Istraživački tim Valtera
Tek tri godine od ustoličenja Radovana Đurića, sada već nesmjenjivog šefa Carinske ispostave Gradiška, on se tokom i nakon velike akcije protiv organiziranog kriminala Pandora (2014. godine), povezanog sa uvozom tekstila u BiH, našao na spisku osumnjičenih pod rednim brojem osam, od ukupno 36 osoba pod istragom.
Koliko je ozbiljno shvatio ovu akciju policijskih agencija i Tužilaštva te vlastitu odgovornost dovoljno govori da je Đurić morao bježati da ne bi bio uhapšen.
No, akcija Pandora, kao i mnoge druge u BiH u kojima se radilo o visokoj korupciji, ubrzo je u svom najbitnijem dijelu krahirala, a Đurić se nakon predaje i „istražnog procesa“ ubrzo vratio na staro mjesto šefa najfrekfentnije i najpotentnije CI u državi te je u međuvremenu, a do danas, postao bogat čovjek.
KUMOVSKE VEZE
Iako se istraga u predmetu Pandora vodila protiv 36 osoba, nakon sudskog procesa knjiga je spala na samo dva imena; osuđeni su u to vrijeme direktor UIO BiH Kemal Čaušević (devet godina zatvora) i Anes Sadiković, na dvije godine zatvora.
U istrazi je posebno visoko kotirao i Zdravko Cvjetinović, kum Radovana Đurića. Cvjetinović je, podsjećamo, u junu 2014. uhapšen zajedno sa Kemalom Čauševićem, ali protiv bivšeg šefa Sektora carina optužnica nikada nije podignuta.
Naprotiv, nepunih 12 mjeseci od hapšenja Zdravko Cvjetinović je vraćen na posao u Upravu za indirektno oporezivanje (UIO) BiH, gdje i danas radi. Kao, uostalom, i većina službenika uhapšenih tokom “spektakularne akcije Pandora”, provedene prije tačno deset godina.
Valter je u prethodnih nekoliko mjeseci otvorio neke velike priče o kriminalu u državnim carinama (koje su rezultirale i formiranjem predmeta Tužilaštva BiH), u kojima je dokumentima i svjedočenjem dokazao do koje su mjere bivše i sadašnje rukovodeće strukture, koje su s godinama razvile klijentelističke mreže oko sebe, umiješane u kriminal i korupciju. Mnogi su postali i milioneri.
Pojedinci poput Radovana Đurića, koji je ostvario duboke veze s bivšim direktorom UIO Mirom Džakulom, ali i sadašnjim rukovodiocima državnih carina, stekli su veliki imetak. Više svjedoka i nezavisnih izvora Valtera s terena navodi da je upravo Đurić taj koji danas u rukama drži sudbinu zaposlenih te da ima „neprikosnovene mehanizme odlučivanja“ u ovoj CI i odlučuje ko će i gdje raditi.
Na pitanja koja smo uputili UIO BiH u vezi s Đurićevom imetkom, porijeklom imovine i šefovskim stažom u CI Gradiška, odgovorili su kako inače odgovaraju iz UIO: „sve je u skladu sa zakonom“.
„Pomenuti službenik iz Vašeg upita raspoređen je na mjesto šefa Carinske ispostave Gradiška od 2011. godine i nema najduži staž na radnom mjestu šefa carinske ispostave u UIO. Protiv istoga se ne vodi disciplinski postupak u UIO. Raspoređivanje službenika u UIO na sve pozicije, pa tako i na pozicije radnih mjesta rukovodilaca unutrašnjih organizacionih jedinica kao što su carinske ispostave, vrši se u skladu sa važećim zakonskim i podzakonskim aktima. UIO je institucija koja je nadležna za provođenje propisa iz oblasti indirektnog oporezivanja, te se ne bavi provjerama koje pominjete u svom upitu. Svaki državni službenik podložan je kontroli svoje imovine od strane nadležnih institucija u BiH, pa tako i državni službenici zaposleni u UIO“, odgovorili su iz UIO BiH.
