Milorad Dodik, predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, ima plan u slučaju njegove smjene, no ima li međunarodna zajednica plan ako se stvari otmu kontroli i može li “ukrotiti” Dodika?
Analitičari vjeruju da Evropska unija (EU) na raspolaganju ima čitav niz mjera i sankcija koje bi, ako želi i ako uspije usaglasiti često disonantne tonove među 27 zemalja članica, mogla upotrijebiti protiv Dodika i vladajuće koalicije u RS.
Najefikasnije i najbolnije bilo bi oštrije sankcionisanje “neposlušnih” pojedinaca, a koje bi došlo od Evropskog parlamenta, jer na nivou država članica EU nema jedinstvenog stava. No, Dodik je sada u goroj situaciji nego što je bio tokom prethodnih pokušaja rušenja sistema u BiH jer međunarodnim akterima, pored rata koji već sedamnaest mjeseci bjesni u Ukrajini, nisu potrebna nova žarišta.
DEESKALACIJA ILI FRUSTRACIJA
Upada u oči i to da se nakon sastanka sa direktoricom za Evropu u Službi za vanjske poslove EU Angelinom Eichhorst u Sarajevu Dodik “preporodio” u velikog zagovornika evropskog puta BiH. No i za taj put on ima svoje uslove, iste one na kojima radi mjesecima i koji su izazvali jednu od najvećih političkih kriza u zemlji – protjerivanje stranih sudija iz Ustavnog suda BiH.
“Tražimo da sa EU razgovaramo šta je paket koji će BiH biti isporučen za njeno članstvo. Mi smo predložili da svih 14 prioriteta stavimo na dnevni red i rješavamo ih zajedno. Predložili smo i da riješimo pitanje slobodnog kretanja iz Berlinskog procesa, uz uslov zamjene stranih sudija iz Ustavnog suda BiH”, rekao je Dodik.
Rekao je i kako treba riješiti pitanje izbora ministra finansija BiH, a njegovo imenovanje je uslovio funkcionisanjem ove izvršne institucije.
Nije jasno kako će predstavnici vlasti u BiH do ponedjeljka, kako je dogovoreno sa EU, imati prijedlog “političke deeskalacije”, ali je Dodik, tek što je završio sastanak sa Eichhorst, novinarima u Istočnom Sarajevu još jednom saopštio da se odluke visokog predstavnika u BiH neće primjenjivati u tom entitetu. Nagovijestio je, komentarišući najave medija o njegovoj smjeni, da ima plan i da će biti zanimljivo, te brzo dodao da to “ne podrazumijeva nikakav sukob, već političku borbu”.
Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt, shodno bonskim ovlaštenjima, može da smijeni svakog imenovanog i izabranog zvaničnika ako procijeni da ugrožava Dejtonski mirovni sporazum i vladavinu prava.
Trenutni visoki predstavnik, i dio međunarodne zajednice koja ga najviše podržava, prije svega Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija, kako kaže Adnan Ćerimagić analitičar Inicijative za evropsku stabilnost iz Berlina, uvjereni su kako je oživljavanje OHR-a i “bonskih ovlasti” imperativ za budućnost BiH.
“Oni su od 2021. godine pokazali da u njihovom oživljavanju, nakon što deset godina bonske ovlasti nisu korištene i osamnaest godina nakon što je zadnji bh. političar njima smjenjen, oni neće mariti puno za otporom, negativnim posljedicama ili kritikama. U tom smislu, ne bih se iznenadio da visoki predstavnik, uz podršku SAD-a i UK-a, posegne i za tom opcijom”, kaže on za Valter.
Ipak, podsjeća na nedavnu izjavu Gabrijela Escobara, specijalnog predstavnika SAD-a za Zapadni Balkan, da će okidač za tu odluku biti raspisivanje referenduma o statusu Republike Srpske. Ukoliko do tog referenduma zaista i dođe, dodaje Ćerimagić, teško je zamisliti da će se to desiti u situaciju u kojoj će međunarodna zajednica u Banja Luci moći i provesti odluku o smjeni.
“U tom smislu, čini mi se da je Escobarov okidač ustvari bilo indirektno priznanje da tamo gdje se moć bonskih ovlasti ne priznaje, smjene i nisu opcija”, objašnjava on.
Neven Anđelić, profesor na međunarodnim odnosima na londonskom Regent's univerzitetu, vjeruje da je visoki predstavnik ograničen iz barem dva razloga. Jedan je njegov, kako kaže, upitan dolazak na poziciju viskog predstavnika, jer čak i ako je sve legalno, činjenica je da je imenovan drugačijom procedurom od njegovih prethodnika.
