Pjesma “Balada o Pišonji i Žugi“, grupe “Zabranjeno Pušenje“, govori o dvojici tinejdžera iz Sarajeva, koji su oteli autobus gradskog prevoznika i sa njim probali da stignu na more. U tome ih je spriječila policija postavivši barikadu koja je zaustavila autobus. Pjesma je brzo postala veliki hit i do današnjih dana je rado slušaju sve generacije.
Likovi iz pjesme su zaista postojali! Bili su to klinci autsajderi iz sarajevskog naselja Koševo, Jasmin Nišić i Predrag Žustrić a događaj koji je opjevan u pjesmi se zaista zbio u ljeto 1981.godine, kada je Jasmin imao 15, a Predrag 17 godina.
Kako su nastali njihovi nadimci?
Jasmina Nišića su zvali prvo Jasko, pa Šonjo a tek kasnije je dobio nadimak Pišonja. Kuma mu je bila iz Australije i jednom mu je došla u posjet. Jasmin se igrao sa drugom djecom, i strašno mu se piškilo. Došla je ta kuma i počela ga grliti jer ga nije dugo vidjela. Jasko je vikao da ga pusti i pritom se popiškio u gaće. Tako je Šonjo postao Pišonja. U početku mu je to smetalo, ali kasnije se naviknuo. Kazao je da mu je lakše bilo da ga zovu Pišonja nego Jasko.
Predrag Žustrić je zapravo imao nadimak Žustra, koga je naslijedio od oca, ali mu je u srednjoj školi profesor geografije skratio nadimak na Žuga.
Kako se odigrao događaj po kome je nastala pjesma?
Davor Sučić – Sejo Sexon, autor pjesme, je ispričao da su Pišonja i Žuga bili školski drugovi njegovog mlađeg brata, te su bili zajedno sa njima u društvu. Kao mlađi obavljali su “šegrtske” poslove donošenja piva, jer se u ta vremena po riječima Sexona poštovala hijerahija.
Pišonja i Žuga su bili djeca čiji su očevi radili u preduzeću Centrotrans. Jedne ljetne noći 1981.godine Pišonja i Žuga su se napili i krenuli provozati autobus. Znali su da iza vrata ima tipka kojom se ona otvaraju, jer im nije bilo prvi put da su tako ulazili u autobus.
Ono što nisu znali je da su uzeli autobus koji je trebalo da ide na remont. Praktično autobusu nisu radile kočnice. Krenuli su gdje je današnji hotel Holiday In, ubacili su u petu brzinu, gas do daske i pravac more… Milicija je između Hadžića i Pazarića napravila barikadu da ih zaustave, jer nikako nisu mogli drugačije. Pišonja je pobjegao iz autobusa, milicioneri su trčali za njim da ga uhvate. Žugu su doslovno izvukli iz autobusa. Uhapsili su ih i obojica su dobili “po rebrima” u stanici milicije.
Kako je događaj opjevan u pjesmi?
Sejo Sexon je morao malo promijeniti tekst da ga tadašnja milicija ne bi tužila.
Često su ljudi pitali Pišonju i Žugu zašto su ukrali taj kasetaš iz “Doma invalida”, a oni ga zaista nisu ukrali.
“Maznuli” su autobus “Bosna-Livno” a ne “Auto-prevoza” sa Hrida.
Zaustavili su ih između Hadžića i Pazarića – nisu došli ni do Bradine.
Pišonju nisu unosili u hitnu – pobjegao je iz autobusa.
Šta se desilo nakon događaja opjevanog u pjesmi?
Bila su to druga vremena. Kad napraviš nešto tako, kao što su napravili Pišonja i Žuga, onda te milicija dobro “izbuba”, završiš u zatvoru pa ti dođu otac i majka i kukaju. Bila je to za roditelje tada velika sramota. Govorili su im – šuti, nemoj da iko sazna. Međutim, kad je izašla pjesma, sve se saznalo i svi su vikali za njima po gradu – evo Pišonje i Žuge. Onda su im tek roditelji “sjeli na glavu” i vikali – kuku nama sramote!
Kako su završili Pišonja i Žuga?
Žuga je od sredine ‘80-tih živio u Metkoviću gdje se brinuo o staroj majci. Iznenada je preminuo 29.12.2016. u 52. godini.
Pišonja je ostao u Sarajevu.
Poginuo je tokom opsade Sarajeva septembra 1992.godine u 26. godini.
Njegov sin, koji se takođe zove Jasmin, rođen je februara 1993.godine.
Dvije godine nakon ove pjesme, 1989.godine, grupa Zabranjeno Pušenje je snimilo svojevrsni nastavak – pjesmu Pišonja i Žuga u paklu droge.
O Pišonji i Žugi je 2010. napravljena pozorišna predstava “Zbogom žohari!”.
2015. snimljen je i trailer za film “Balada o Pišonji i Žugi (Zbogom žohari!)”.
Balada o Pišonji i Žugi još uvijek živi… a Pišonja i Žuga su sada zajedno “tamo negdje gore, gdje se smije Mjesec žuti”.
Balada o Pišonji i Žugi (Zbogom Žohari!)
Pišonja i Žuga su pamtili dobro
Šta im je te večeri govorio Lepi
“More je provod, more su koke”
“More je izvor života” je li tako Moke
Moke je još dod'o i to
Da se strankinje praskaju pravo
I da je u Zaostrogu u kampu
Svaku noć drugu jebavo
Pišonja i Žuga mogli su ih slušati
I noć cijelu
Pišonja i Žuga imali su krv
Sedamnaest godina vrelu
Pišonja i Žuga
Još istu noć su Pišonja i Žuga
Maznuli kasetaš iz Doma invalida
A malo zatim i autobus
“Auto-prevoza” sa Hrida
Pišonja ubaci u brzinu
To vrelo ljetno veče oko dva'est i dva časa
“A sada, pravac more!”
Viknu Žuga iz sveg glasa
Pišonja je vozio i pušio duhan
Žuga voli crne, a Pišonja plave
A poslije mora dalje u svijet
Samo se hrabri dokopaju slave
A onda zbogom barake na Breci
Viknu Žuga i kasetaš odvrnu jače
Dobit ćete razglednicu iz afričke zemlje Safari
Zbogom žohari!
Pišonja i Žuga, dva vjerna druga
Krote opasne krivine
Molim te čuvaj ih, Kraljice brzine
Murija je blokirala cestu
Negdje kod Bradine oko dva'es tri i pet
U autobusu je svirao boogie-woogie
Vidjevši drotove pri brzini
Od osamdeset na sat
“Vežite se, polijećemo”, Pišonja reče Žugi
Strahovit tresak zapara zrak
Čak i iskre poletješe u mrak
Pričali su ujutru i kleli se u majku
Da su auspuh i retrovizor našli čak
Pedeset metara dalje u jarku
Pišonja i Žuga, dva vjerna druga
Krote opasne krivine
Molim te čuvaj ih, Kraljice brzine
I dok su Pišonju unosili u hitnu
On ugleda Mjesec iznad sebe i reče
“Bože, kako neki mogu gore,
A ja i Žuga ni na more”
Poslije toga je pao u nesvijest
I više nije mogao čuti
Kako se još dugo na nebu
Smijao Mjesec žuti
Pišonja i Žuga
Izvor: akta.ba