Sa Ćamilom Durakovićem, potpredsjednikom bh. entiteta Republika Srpska, razgovarali smo o odluci MUP-a RS da zabrani obilježavanje Dana državnosti i ZAVOBiH-a u Mrkonjić Gradu i Banjaluci, povijesnom revizionizmu koji uzima sve više maha i pokušava izjednačiti antifašistički pokret s profašističkim Ravnogorskim pokretom, položaju povratnika 28 godina od parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kontinuitetu političkih tenzija kojima svjedočimo i budućnosti BiH i njenih građana.
MUP RS zabranio je, pravdajući zabranu sigurnosnim razlozima, obilježavanje 80-te godišnjice ZAVNOBiH-a i Dana državnosti BiH u Mrakonjić Gradu i Banjaluci. Kako tu činjenicu komentarišete i koliko je, prema Vašem mišljenju, ona u suprotnosti sa temeljnim, ustavom garantovanim pravima na slobodu okupljanja u našoj državi?
DURAKOVIĆ: Ovo nije prvi put da vlasti entiteta Republika Srpska imaju problem sa obilježavanjima, komemoracijama i drugim skupovima na ovom području, a nije ni prvi put da su slobode i prava građana ovog entiteta dovedene u pitanje. Ustavom zagarantovana ljudska prava su neupitna i kao takva se ne komentarišu. Prava i slobode naših građana zagarantovana su svim konvencijama o ljudskim pravima, koje su sastavni dio temeljnog državnog dokumenta. Ministarstvo unutrašnjih poslova koristi prostor u manjkavim zakonskim i podzakonskim aktima, kako bi demonstrirala ideološka stajališta vladajuće političke elite u ovom entitetu. Mene brine samo koliko se opozicija u entitetu Republika Srpska razlikuje po pitanju državnih atribucija Bosne i Hercegovine i viđenja njene budućnosti, naroda i građana. Iz vlastitog iskustva, poznavajući prilike u našoj zemlji, u ovom trenutku nisam ništa drugačije ni očekivao. Brinu me sve veće tenzije i intenzitet dešavanja.
Inicijator zabrane bila je Boračka organizacija RS, uz tvrdnju „da je to uvreda za bivše borce Vojske RS“. Koliko je to obrazloženje licemjerno ima li se u vidu činjenica da u gotovo cjelokupan rukovodeći kadar vojske bosanskih Srba i brojni njeni pripadnici osuđeni za ratne zločine, uključujući i zločin genocida u Srebrenici?
DURAKOVIĆ: Postoji nešto što konstantno nemamo u vidu, a to je dugoročna nacionalna politika srpskog naroda koja se sve češće konsoliduje. Imamo problem i sa implementacijom elementarnih zakonskih rješenja i desetina odluka Evropskog suda za ljudska prava. Kakav god da je Ustav naše zemlje, on je cijena mira. Nažalost, naša realnost je da viđenja velikog broja građana ovog entiteta nisu oprečna viđenjima Boračke organizacije RS. Brine me i odusustvo volje da se razgovara o stvarima o kojima bismo se mogli složiti. Izgubili smo previše vremena. Odgojene su generacije za koje BiH ne postoji kao država. Uprkos tome, država Bosna i Hercegovina je neupitna, kako god ko na to gledao, uključujući i Boračku organizaciju RS koja je instrument vlasti ovog entiteta.
Vlast bh. entiteta RS stalno se kune u antifašizam, tvrdeći da su pripadnici srpskog naroda bili jedini antifašisti u Drugom svjetskom ratu, a istovremeno negira tekovine antifašizma, što najbolje svjedoči odricanje od ZAVNOBiH-a kao temelja moderne BiH. Koliko jedno s drugim korespondira?
DURAKOVIĆ: Naravno da nikako ne korespondira. Kao što rekoh, ideološki teatar apsurda je stvorio blato u koje se pokušava baciti cijeli jedan narod. I naravno da je ovo dio secesionističke retorike kojom se truju građani ovog entiteta zarad uskostranačkih i ličnih interesa. I ne samo to, veliki broj građana ovog entiteta, pripadnika srpskog naroda, ne krije strah i ne misli kao vladajuća većina. Mi se moramo truditi da stvaramo Bosnu i Hercegovinu za sve nas, a što je saglasno tekovinama ZAVNOBiH-a. Osjećam da nam je taj prostor nadohvat ruke, a time i kraj agonije građana koji su umorni od svega i žele samo mir i svjetliju budućnost. Mi koji volimo ovu zemlju, ne smijemo dozvoliti da tekovine antifašističke borbe naših naroda i zaostavština ZAVNOBiH-a ikada budu dovedene u pitanje.
I u vezi s tim molila bih Vas za komentar o kontinuitetu povijesnog revizionizma, odnosno narativu koji profašistički četnički pokret izjednačava sa Narodno-oslobodilačkom borbom?
