Prema podacima Agencije za statistiku BiH, inflacija (CPI) u našoj zemlji u oktobru ove godine iznosila je 0,9 posto. Dakle, po tome smo na korak do deflacije. Ali, ako uđete u bilo koju trgovinu, jasno je svakom građaninu i građanki ove države da cijene ne prestaju rasti i da oni koji primaju najnižu platu u oba bh. entiteta, o penzionerima i da ne govorimo, jedva preživljavaju.
A kako se bližimo kraju godine, počele su i ozbiljne rasprave o povećanju najniže cijene rada, tzv minimalca u oba entiteta, kako u Federaciji BiH, tako i Republici Srpskoj.
U 2024. godini minimalac u FBiH je iznosio 619 KM, a u RS-u 900 KM. Nedovoljno za bilo kakav pristojan život.
OBEĆANJE – ČEMU VJEROVANJE
U oba entiteta, valja podsjetiti, na koncu 2023. godine izostao je ozbiljan socijalni dijalog između socijalnih partnera (sindikati – poslodavci – vlada) pa su vlade i bile te koje su po ko zna koji put, uz obrazloženja da se sindikati i poslodavci ne mogu dogovoriti, „prelomile“ i donijele odluku o najnižoj cijeni rada.
Obećanje koja je tad davao potpredsjednik federalne Vlade Vojin Mijatović da će minimalna plata od 1. januara 2024. godine iznositi 1.000 KM ostala su samo to, obećanja. A radnicima ni nova 2025. godina ne garantuje poboljšanje ekonomsko- socijalnog položaja. Jer umjesto rasta najniže cijene rada Vlada FBiH nudi novu kategoriju „minimalnih primanja“.
„Ono što je bitno za radnike je da neće na račun moći da prime ispod 1.200 KM“, ustvrdio je Mijatović.
Ono što nisu pojasnili ni Mijatović, ni federalni premijer Nermin Nikšić, jeste kako će ta „minimalna primanja“ stvarno poboljšati standard radnika i hoće li, da bi se to realiziralo, skupiti dovoljan broj glasova u Domu naroda Parlamenta FBiH kako bi se izvršile izmjene Zakona od dohotku. Bez čega nema ni minimalnih primanja.
U praksi, uredbom o obaveznim minimalnim primanjima radnika u FBiH Vlada ima namjeru, kako tvrde, zaštiti 270.000 radnika koji, prema podacima Poreske uprave, imaju primanja ispod 1.000 KM.
„Time ćemo stvoriti pretpostavke da zajedno sa toplim obrokom i drugim primanjima imaju veća primanja od onih koja bi bila u planiranom zakonu o minimalnoj plati koji će čekati realizaciju zakona o fiskalizaciji“, kazao je Nikšić.
Ekonomista i opozicioni zastupnik u Federalnom parlamentu Admir Čavalić pak pojašnjava da je velika razlika između minimalne plate i minimalnih primanja.
„Minimalac će od obećanih 1.000 KM sa 619 KM porasti na jedva 700 KM, dok će preostalih 500 KM biti definisano kao jedan oblik dodataka na platu“, naveo je Čavalić.
Naime, radnici po odluci poslodavca mogu topli obrok dobiti u menzi, naknade za prevoz se isplaćuju zavisno od udaljenosti stanovanja radnika od poslodavca. Uvedena je i nova kategorija „radni učinak“,za koju nije jasno ko će ga i kako precizirati.
I u konačnici, doprinosi za penziono osiguranje i dalje ostaju na istom nivou kao što su i sada, na minimalac od 617 KM. Kao i iskazivanje plate kroz tekući račun radnika u banci. A to znači da i dalje svi radnici s najnižom platom ostaju u kategoriji kreditno nesposobnih za bilo kakvo ozbiljno zaduženje.
Sindikati se u Federaciji još nisu po ovom pitanju oglasili, poslodavci manje-više bez komentara, a radnike i onako niko odavno ništa ne pita.
Što se entiteta Republika Srpska tiče, predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić i ove godine vodi „glavnu riječ“ i pokušava populističkim metodama primorati Vladu da sa 900 najnižu platu podigne na 1.050 KM.
Na koncu 2023. godine na ruku joj je išao predsjednik RS-a Milorad Dodik koji je odmah nakon najave da bi minimalac u Federaciji mogao rasti na 1.000 KM isto obećao i radnicima u RS-u. Pa se 900 KMučinilo kao optimalna mogućnost, a Mišić ponovo očekuje da politička, međuentitetska nadmudrivanja prevagnu u korist radnika.
