Bećirović i ministar obrane Zukan Helez, što znači da ga neće naslijediti bolji, nego drugačije loš.

Tko će pak biti federalni premijer poslije Nikšića – saznat ćemo poslije sljedećih izbora. Možda Fadil Novalić taman na vrijeme izađe iz zatvora. Utoliko jedina utjeha ljudima u (F)BiH može biti što će Nikšićev drugi premijerski mandat biti ujedno i njegov posljednji.

———————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Više iz istog serijala: 

HOMMAGE POSRNULOM DRUŠTVU: Kako je “de facto umjetnik” iz zatvora postao načelnik – šesti put

SVETLANA CENIĆ: Marširala, marširala kralja Ace garda

———————————————————————————————————————————————————————————————————————–

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

———————————————————————————————————————————————————————————————————————–