Nakon uspjeha albuma Déjà Vu, sva četvorica su se bacila na svoje solo projekte. Najviše je u tome odmakao Neil Young, izdavši hrpu odličnih albuma, među kojima se ističe besmrtni Harvest. Sva četvorica su po dvaput primljena u Hall of Fame, i za svoj rad u prethodnim bandovima i za svoj rad u Crosby, Stills, Nash i Young.
Željko Porobija
Puno bendova imalo je samo jednog autora, što je moglo ispasti i sjajno: Jimmy Page je praktički bio jedini skladatelj u Zeppelinima, a u ranim Floydima sve je svojim genijem vodio Syd Barret. A upravo su Floydi postali primjer grupe s dva jaka autora, Gilmoure i Waters su se bacili na skladanje u očajanju kad je Syd otišao.
Svi članovi – autori
The Beatles su imali tri iznimna autora (preskačemo Ringovo povremeno skladanje), a svijet je vidio i skupinu u kojoj su jedan kraj drugoga radila četiri odlična skladatelja.
Počeli su kao trojac, snimivši izniman prvi album s autorskim pjesmama koje su bile sinteza folka, countryja i rocka. Nisu još imali ime za grupu, a za omotnicu su odabrali da se slikaju pred napuštenom kućom u zapadnom dijelu Hollywooda.
Onda su odabrali nazvati grupu po sebi – Crosby, Stills & Nash, gotovo kao odvjetničku firmu.
I potom shvatili da su se na fotki za omot poredali totalno naopako. Otišli su ispraviti grešku, ali kuća je već bila srušena.
Prvu stvar s tog albuma koja me je našla – i ujedno najveći hit – bila je ova vedra i pjevljiva pjesma, koju je skladao Graham Nash. Osim što je odličan primjer njihovog vokalnog harmoniziranja, karakterističan je i gitarski dio odrađen u folk stilu, s neobičnim pozicijama akorda.
Zanimljivo je kako namjesto očekivanog D dura (petog tona u G dur ljestvici), imamo D mol, posebno u varijanti Dm9, koja točno tamo gdje treba dočarava zvuk vlaka.
Rastanak nakon Splita
Nash se već okušao kao autor u tada vrlo popularnom bandu The Hollies, koji su započeli kao još jedna varijacija na temu ranih Beatlesa, da bi onda krenuli istraživati druge stilove. Nash je unutar grupe postajao sve izoliranija individua, počeo je stvarati kompleksnije pjesme i uskoro su krenule i trzavice.
Jedan od posljednjih nastupa Nasha s The Hollies bio je na festivalu u Splitu, gdje su (ni prvi ni posljednji od stranih izvođača) imali cjelovečernji koncert. Repertoar koji su odabrali bazirao se samo na provjerenim hitovima. Ovaj nama svakako zanimljiv arhivski dragulj imate na YouTubeu.
No, Nash tu više nije imao što tražiti, Hollies su nastavili svojim putem (usput angažiravši i mladog Eltona Johna), a Nash se združio s Crosbyjem i Stillsom.
“On je genij”
Najveći dio posla na prvom albumu ipak je odradio Stephen Stills, i to ne samo kao multi-instrumentalist, nego i kao skladatelj. U par intervjua nazvao je, ne baš skromno, prvi album svojim čedom.
Tu se miješao i gdje nije trebao – Crosbyja je poslao na pauzu dok je ovaj snimao svoju skladbu i onda nasnimio vlastitu gitarsku dionicu. Ranije je i sam Crosby potvrđivao tu priču, da bi mu kasnije malo proradio ego, pa je krenuo to negirati.
Stillsove skladbe bile su kompleksne, poput Suite: Judy Blue Eyes, dakle, prave svite s promjenama melodije, harmonije i tempa. Bilo je to toliko originalno i lijepo da je Stillsa čak i prilično tašti Neil Young nazvao genijem.
Ovdje kao primjer njegovog skladanja izdvajam Carry On, koja je otvorila njihov drugi album Deja Vu. Akordi su u suštini jednostavni, samo im je raspored zanimljiv, a najljepši je dio a capella kvartet, koji nas prelijevanjem složenijih akorda uvodi u drugi dio pjesme bez klasičnog pripjeva.