STO MILIONA DEFICITA U BUDŽETU RS
Nesporna je činjenica da prehrambena korpa u RS-u iznosi 1.120 KM, pa je dakle ni traženi minimalacne bi pokrio. Dugo je pitanje može li privreda da izdrži, uz izuzetno neprihvatljive stope poreza i doprinosa, povećanje minimalca. Ili će se pak posegnuti za otpuštanjem radnika. Stoga ne čudi da Saša Trivić, jedan od čelnih ljudi Unije udruženja poslodavaca, poručuje da Vlada može utvrditi minimalackoliki god hoće i zajedno sa sindikatima snositi odgovornost za sve probleme koji će iz toga proizaći.
Skeptični su i ekonomisti, koji ukazuju da bi povećanjem cijena rada i onako nekonkurentna privreda RS postala još nekonkurentnija za njene partnere u Evropskoj uniji.
Anica Jondić, predsjednica Sindikata radnika unutrašnjih poslova RS, navodi da svaki radnik u RS pozdravlja rast plata. No, naglašava da postoji i ono veliko „ali“. Naime, Vlada RS koja je poslodavac za 37.000 zaposlenih, pojašnjava Jondić, “jedini je poslodavac u RS koja ne poštuje Zakon o platama RS-a“.
Za posljedicu to ima činjenicu da se u najnižu platu uračunava topli obrok, prevoz i regres, te se došlo do apsurdne situacije da dio zaposlenih u javnom sektoru sa srednjom stručnom spremom prima jednake plate kao i nekvalifikovani radnici.
Ništa manji problem, prema mišljenju predstavnika nezavisnih sindikata u RS-u, jeste činjenica da se razgovor o najnižoj cijeni rada svodi samo na budžetiranje, bez ikakvih ozbiljnih analiza kako iznaći realne osnove za rast plata.
„Socijalni dijalog se pretvorio u formu bez sadržine. Vlada koja je ravnopravan član Socijalno-ekonomskog vijeća postavlja se kao arbitar između sindikata i poslodavaca, čime je potpuno zamro tripartitni dijalog“, upozorio je generalni sekretar Sindikata uprave RS Milorad Mitrović.
U prilog ovome ide i frapantan podatak da je Vlada RS kao socijalni partner zadnji put iz te pozicije nastupila u maju 2015. godine!
Mitrović je upozorio da će najveće probleme rast minimalca imati po javna preduzeća u RS. Jer dio njih (poput Željeznica RS) dotira se iz budžeta RS, dok druga javna preduzeća, pa čak i monopolisti kakva je Elektroprivreda RS, godinama posluju s gubitkom.
U Narodnoj skupštini RS upravo je u vrijeme zaključenja ovog teksta usvojen rebalans budžeta za ovu godinu, a prema podacima Ministarstva finansija, RS će budžetsku godinu završiti s deficitom od 100 miliona KM. Budžetska likvidnost iz mjeseca u mjesec održava se zaduživanjem hartija od vrijednosti na domaćem tržištu kapitala samo s ciljem redovnih isplata budžetskim korisnicima.
Tako se i čuva socijalni mir. Jer umjesto stvaranja uslova za rast nove vrijednosti, budžet se puni prihodima od indirektnih poreza i akciza, rastom nameta poduzetništvu, ali vlast za to ne brine.
———————————————————————————————————————————————————————————————————————-
Pročitajte još:
VELIKA PREVIRANJA U KONAKOVIĆEVOM NIP-u: Iz stranke odlaze ili „gatački klan“ ili Ademović(i)?
———————————————————————————————————————————————————————————————————————Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
——————————————————————————————————————————————————————————————————————–
CERTIFIKAT JOURNALISM TRUST INITIATIVE
Valterportal je nosilac certifikata Inicijative novinarskog povjerenja (Journalism Trust Initiative/JTI), koja definira poštivanje i primjenu etičkih standarda i međunarodnih standarda pouzdanosti. JTI je mehanizam pouzdanosti zasnovan na ISO standardu koji je na inicijativu Reportera bez granica (RSF) razvio panel od 130 međunarodnih stručnjaka pod okriljem Evropskog odbora za standardizaciju (CEN). Nezavisna revizorska kuća Deloitte je certificirala Valterportal prema programu JTI i CWA 17493:2019.
