Srđan Janković, jedan od dvojice optuženih za ubistvo dvogodišnje Danke Ilić, tokom istrage ubistva saslušan je četiri puta – jednom u policiji i tri puta u Višem javnom tužilaštvu u Zaječaru.
Njegov iskaz nalazi se na osam strana optužnice u čiji je posjed došao portal Republika. Optužnica protiv Jankovića i njegovog navodnog saučesnika Dejana Dragijevića je potvrđena.
Prvo saslušanje – sve priznao
Janković je prvi put saslušan u Policijskoj upravi u Boru 5. aprila, dan nakon hapšenja. On je tako rekao da radi u JKP “Vodovod” sa Dejanom Dragijevićem i da su tog jutra dobili radne naloge za poslove koje treba da završe tog dana, kao i da su prvo otišli u naselja Malazija i Suvaja, gdje su završili oko podneva, a potom ih je šef Zoran Zdravković uputio u Banjsko Polje da proveze šaht u Ozrenskoj ulici.
– Tamo smo stigli oko 13.20 sati. Ispumpali smo vodu i utvrdili da nema curenja, već da se voda prirodno skuplja uslijed podzemnih voda. Intervenciju smo završili za nekih pola sata, nakon čega smo sjeli u auto i krenuli uz Orzensku ulicu. Izašli smo na glavnu ulicu i nastavili uzbrdo do jedne napuštene kuće. Zaustavio sam vozilo ispred kapije i ugasio ga, pa smo izašli da odemo u toalet. Nismo nikog vidjeli, ni čuli u blizini – ispričao je Janković u policiji.
“Rekao je da je ona već gotova”
Srđan Janković je potom opisao kako su nakon toga sjeli u automobil i da je krenuo u rikverc kako bi se okrenuo, a zatim nastavio niz ulicu. Nakon četiri do pet metara Dejan mu je, kako je ispričao, rekao da stane jer su udarili u nešto, ali on to nije čuo. Zaustavio je automobil i Dragijević je izašao iz njega.
– Vidio sam da otvara zadnja desna vrata i da preko alata ubacuje dijete koje je bilo bez svijesti, ali je pomjeralo ruke, a onda je sjeo u auto i rekao mi da vozim. Vidio sam da je u pitanju djevojčica, sa kosom srednje dužine, da je obučena u maslinasto zelenu jaknu i roze pantalone i čini mi se da je imala bijele patike. Krenuo sam automobilom niz ulicu i zaustavio sam se blizu prve raskrsnice da vidim da li ima nekoga u blizini ko je mogao da nas vidi. Tada sam pitao Dejana šta ćemo da radimo, a on je rekao da je “ona već gotova” i da ćemo da smislimo nešto, da je negdje bacimo – dodao je.
Tada je ispričao da je Dragijević izašao iz automobila, a da se on okrenuo da vidi šta radi i da je vidio ruke oko djetetovog vrata i da je gornji dio tijela djevojčice bio desetak centimetara podignut sa alata na koji je bilo položeno. Ispričao je da su potom nastavili da voze, a da ih je vozač jednog bijelog automobila kroz prozor pitao da li su vidjeli neko dijete, na šta su mu oni odgovorili da nisu.
– Dogovorili smo se da dalje idemo Starobanjskim putem, i kada smo stigli do deponije sa desne strane puta, Dejan mi je rekao da stanem. Ja sam pozvao nekog starca od kog je trebalo da kupim crijep, a Dejan je za to vrijeme šetao po deponiji. Kad sam završio razgovor, Dejan mi je rekao da izađem iz auta, što sam i uradio. Prišao sam Dejanu koji je stajao sa desne strane vozila i on je otvorio zadnja desna vrata i rekao mi da uzmem djevojčicu i da je izvadim napolje. Lijevu ruku sam prebacio ispod gornjeg dijela tijela djeteta, a desnu ispod donjeg. Više nije davala znake života. Dejan je išao ispred mene i rukom mi pokazao gdje da je ostavim. Gledao je da neko ne naiđe – ispričao je Janković.
On je istakao da je prišao ivici bedema gdje je bila gomila smeća i tijelo djevojčice spustio na strminu među smeće, a potom se vratio u automobil, nakon čega su otišli u firmu. Poslije toga otišao je u naselje Malazija po crijep, dok je Dejan otišao kući i nisu se čuli.