“Drugo je pozicija međunarodne zajednice i posebno EU čiji je parlament donio rezoluciju i raspravio situaciju u BiH, kritikujući Schmita uz upozorenje da se ‘poziva OHR da radi isključivo u okviru svoga mandata, te da svojim djelovanjem ne pridonosi jačanju političkih i etničkih podjela i tenzija’, posebno naglašavajući ‘da se bonske ovlasti koriste isključivo kao posljednje sredstvo’. Dakle, to je praktičan signal da smjene predsjednika RS-a za sada neće biti”, navodi Anđelić.
Činjenica je da je Schmidt oživio Ured visokog predstavnika nakon decenije i, kako kaže Tanja Topić, vratio u život “bonska ovlaštenja”, što kod mnogih izaziva negodovanje, a kod nekih i omalovažavanje visokog predstavnika, koje ide i do javnog ponižavanja.
“Najgore bi bilo ukoliko visoki predstavnik ustukne pred prijetnjama političara i povuče odluke koje je donio. To bi bio nezvanični kraj ove institucije. BiH jeste protektorat nikad ozvaničen i OHR je još uvijek sastavni dio političko-pravnog sistema. Čini mi se nerealnom mogućnost da Schmidt smijeni Dodika, u jednom dijelu međunarodne zajednice postoji zabrinutost da bi to moglo dovesti do veće nestabilnosti, dok u drugom Dodik ima jaku zaleđinu. To ne znači da međunarodna zajednica ne može ukrotiti Dodika, ključno pitanje je da li to želi”, decidna je Topić.
MEHANIZMI POSTOJE, NO IMA LI VOLJE
Evropska unija na raspolaganju ima čitav niz mjera koje može upotrijebiti protiv Dodika i vlasti u Banjaluci. Te bi mjere, kako objašnjava Adnan Ćerimagić, mogle dodatno ugroziti glavne aktere individalno, ali i financijsku i ekonomsku stabilnost Republike Srpske, odnosno svakodnevni život privrede i građana.
“Ako pogledamo pod kojim uslovima te mjere EU provodi drugdje u svijetu i Europi, od Rusije do Bjelorusije, onda je jasno da su crvene linije za njihovo korištenje postavljene prilično daleko. Ukoliko bih morao sumirati, onda bih rekao da ako i kada dođe do nasilja i grubog i nepovratnog kršenja međunarodnog prava i poretka, EU će reagovati i svi u RS pa i BiH će to osjetiti”, kaže Ćerimagić.
U tom trenutku, će kako kaže, odnosi vladajuće koalicije u Banjaluci, Brisela i čitave EU biti narušeni. A procesi u RS i BiH prepušteni isključivo domaćim akterima, sve dok je Banjalukasposobna da navigira socio-ekonomsku politiku, i dok građani i privreda budu voljni da istrpe takvu situaciju.
“Za mnoge u EU to je još uvijek scenarij iz noćne more”, kaže on.
Snažnija reakcija međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini je, smatra Neven Anđelić, prvenstveno deklarativne prirode, iako je moguće u pozadini vidjeti neke manje praktične korake poput jačanja snaga EUFOR-a, dodatnih finansijskih poteza kojim se RS ekonomski slabi. Tu su i potencijalni personalni potezi, u slučaju da uspiju usaglasiti poglede i interese svih 27 zemalja.
“Mađarska i Viktor Orban su do sada bili disonantni, ali Orban ima drugačije viđenje Putina i Rusije, pa opet NATO i EU drže sankcije i pomažu Ukrajini”, objašnjava on.
Bez obzira na to što Dodik iz odluke u odluku pokazuje sve veću neposlušnost i bez obzira na mogućnosti koje međunarodna zajednica, prije svega kroz OHR ima na raspolaganju, Evropljani i dalje vjeruju u diplomatiju i dogovor. Kroz tu se prizmu gleda i na nedavne posjete EU diplomata, najave novih pokušaja pa i dobrih vijesti tokom sastanka između EU i BiH zakazanog za 19. juli.
GAŠENJE POŽARA
U međuvremenu je Tužilaštvo BiH formiralo tim sastavljlen od tri tužioca, nakon što je u Službenom glasniku RS objavljen ukaz predsjednika tog entiteta Milorada Dodika, u kojem se navodi da se odluke OHR više ne objavljuju u tom entitetu, kao i da se odluke Ustavnog suda BiH više neće primjenjivati.
Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt je odlukama 1. jula u potpunosti obustavio kompletan zakonodavni postupak i kriminalizovao nepoštovanje odluka visokog predstavnika. Kazna za nepoštovanje izmjena zakona može iznositi do pet godina zatvora.
Ukaz Milorada Dodika, bez obzira n Šmitove odluke, objavljen je u Službenom glasniku RS, zbog čega su pripadnici Agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA) prikupljali dokumentaciju u njihovim prostorijama, a po nalogu državnog Tužilaštva.