Simbol kontrakulture
Možda je glavni razlog zašto je na prvom mjestu u nazivu grupe stajalo baš Crosbyjevo ime to što je on već bio simbolom tadašnje hippie kontrakulture, još dok je s Byrdsima kombinirao Dylanov folk s rockom i psihodelijom. Crosby se i svojim debeljuškastim i nezgrapnim izgledom nije uklapao u tadašnje norme rock zvijezde.
Kad sam pravio vlastiti popis najdražih pjesama CSN&Y-a, na njemu su se na vrhu našle upravo njegove stvari, poput hipnotičnih Long Time Gone i Wooden Ships.
Možda ga je ipak najbolje predstaviti s manje poznatom Guinnevere. Osim što je gitarski aranžman neobičan (slično će uraditi i Nash na pjesmi 4 + 20), meni je ta stvar jedinstvena i po tome što koristi isključivo molske akorde. I sve to se diže na još višu razinu zahvaljujući složnom naporu svih članova banda u pravljenju glasovnih i gitarskih harmonija.
Iz trojca u kvartet
Crosby, Stills i Nash su kao trojac već puno toga postigli, između ostalog nastupili i na Woodstocku (što je inače njima bio tek drugi koncert od osnutka). “Usrali smo se od straha”, priznao je Stills. U studiju su se oslanjali upravo na njegovo sviračko umijeće (zbog kojega su ga prozvali Captain Many Hands), ali im je trebao i netko tko će uživo svirati klavijature.
Sjetili su se Neil Younga: s njim je Stills imao okapanja u prethodnom bendu Buffalo Springfield, a Nash nije imao pojma o kome se uopće radi, tako da je to očito bilo Crosbyjevo maslo. Svejedno, trojac je postao kvartet, a moglo se odmah naslutiti da Young, kojemu je gitara bila glavni instrument, neće ostati tek prateći glazbenik.
O njemu bi se svakako dao napisati zaseban članak. Na Déjà Vu, prvom albumu u novom sastavu, Youngova dilanovska Helpless je bila najveća uspješnica.
Ipak, najbolje ga kao autora predstavlja njegova druga pjesma, u kojoj vas svaki akord odvede u neočekivanom smjeru. Taman kad pomislite da će, kako je i uvodu pjesme naznačeno, iza molskog A doći logično molsko H, odjedanput upadne A dur (7+), što daje jazz notu ovoj inače prekrasnoj pjesmi. Još se jednom u najljepšem svjetlu prikazuje bend sastavljen od četiri jaka autora koji su ujedno i četiri odlična pjevača, rođena da pjevaju zajedno.
Četiri ega u harmoničnom sukobu
Nakon uspjeha albuma Déjà Vu, sva četvorica su se bacila na svoje solo projekte. Najviše je u tome odmakao Neil Young, izdavši hrpu odličnih albuma, među kojima se ističe besmrtni Harvest.
No, zanimljivo je da je vatikanski L'Osservatore Romano na popisu deset najboljih rock albuma svih vremena stavio Crosbyjev prvijenac If I Could Only Remember My Name na visoko drugo mjesto, odmah iza Revolvera od Beatlesa.
Od Stillsovih albuma osobito treba preslušati Manassas, tijekom kojega je znao provesti i četiri dana bez prestanka u studiju. Nashov debitantski album Songs For Beginners rado imaju svi kolekcionari.
Sva četvorica su po dvaput primljena u Hall of Fame, i za svoj rad u prethodnim bandovima i za svoj rad u Crosby, Stills, Nash i Young.
U narednim su se desetljećima prigodno okupljali, što za turneje, što za snimanje albuma, koji su znali biti i solidno napravljeni i dobro prodani. Češće je to išlo bez Younga, koji je Crosbyju zamjerao nimalo bezazlene probleme s drogom (zbog čega je ovaj proveo i pet mjeseci u zatvoru).
Ali, bilo ih je užitak vidjeti zajedno i u vremenima kad su ih već proždirale godine i krize kreativnosti. Otkako je Crosby umro 2023. godine, imamo samo još gomilu prelijepih uspomena.
Oni su do kraja bili veliki bend.
Izvor: Index