– Dok sam bio u Malaziji, zvao me je šef Zoran da mi kaže da se javim direktoru Goranu Paviću, a on mi je rekao da se vratim u firmu jer treba da idemo da tražimo dijete. Sa direktorom sam otišao u Banjsko Polje da tražimo djevojčicu Danku koja je nestala, iako sam znao gdje je djevojčica i šta se sa njom desilo. U srijedu 27. marta Dragijević i ja smo išli istim vozilom po radnom nalogu ka Banjskom Polju i Dragijević mi je rekao da mora da skloni tijelo djevojčice sa deponije. Ja sam mu rekao da ne smijemo to da radimo jer ima previše policije – dodao je.
Janković je ispričao da ga je Dragijević 28. marta, dok su radili, pitao da li je “završio to što treba da završi”, misleći na sklanjanje tijela djevojčice, na šta mu je Janković rekao da nije, a da mu je Dragijević rekao da je on to riješio, pošto Janković nije smio.
“Rekao mi je da je to njegova briga”
– Pitao sam Dejana gdje je sklonio tijelo, a on je rekao da je to njegova briga i nije htio da mi kaže. Nisam znao da je dijete ugušeno do momenta kada mi je to rekao u policijskoj stanici – zaključio je svoju izjavu u policiji.
Janković je istog dana saslušan u Višem javnom tužilaštvu u prisustvu izabranog advokata Živadina Bogdanovića i tamo je rekao da želi da se brani ćutanjem.
Drugo saslušanje – sve negirao
Janković je ponovo saslušan u tužilaštvu 4. juna na prijedlog svog branioca i tada je rekao da ne ostaje pri iskazu koji je dao u Policijskoj upravi u Boru, kao i da želi da iznese odbranu pred tužilaštvom. Tada je ispričao novu verziju događaja.
– 26. marta oko sedam sati sam, kao i obično, otišao na posao u JKP “Vodovod” u Boru. Do osam smo dobijali raspored od poslovođe, a Dejan Dragijević i ja smo dobili raspored za rad u mjestima Suvaja i Malazija, nekon čega smo trebovali materijal u magacinu jer radimo na poslovima zamjene vodomjera domaćinstvima. Nešto prije 13 sati Dejan je dobio telefonski poziv od šefa Zorana Zdravkovića da odemo u Banjsko Polje u Orzensku ulicu da otklonimo kvar. Taj nalog je bio usmeni, dok su ostali bili pisani – rekao je Janković u tužilaštvu.
U Banjskom Polju ih je, kako je ispričao, već čekao vlasnik domaćinstva, koji je stariji čovjek. Janković je rekao da je on otvorio šaht u dvorištu koja je bila puna vode i da su Dragijević i on uz pomoć pumpe izvukli vodu iz šahta i konstatovali da ne postoji kvar. On je ispričao da su Dragijević i on počeli da rade zajedno mjesec do mjesec i po dana prije nestanka djevojčice.
– JKP “Vodovod” nam je za radne zadatke dao službenu “fijat pandu” bijele boje. Putni nalozi za vozilo su na ime našeg poslovođe. Kada krenemo na radne obaveze radne naloge smo popunjavali sami jer je nalog otvoren za cijelu radnu nedjelju. Cijeli dan sam 26. marta vozio službeni automobil. Službeno vozilo ima dva sjedišta i tovarni dio, a između sjedišta i tovarnog dijela u kom držimo opremu za rad. Tamo je i radna garderoba – rekao je.
“U dvorištu sam vidio ženu i dijete”
U Banjsko Polje su, kako je rekao, stigli oko 13.30 sati i zadržali su se do 20 minuta. Nakon što su završili posao u Ozrenskoj ulici, ušli su u automobil, a pošto mu je Dragijević rekao da mora da ide u toalet parkirali su se pored napuštene kuće u blizini koje je bilo žbunje.
– Parkirao sam vozilo tako da je bilo okrenuto ka kući i tada se auto nalazio van puta. Dejan je izašao iz auta i otišao dva-tri metra dalje. I ja sam izašao iz vozila i otišao u wc u blizini kapije kuće. Mislim da smo se vratili istovremeno. U dvorištu napuštene kuće sam vidio ženu i jedno dijete. Dijete je bilo visine do mog pojasa. Žena se polako kretala dok je držala dijete za ruku, ali ne znam da li je bio dječak ili djevojčica. Ne mogu da opišem ženu, ali je bila okrenuta licem prema nama – dodao je.