Ovo nije prvi put da imamo ovakvu situaciju u BiH, podsjeća Ćerimagić. U RS je prošlog juna stupio na snagu zakon kojem je cilj bilo poništavanja nadležnosti jedne druge državne institucije, odnosno pokušaj osnivanja paralelne i protjerivanje državne Agencije za lijekove.
U roku od desetak dana od stupanja na snagu zakona u Republici Srpskoj, podsjeća on, Ustavni sud BiH privremeno stavio van snage ovaj zakon, a u decembru ga i poništio. U praksi ta Agencija nikada nije ni zaživjela.
“Trenutna situacija sa Ustavnim sudom BiH je iznimno ozbiljnija i na nju je, koliko god se to činilo teško, potrebno odgovoriti smireno, osmišljeno, i u koordinaciji sa partnerima u regionu i na zapadu. I u nekoliko smjerova. Prijetnje i uvođenje kakvih-takvih sankcija su pomogli prošle godine, pa nema razloga da ne budu od pomoći i sada. Tu je, naravno, sada i opcija uključivanja pravosudnih organa”, navodi Ćerimagić.
Bez obzira na zamor i frustracije javnosti u BiH, i želju da se sa Dodikom i njegovom toksičnom politkom razračuna jednom za sva vremena, dodaje on, za mnoge u međunarodnoj zajednici na stolu je još uvijek najatraktivnija ideja da vladajuća koalicija, kroz različite dogovore i kompromise, smiri situaciju.
“Ono što je bizarno, u međunarodnoj zajednici u ovom trenutku postoje neki koji su uvjereni kako je visoki predstavnik, poništavanjem dva zakona, već razriješio ovu situaciju. Oni smatraju da je on tim odlukama objavljivanje dva zakona u Službenom glasniku učino nezakonitim, i da je sada potrebno da pravosudne i disciplinske institucije odrade svoj dio posla. Naravno, postoje i oni u međunarodnoj zajednici koji vjeruju da je situacija u kojoj se BiH našla objavljivanjem dva zakona u Službenom glasniku daleko od riješene, i da je potrebno učiniti dodatne napore. Razgovori između ta dva tabora se još uvijek vode”, objašnjava on.
Ipak, smatra da sve manje međunarodnih zvaničnika vidi prostora za efikasno djelovanje visokog predstavnika na području BiH gdje ga apsolutna većina političara, građana i institucija ne priznaje i ne želi.
DODIKOVE UCJENE I VEGETIRANJE DOMAĆE POLITIKE
Na Dodikove ucjene izrečene i predstavnicima EU, koje se odnose na izbacivanje stranih sudija iz Ustavnog suda, donošenje novog zakona o Ustavnom sudu uz uvođenje etničkog glasanja, HDZ BiHtraži reformu izbornog zakkonodavstva, dok političke partije iz Sarajeva nemaju jasan stav osim što ne žele etničko glasanje u Ustavnom sudu i traže usvajanje zakona o sprečavanju sukoba interesa ili novog zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) BiH, što su svakako neki od zadataka koje je Evropa stavila pred BiH.
Domaći političari u BiH barem, kako kaže Tanja Topić, oni koji decenijama vladaju na ovim prostorima, ne žele donijeti rješenje, usaglasiti se oko minimalnog zajedničkog imenitelja i to je prirodno, jer oni opstaju na konfliktima, produbljivanju krize i matrici dokazivanja da je država nefunkionalna.
“Njima je takvo stanje alibi za nerad i pljačku javnih dobara. Pravna država ne postoji i oni su sigurni u takvom prirodnom staništu. A kada međunarodna zajednica potegne za rješenjima, onda su to udari na čitave narode i njihov opstanak. Na drugoj strani, međunarodna zajednica je toliko razjedinjena u svojim pogledima na BiH da niti ima rješenje, niti zna šta bi s nama. U ovakvom vakuumu možemo još dugo vegetirati”, kaže ona.
Status quo je već nekoliko godina jedini opis situacije u BiH, navodi Neven Anđelić i dodaje da domaće institucije nemaju mogućnost implementacije odluka sa nivoa države na nižim nivoima, prvenstveno entitetskom.
“Tu je Dodik do sada uspješno blokirao funkcionalnost države koristeći se instrumentima koje je Dayton omogucio poddržavnim nivoima. Međutim, sada je otisao korak dalje i direktno krši Dayton i zapravo zaziva provjeru u praksi čuvene Weberove teorije o državi kao jedinoj agenciji sa pravom na legitimnu upotrebu nasilja. Ukoliko on donekle ne odstupi, to je jedini način uspostave ustavnog poretka, a tada bismo se već približili mogućnosti ozbiljnijih sukoba. Zbog toga je jedini siguran način da međunarodna zajednica direktnije reaguje”, zaključuje Anđelić.
