ALMEDIN ŠIŠIĆ: Najozbiljniji udar iz entiteta Republika Srpska na ustavni poredak BiH

„Od sada ćete ova obilježja mnogo češće viđati u upotrebi u javnom prostoru i institucijama Republike Srpske“, izjavio je ozarenog lica predsjednik entitetske Narodne skupštine Nenad Stevandić, netom nakon što su poslanici NSRS izvršili novi, dosad najozbiljniji udar na ustavni poredak države Bosne i Hercegovine.

Od svih dosadašnjih nesankcioniranih kršenja zakona i ustava države u kojoj žive, ovaj je s najopasnijom porukom jer je u entitetskom parlamentu jedne suverene države usvojen zakon kojim će se širom institucija u etntitetu te suverene države koristiti nacionalni simboli i himna druge države – Republike Srbije.

Istina, Klub Bošnjaka u Vijeću naroda RS u narednih sedam dana pokrenut će pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa pred Ustavnim sudom RS (a onda pod pretpostavkom odbijanja i pred Ustavnom sudom BiH), no sve i da Ustavni sud odluči pozitivno o vetu predstavnici vlasti u RS odluke ustavnih sudova naprosto ne poštuju.

Osim što dugoročno može proizvesti nesagledive posljedice po stabilnost i samu sigurnost Bosne i Hercegovine pa i čitave regije, ovaj je zakon, dakle, sam po sebi neustavan jer je još prije 18 godina(2006.) Ustavni sud BiH poništio te simbole za koje je ocijenjeno da diskriminiraju Bošnjake i Hrvate u entitetu Republika Srpska.

No, to mu nekako dođe kao slijed poteza i očekivanja u državi čiji pravni poredak uglavnom brani nezavisno istraživačko novinarstvo, aktivisti i dio međunarodne zajednice, dok predstavnici pravosudnih institucija (izuzimajući časne izuzetke), ne žele, neće i(li) ne smiju da se bave svojim poslom, čak je dobar dio njih pod političkom kontrolom, ili i sami učestvuju u korupciji i mnogim nezakonitostima.

U tim i takvim okolnostima zar uopće treba da čudi da je novi zakon predložio čovjek nečasne prošlosti, kojeg smo gledali na ratnim snimcima etničkog čišćenja Kotor Varoši i slušali priče i svjedočenja o njemu i banjalučkom ratnom „crvenom kombiju“ koji je sijao strah među Bošnjacima i Hrvatima ratne Banjaluke.

Da poslanici entitetskog parlamenta uvode građane i narod koji predstavljaju, ali i cijelu državu koju zajednički dijelimo, dalje u avanturu potvrđuje i to što je na istoj jučerašnjoj sjednici usvojen Zakon o izmjenama zakona o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, kojima je iz „nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine“ izbrisana – Bosna i Hercegovina.

Činjenica je da se sve dešava u tačno tempirano vrijeme zaokupljenosti svijeta i međunarodne zajednice – ali i same administracije SAD-a, američkim predsjedničkim izborima, svakako i usljed jačanja evropske desnice čiji dio finasira Putinov režim.

Ne treba stoga dvojiti da za ovaj provedeni plan Dodik (koji se i u ovome kao i svim drugim potezima entitetskog parlamenta, vlade i svake institucije u RS sve pita) ima direktnu podršku samog Putina, ali i prve ruske ispostave istočno od Drine pod dirigentskom palicom Aleksandra Vučića (koji je, opet, neočekivano trenutno zaokupljen svojim problemima usljed strašne nesreće u Novom Sadu).

Biće stoga zanimljivo vidjeti kakav će biti odgovor međunarodne zajednice na ovaj opasni presedan, dosad neviđen u državama parlamentarne demokratije, i ako hoćete, demokratije uopće.

Šta će na sve reći visoki predstavnik i OHR?

Kakav će biti odgovor američke administracije – i kada ćemo ga vidjeti s obzirom na američke predsjedničke izbore?