Iz Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) BiH nisu odgovorili na pitanja da li je SIPA u sklopu istrage u predmetu Pandora izvršila provjeru zakonitosti porijekla imovine Radovana Đurića, te da li je protiv njega u proteklom periodu podnesena krivična prijava – i za koje krivično djelo
Kako institucije za provođenje zakona, nažalost, rade i svojim odnosom prema javnosti potvrđuju da glavni posao umjesto njih obavlja istraživačko novinarstvo, svjedoči i neprimjeren odgovor iz Tužilaštva BiH kojem smo se, također, obratili pitanjima u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama.
Ukratko, pitanja koja smo postavili – nismo postavili „tehnički dobro“ te se naš zahtjev „ne smatra zahtjevom o slobodi pristupa informacijama“, tako da je izbjegnut odgovor na naša pitanja.
IMPRERIJA UZVRAĆA UDARAC
Podsjećamo da je Radovan Đurić na poziciju šefa Carinske ispostave Gradiška imenovan odlukom tadašnjeg direktora UIO BiH Mire Džakule 28. marta 2011.
Nakon što se poslije bijega i predaje policiji tokom akcije Pandora vratio u stolicu šefa carine u Gradišci, Đurić je u ovih 13 godina uspio da razvije poslove i stekne veliki kapital, ali i dio toga prepusti članovima porodice i bliskim rođacima.
Uvoz i prodaja automobila, tehnički pregled, osiguranje i registracija, autopraonica – neki su od porodičnih poslova šefa carine u Gradišci, koji je, prema informacijama s terena, i vlasnik više nekretnina.
Više svjedoka potvrdilo je Valteru da je Đurić, koji je inače diplomu ekonomiste stekao na „renomiranom“ Fakultetu za uslužni biznis u Novom Sadu – smjer menadžer za sport i rekreaciju (ista diploma koju ima i Goran Marinković, prvi operativac UIO i kum direktora Zorana Tegeltije, op.a.), i u svom rodnom selu u kući izgradio bazen sa saunom.
Valterovi izvori navode da paralelno s njim napreduju i najodaniji Đurićevi poslovni saradnici, među njima i njegova pomoćnica S.A. (identitet poznat redakciji).
„Njoj je Radovan kupio luksuzni Tiguan, i pomogao, a neki kažu i kupio, stan u Banjaluci. Poznata je lokacija toga stana“, navodi jedan od izvora Valtera, čiji smo identitet iz opravdanih razloga zaštitili.
Unosan je biznis kojim se bave i Đurićevi bliski rođaci, tačnije nećaci.
U Kneževu je u Ulici Rajka Dukića registrovana firma Kneževo-Stan d.o.o. Kneževo, čija je glavna djelatnost trgovina automobilima i motornim vozilima lake kategorije.
Valter je u posjedu materijalnih dokaza koji potvrđuju da je direktor ove firme Srđan Gojković, a zaposlen Rade Gojković. Srđanu i Radetu Radovan Đurić je ujak. Gojkovići su i vlasnici firme AutoBoomerang iz Kneževa.
Na placu je, kao što se vidi na fotografijama, veliki broj luksuznih automobila. Naš svjedok navodi da se sva vozila uvoze preko CI Gradiška, gdje se i carine pod povoljnijim uslovima uz odobrenje i znanje Radovana Đurića.
