U danu kada odajemo pijetet tuzlanskoj mladosti ubijenoj gelerima zločinačke granate ispaljene sa Ozrena sa položaja Vojske RS 1995. godine, osjećaji su pomiješani i emocije nadiru u okruženju agresivno pojačanog klero i etnonacionalizma i lažnog patriotizma u kojem živimo.
S jedne strane imamo tešku borbu demokratske manjine i slobodnomislećih ljudi koja nastoji da se ophrva najezdi bošnjačkog lažnog patriotizma, te srpskog i hrvatskog entonacionalizmautjelovljenog u politikama Milorada Dodika i Dragana Čovića.
S druge strane, negdje u prikrajku nešto i dalje pokušavaju dobroga da urade predstavnici stranaka trojke, kojima bismo mogli čak i da zažmirimo na okretanje glava od ustoličenja kompromitovanih kadrova u Vladu Federacije i neke druge institucije da im se svako malo ne desi gaf poput guranja u svečanoj loži stadiona u Zenici u isto vrijeme dok je Krajina tonula u poplavama.
No, vratimo se suštini.
Bosna i Hercegovina je poharana zemlja. Popljačkana i opljačkana uzduž i poprijeko, ne postoji resurs koji nije izmužen poput krave simentalke, ne postoji stranka a da se, samo ako je došla u mogućnost i bila u vlasti, nije okoristila budžetskim i institucionalnim pogodnostima koje pruža uređenje države kakvo je u slučaju Bosne i Hercegovine.
Stotine miliona dolara humanitarne pomoći je pronevjereno, desetine miliona uloženih dolara u reformu pravosuđa je skoro pa propalo, sva silna finansijska i humanitarna pomoć nije previše pomogla u demokratizaciji bosanskohercegovačkog društva, u dostizanju nivoa svijesti da je ljudsko pravo elementarno, a pravo manjina i ugroženih kategorija zajednička obaveza svih nas.
Dok smo se godinama zabavljali sami sa sobom (preciznije, zabavili sami o sebi), pokušavajući osigurati nekakvu pošteniju i izgledniju budućnost svojoj djeci, dotle je nastavljeno pustošenje ove zemlje, njenih budžeta, fondova, prirodnih bogatstava i resursa. Korpucija je postala jedan posve podrazumijevaći vid javnog ophođenja i djelovanja, a izgrađena politička moć zvijezda vodilja za one koji su tako jako i čvrsto vjerovali da su nedodirljivi da su za sobom ostavljali nered i pravili neoprostive greške.
U tome je sve ove godine prednjačila SDA, zajedno sa svojim ljudima, politikama i ideologijama. Sasvim logično, kako je ova stranka u posljednjih 30 godina provela gotovo sve godine u vlasti, tako je rastao i njen uticaj, a njeni istaknuti politički predstavnici izgradili su toliku moć na pozicijama koje su obnašali (načelničke, ministarske, ambasadorske, i dr.) da su vremenom postali svrha samima sebi, pa onda partiji. Državi što ostane, a vrlo često – ili gotovo uvijek – državi je ostajalo duplo golo.
Zašto ovaj i ovakav uvod?
Pa zato jer se trenutno u našem društvu, preciznije, na teritoriji koju smatramo probosansko-patriotskom, događa serija hapšenja SDA načelnika i ambasadora, o kojima su tužilaštva vodila duge i višegodišnje istrage tokom kojih su zadokumentovali dovoljno jake dokaze o počinjenom kriminalu i korupciji da se odluče na jedan ovakav čin za koji su znali da će morati imati i svoj zaplet i svoj rasplet.
I dok bi se u svakoj normalnoj, demokratskoj, pravnoj i uređenoj državi pozdravljali potezi institucija pravne države usmjereni protiv onih za koje, ako ništa, postoji jaka i opravdana sumnja o počinjenom čitavom nizu krivičnih djela, u Bosni i Hercegovini, u kojoj su recidivi SDA i dalje dobro umreženi u medijima, institucijama i agencijama, pokrenuta je hajka na one koji se s kriminalom pokušavaju obračunati.
Tako se markiranje osumnjičenih za teška koruptivna djela nastoji predstaviti kao „planirani udar na SDA“, a hapšenje Senaida Memića, Abdulaha Skake pa i Ibrahima Hadžibajrića, nešto ranije Asima Sarajlića, Amira Zukića i Fadila Novalića, kao „obračun sa Bošnjacima preko SDA“.
Po potpuno istoj matri kao u slučaju hapšenja i suđenja optuženim za aferu respiratori, strukture SDA, ali i vjerski poglavari koji više i ne skrivaju bliskost s ovom političkom partijom (pri čemu, valjda, svi drugi Bošnjaci muslimani koji nisu SDA nemaju istu vrijednost i značaj) ova hapšenja nastoje da politizuju te konstruišu priču da iza svega stoji „Zagreb i Beograd, Amerika i Christian Schmidt.“
Vrhovni vjerski poglavar Islamske zajednice BiH, reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, s tim u vezi piše:
“Gledam šta se oko nas događa. Pitam se jesu li Bošnjaci doista najveći i jedini kriminalci ili se drugima gleda kroz prste? Nema pravde uz primjenu različitih mjerila. Svi moraju odgovarati za svoje postupke i niko ne može biti iznad zakona, ali ne smije se ostavljati prostor ni sumnji da politika utječe na to ko se i kada procesuira. Posebno je tragično kada političari najavljuju krivične progone. Kada političari uzmu pravdu u svoje ruke, nijedan od nas nije nevin. Tome sam kao mlad čovjek jednom svjedočio. Bože, ne ponovilo se”.
Pa bismo iskoristili ovaj prostor da poštovanom reisu odgovorimo.
Bošnjaci nisu jedini, a ni najveći kriminalci, ali ovi „Bošnjaci“ očito jesu među tim i takvim, a nadasve su poznati nama, istraživačkim medijima, jer smo o njihovim „djelima“ napisali gomilu tekstova.
Moraju, poštovani reise, svi odgovarati za svoje postupke, ali ne čini li vam se da Vi ovakvim svojim stavom branite „postupke“ ovih „Bošnjaka“, pa samim tim opravdavate njihovu umiješanost u korupciju i kriminal?
Hapšenja su izvršile agencije i institucije pravne države, SIPA i pripadnici policije, uz nalog tužilaštava, pa nije jasno na koje političare mislite?
Ako pak mislite da su hapšenja počela tek sada, nakon dolaska trojke na vlast a odlaska SDA u opoziciju, tek to bi vam trebalo da kaže samo jedno: SDA i njihovi tužioci i sudije godinama su opstruirali procese i štitili svoje kadrove umiješane u kriminal, a o čemu i mi istraživački novinari znamo ponešto.
I ja sam, po porijeklu, imenu, vjeri i tradiciji Bošnjak musliman, živim skoro 15 godina u entitetu Republika Srpska, sada i sa četvero djece, radim svoj posao najčasnije što mogu i ne osjećam se ugroženim zato što sam Bošnjak, već tek i samo što mi, radeći posao novinara, prijete i najavljuju da bi mogli usvojiti zakon koji će štititi kriminal od mog istraživačkog rada.
Usput pozdravljam hapšenja svih onih koji su meni i mojoj djeci krali iz očiju krijući se iza stranke i vjere.