DURAKOVIĆ: Historijski revizionizam nije ništa drugo do navođenje u otvoreni fašizam. Žalosti me činjenica da ne postoji veći otpor tome unutar srpskog naroda i njegove intelektualne elite. Moramo odvojiti revizionizam od novih, naučno utvrđenih činjenica. Ostavili smo dosta toga nedorečenim, gurali pod tepih činjenice koje su devedesetih dovele do genocidne politike. Znamo da je tek do kraja 1943. godine četnički pokret uživao određeni ugled, a niti je četnički pokret bio tako slab, niti je narodno-oslobodilački pokret bio tako jak, do trenutka kada su velike sile dogovorile sudbinu našeg prostora. Moramo priznati da smo negdje pogriješili, kako u budućnosti naši potomci ne bi doživjeli istu sudbinu.
Prije nekoliko dana navršilo se 28 godina od parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Samo nekoliko dana prije toga od povreda, zadobivenih jer je branio svoju imovinu, preminuo je u Derventi Marko Mišić, Hrvat, povratnik. I cijelu godinu koja je na izmaku obilježile su brojne provokacije i napadi na Bošnjake i Hrvate i njihovu imovinu, vjerske objekte u sredinama u koje su se vratila nakon progona tokom minulog rata. Kakva se poruka time šalje i mogu li se ti ljudi uopće osjećati sigurnim?
DURAKOVIĆ: Osjećaj nesigurnosti većine bh. građana je veliki problem i bolna činjenica koja mene lično posebno brine i tereti, pogotovo unutar sve manje povratničke zajednice u ovom entitetu. Umoran sam od konstantnih oglašavanja u vezi s tim. Frustrirajući je osjećaj političke i ljudske nemoći u takvim trenucima. Kako da se građani osjećaju sigurnima u ovakvom ambijentu? Teško. Mislim da upravo to tjera našu mladost, više nego teška socio-ekonomska situacija. Mir nema alternativu, naš evropski put nema alternativu.
Da li, prema Vašem mišljenju, vlast ovog bh entiteta čini dovoljno da bi adekvatno zaštitila građane nesrpske nacionalnosti? I da li su oni doista jednakopravni u RS-u? Pred nama je izborna godina, pa se otvara i pitanje hoće li se ionako visoko podignute političke i međuetničke tenzije dodatno usložniti?
DURAKOVIĆ: Početkom ovog mjeseca imao sam sastanak sa ministrom i direktorom policije entiteta RS. Sastanak je održan u prijatnoj atmosferi i stekao sam dojam da se trude popraviti situaciju. Hoću da vjerujem da su iskreni, ali se ne mogu oteti dojmu da su građani nesrpske nacionalnosti izloženi permanentnoj diskriminaciji u ovom entitetu. Pogledajte samo statističke pokazatelje o broju zaposlenih u policijskim i drugim entitetskim institucijama. I na kraju, kao rezultat takve politike i općenito odnosa prema povratnicima, imamo rapidan pad broja povratnika u našoj državi. Ovo o čemu govorim je posljednja faza etničke kristalizacije ovih prostora i sveopšti egzodus. Ipak, ohrabruje me spoznaja da obični građani srpske nacionalnosti ne žele sukobe.
U ovakvoj konstelaciji političkih odnosa kuda ide Bosna i Hercegovina, posebno zbog kontinuiranih prijetnji lidera SNSD-a i predsjednika RS secesijom ovog bh. entiteta?
DURAKOVIĆ: Bosna i Hercegovina je država. Tačka! Bez obzira na tri decenije relativitalizacije, stvaranja privida njenog nestajanja, podjele i razaranja, to se neće i ne može desiti. Geopolitičke prilike su takve da su neki procesi dobili na intenzitetu. Interesovanje EU i NATO administracije je sve veće. Sada kada imamo konkretna obećanja i podršku, moramo iskoristiti trenutak da krenemo naprijed. Uvjeren sam da će početak pregovora o punom članstvu u EU označiti kraj agonije u ovoj zemlji. Pored svih mojih briga i strahova, uvjeren sam da je prosperitetnija budućnost Bosne i Hercegovine neupitna.
Da li je aktuelna vlast na državnom nivou spremna zaista razvijati demokratsko društvo, usvojiti reformske zakone kako bi se otvorili pregovori za članstvo u Evropskoj uniji, ili je sve tek samo prazna retorika upućena međunarodnim zvaničnicima?
DURAKOVIĆ: Ne vidim da je kolacija SNSD-a i trojke, uspostavljena nakon izbora i pored svega čemu svjedočimo, bilo čime i na bilo kojem nivou vlasti dovedena u pitanje. Ta koalicija opstaje. Dobili smo zadatke i rokove, a do kraja marta 2024. godine ćemo znati koliko su ozbiljni, jer do tada moramo ispuniti prioritetne zadatke EU administracije kako bismo ozvaničili početak pregovora i dobili pristup EU fondovima, prijeko potrebnim našoj ekonomiji i reformskim procesima. Na kraju, ne mislim da će mir u BiH bilo čime biti doveden u pitanje.