ZA SVAKO VOZILO „NA KAFU“
Prema istraživanju Valtera i svjedočenju više izvora, sedmično se na Gradišci ocarini između 300 i 500 vozila, gotovo na svako se „na kafu“ daje 100 do 200 eura. Prostom matematikom i množenjem dolazimo do basnoslovnih cifri i zarade od mita (od 30.000 do 100.000 eura sedmično!), a o čemu je u jednoj od naših priča govorio i autoprevoznik, zaštićeni svjedok Valtera. (link)
„Đurić i stoji iza uvoza i prodaje vozila preko preduzeća Kneževo-Stan d.o.o. Kneževo, odnosno Autobumerang Kneževo. Uvezena vozila i ne dolaze na carinski terminal u CI Gradišku na pregled, niti se uvozne fakture i EUR obrasci šalju na provjeru, a za ista se ne naplaćuje ni depozit za carinu u slučaju negativne provjere EUR obrasca ili izjave na fakturi, zbog kojih su uvezena vozila oslobođena plaćanja carine od 15 posto pri uvozu, čime je i osnovica za obračun PDV-a pri uvozu od 17 posto manja za 15 posto, a time i manje obračunati i naplaćeni PDV pri uvozu“, otkriva dobro obaviješteni izvor Valtera.
Pojašnjava da se u CI Gradiška radi samo uvozna dokumentacija u vezi carinjenja, te da se po informacijama prave i uvozne fakture kako bi se višestruko umanjila osnovica za obračun i naplatu uvoznih dažbina, a što omogućuje i pokriva – šef CI Gradiška.
„On stoji iza ovog posla sa uvozom i prodajom vozila i čini krivično djelo trgovine uticajem i zloupotrebu ovlaštenja, jer se vozila carine mimo propisanih carinskih procedura na štetu budžeta BiH, a u korist uvoznika, odnosno svojih rođaka i sebe, za što još prima platu od države BiH. Dakle, sebi i njima omogućuje i pogoduje nezakonito sticanje zarade, čime je direktno u sukobu interesa zbog posla koji obavlja u ime države, a na sve načine radi protiv nje za svoj lični interes i interes svojih rođaka, pri čemu je u poslove uvukao i druge carinske službenike i špeditere. U ovim poslovima sadržano je i krivično djelo pranja novca iz koruptivnih radnji u kojima aktivno učestvuje od 2011. godine“, navodi izvor Valtera iz UIO BiH.
Rođaci Radovana Đurića razvili su i ugostiteljski biznis, registrovan na Srđana Gojkovića, a u pitanju je picerija Bumerang u Kneževu.
Osim rođaka, biznis je pokrenula i kćerka šefa CI Gradiška Tanja Đurić, koja je u Kneževu vlasnica samouslužne autopraone BUK, u Ulici Gavrila Principa bb.
Važno je znati da se od 2011. godine gotovo sav uvoz tekstila obavlja preko CI Gradiška, doslovno desetine miliona KM; naime, svi kamioni sa robom namijenjenom za pijacu Arizona u Tuzlanskom kantonu (najviše turski i kineski tekstil), kada uđu u državu na GP Rača u Tuzlanskom kantonu – robu za carinjenje prijavljuju za CI Gradiška, udaljenu oko 260 kilometara (iako je CI Tuzla udaljena samo 100 kilometara!), gdje potom odlaze i carine robu. U prosjeku, kamioni se na CI Gradiška zadrže dva do tri dana (a što su ujedno ogromni troškovi), nakon čega se ponovo vraćaju na Arizonu i isporučuju robu firmama.
U međuvremenu je, a kako je Valter ekskluzivno pisao, UIO potresla nova afera, jedna od najvećih, te je prema izvještaju o počinjenom krivičnom djelu država oštećena za više stotina miliona maraka uvozom hiljada automobila iz inostranstva na falsifikovane dokumente.
U izvještaju koji je predan Tužilaštvu BiH na spisku je više bivših i sadašnjih visokih funkcionera UIO BiH na čelu s bivšim direktorom Mirom Džakulom.
U tom izvještaju je i Radovan Đurić.
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————
Vezane priče:
NAKON PRIČA VALTERA: Tužilaštvo BiH formiralo predmet o kriminalu bivših i sadašnjih struktura UIO
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————-Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