Kakav će, na kraju, biti odgovor zvaničnog Sarajeva, čiji političari mahom brste minder politike na relaciji Marijin Dvor – Baščaršija?

Da li ćemo čitati novo patetično otvoreno pismo člana Predsjedništva Denisa Bećirovića, i slušati „prijetnje“ drugog člana Predsjedništva Željka Komšića, kako će „neko dobiti po prstima“ ako ne makne prste s Bosne i Hercegovine?

Hoće li se bilo ko od njih usuditi nakon ovoga posjetiti entitet države čiji su visoki zvaničnici i jasno osuditi rušenje ustavnog poretka iste te države u kojoj nezasluženo žive u luksuzu?

Imaju li svi ti birokrati, demagozi i populisti uopće predstavu kako danas u entitetu Republika Srpska živi prosječni Bošnjak ili Hrvat?

Da li ikada razmišljaju kako je porodicama i roditeljima djece koja u školama uče da je Ravnogorski četnički pokret antifašitički, a ratni zločinci Karadžić i Mladić narodni heroji?

Da li ih je uopće briga kako će se danas ti roditelji postaviti prema sistemu koji proizvodi fašizam i segregaciju i bavi se najgorim historijskim revizionizmom?

Pomisle li kako je roditeljima dok odlučuju trebaju li djeci da dopuste da upijaju taj fašizam – kako bi dobila prolaznu ocjenu, ili da ih uče istini, i unište im obrazovanje i budućnost?

Pomisle li da mnoge porodice vjeruju da im jedino preostaje da izbave djecu i odu daleko, što dalje odavde (što i jeste jedan od dugoročnih ciljeva entitetskog režima).

Ako dobar dio njih često negira samo postojanje entiteta Republika Srpska kao administrativno-teritorijalne cjeline unutar države Bosne i Hercegovine, da li samim tim negiraju i živote oko 150.000 Bošnjaka i oko 25.000 Hrvata koji žive u tom entitetu (što su posljednji dostupni podaci)?

Sve su ovo osnovna politička ali i životna pitanja, jer je sve što danas gledamo, uključujući jučerašnje glasanje, posljedica jednog bolesnog, haotičnog političko-društvenog stanja zapuštenosti državnosti Bosne i Hercegovine u jednom njenom dijelu i svih onih (Bošnjaka, Hrvata, dijela Srba i ostalih) koji Bosnu i Hercegovinu vole i poštuju kao svoju domovinu u kojoj žive, rade i ostvaruju svoja prava.

Stoga koliko je god ključna odgovornost na onima koji nasrću na nezavisnost i suverenitet Bosne i Hercegovine, prizivaju i izazivaju nove moguće sukobe i prkose pravnom poretku i međunarodnoj zajednici, dio odgovornosti – apsolutno i bez ikakve dvojbe – snose svi vodeći političari u drugom dijelu BiH (kako sebe vole nazivati „probosanski“) koji su davno utvrdili svoju listu prioriteta.

Ona se sastoji od namirivanja sebe i svojih porodica, zaposjedanja ključnih institucija i agencija u državi, raspoređivanja svojih odanih ljudi na ključnim pozicijama, i približavanja vjerskim autoritetima koji su i dalje najveći autoriteti njihovom glasačkom tijelu, a što je glavna svrha njihovih politika.

Bilo da su u pitanju trojke, šestorke, osmorke, SDfA ili ne znam koje uboge politike.

U tim i takvim rasporedima prioriteta negdje se izgubila država Bosna i Hercegovina. A i mi njeni preostali građani zajedno s njom.

———————————————————————————————————————————————————————————————————————-

Više od autora:

ALMEDIN ŠIŠIĆ: Ne hapse se Bošnjaci, već osumnjičeni za teška koruptivna djela i kriminal

MAGIJA BENJAMINE KARIĆ: Ispod cijene i u tajnosti kupila 70, a dobila 136 kvadrata bespravno renoviranog stana u centru grada

———————————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

———————————————————————————————————————————————————————————————————————–