Nedavno je grupa istraživača odlučila istražiti promjene u mozgu povezane s bubnjanjem. Autori, s Bergmannsheil University Clinic i katedre za biopsihologiju na Ruhr-Universität, Njemačka, objavili su svoj rad u časopisu Brain and Behavior.
BUBNJANJE I MOZAK
Sviranje bubnjeva je jedinstvena vještina. Bubnjari mogu istovremeno izvoditi različite ritmičke zadatke sa sva četiri uda. Potrebna koordinacija je gotovo nemoguća za osobe koje se ne bave bubnjanjem. Kako objašnjavaju autori najnovijeg istraživanja, “Dok većina ljudi može izvoditi jednostavne motoričke zadatke s obje ruke na sličnoj razini, vrlo malo ljudi može izvoditi složene fine, motoričke zadatke s obje ruke podjednako dobro.”
Bubnjanje zahtijeva ‘‘razdvajanje‘‘ funkcije sva četiri uda
BIJELA I SIVA TVAR U MOZGU
Naučnici su koristili MRI tehnologiju za mjerenje različitih aspekata strukture i funkcije njihovih mozgova. Ranija istraživanja koja su se bavila drugim vrstama muzičara pokazala su da se mozak prilagođava i mijenja kao odgovor na godine vježbanja na muzičkim instrumentima.
Općenito, ta istraživanja su se bavila promjenama u sivoj tvari korteksa, koja uključuje regije odgovorne za percepciju, pamćenje, govor, donošenje odluka i mnoge druge funkcije. Međutim, u najnovijem istraživanju autori su se usredotočili na bijelu tvar – informacijsku ‘‘autocestu‘‘ mozga. Kada desnoruka osoba obavlja zadatak desnom rukom, lijeva strana mozga, odnosno kontralateralna hemisfera, obično ga regulira. Kada neko obavlja zadatak lijevom rukom, obje strane mozga obično dijele teret.
Corpus callosum – debeli snop bijele tvari koji povezuje dvije hemisfere – igra ključnu ulogu u toj asimetriji. Bijela tvar sadrži snopove vlakana koji povezuju udaljene dijelove mozga. U prošlosti su naučnici bijelu tvar smatrali tek ‘‘korisnim kablovima‘‘. Danas, međutim, smatraju je znatno važnijom za svakodnevno funkcioniranje mozga.
Corpus callosum je ‘autoput‘ mozga.
Kao što se i očekivalo, bilo je razlika u strukturi corpus callosuma između bubnjara i onih koji se ne bave bubnjanjem. Znanstvenici su otkrili da corpus callosum bubnjara ima veće stope difuzije od kontrolnih osoba, posebno prednjeg, ili anterior-nog dijela. Kako objašnjavaju autori, to ukazuje na “mikrostrukturne promjene.”
Klinički gledano, veća stopa difuzije u corpus callosumu obično se ne smatra dobrim znakom. Obično ukazuje na gubitak ili oštećenje bijele tvari, kako se vidi kod osoba s multiplom sklerozom. Međutim, budući da su sudionici svi bili mladi i zdravi, ovo otkriće zahtijeva drugačije objašnjenje. Istraživači vjeruju da anterior corpus callosum bubnjara sadrži manje vlakana, ali su ta vlakna deblja nego kod osoba koje se ne bave bubnjanjem. To je važno jer deblja vlakna brže prenose impulse.
Osim toga, naučnici su pokazali da su mozgovi bubnjara manje aktivni tokom motoričkih zadataka. Mozak koji je efikasno organiziran zahtijeva manje napora za izvođenje zadatka. Autori vjeruju da njihovi nalazi ukazuju na to da je “profesionalno bubnjanje povezano s efikasnijim neuronskim dizajnom kortikalnih motoričkih područja.”
Ovi nalazi su sami po sebi zanimljivi, ali autori se nadaju da bi njihovi rezultati također mogli biti klinički korisni. Objašnjavaju da bi razumijevanje procesa “učenja kompleksnih motoričkih zadataka tijekom dugog vremenskog perioda moglo imati implikacije za osobe s motoričkim poremećajima.”, prenosi medicalnewstoday.com.
Izvor: oslobodjenje.ba