On je rekao i da u blizini napuštene kuće nije vidio nijedno vozilo, a ni druge ljude ni vozila u neposrednoj blizini tog dvorišta. Nakon što su se vratili u automobil krenuo je u rikverc tri do četiri metra i za to vrijeme na putu nije vidio dijete. Potom se vratio istim putem koji je došao i otišao ka izlazu iz Banjskog Polja.
– Pri uključenju na glavni put sam stao da stavim pojas. Na putu nisam video ljude, ni vozila. Dok smo išli ka izlazu iz Banjskog Polja, naišli smo na bijeli “pikap”, bilo je službeno vozilo. U tom autu su bila dva muškarca, izgledali su mi kao radnici. Vozač je spustio prozor i pokazao da stanem. Stao sam i spustio prozor, a on me je pitao da li sam vidio dijete na putu. Rekao sam da nisam vidio nikakvo dijete, a kolega Dejan je isto rekao da ga nije vidio – rekao je Janković.
“Priznao sam jer sam bio na granici sa smrću”
Naveo je i da je 29. marta takođe radio sa Dejanom puno radno vrijeme, a da je poslije 15 sati otišao da uzme crijep sa kolegom iz Šarbanovca, kao da i da je iz Zlota krenuo kamion koji je trebalo da preveze crijep. U Luku su, prema njegovim riječima, stigli oko 18 sati, gdje je proveo vikend tako što je u subotu htio da ide da ore njivu, ali da je pozvan u policiju da da izjavu.
– Tada su mi uzeli auto, to je bilo 30. marta. Sutrdan sam uzeo “audi” od prijatelja jer nisam imao svoj auto, da bih otišao na sahranu bivšoj tašti. Auto sam vratio oko 16 sati. 1, 2, 3 i 4. aprila Dejan i ja smo išli na redovne radne zadatke, a poslije posla se nismo čuli, ni viđali. 26. marta nisam autom udario dijete, Dejan nije ubio dijete dok je bio sa mnom. Na mapi mogu da pokažem kretanje službenog auta koji sam taj dan vozio, kao i gdje sam se zaustavljao. Dijete nije postojalo, ovo za šta me tužilaštvo tereti nije tačno. U policiji u Boru su me tukli i prijetili su mi. To mi je bio najteži trenutak u životu. Ne znam ko me je tukao, imao sam kapuljaču na glavi. U policiji sam priznao da sam izvršio ubistvo jer sam bio u granici sa smrću – zaključio je Janković odbranu u tužilaštvu.
Odgovarajući na pitanja tužilaštva, rekao je da ga u kancelariji, dok je davao odbranu, nije tučen. Advokatu, kako je ispričao, nije rekao da su ga tukli “jer nije znao za sebe”, ali je dodao i da se “ne sjeća da li je advokat bio prisutan”. Na pitanje tužioca da li je vidio djevojčicu staru dvije godine u Banjskom Polju, Janković je rekao da “nije vidio nikakvu djevojčicu”, ponovio je da nije udario dijete, da Dejan Dragijević nije ubacio tijelo djeteta u automobil, da ga nijedan od njih dvojice nije davio. Rekao je i da je kod deponije stao da bi telefonirao i da nisu bacili tijelo djeteta na deponiju.
– Sa Dejanom, ponavljam, nisam pričao o djetetu. Nije spominjao brata i oca. Mogu da se zakunem u svoje najmilije da nisam ubio dijete, a da nije ni Dejan dok je bio sa mnom. Navodi Naredbe o sprovođenju istrage nisu tačni, nisam ubio dijete. Službeno vozilo nisam prao poslije 26. marta jer nije ni bilo prljavo – rekao je Janković odgovarajući na pitanja.
Ponovo saslušan
Srđan Janković je u toku istrage još jednom saslušan u tužilaštvu i to 19. juna. Tada je rekao da ostaje pri svemu što je prethodni put rekao u tužilaštvu i da je spreman da odgovara na pitanja tužioca, piše Republika.
“Nismo čuli nikakav udarac tokom vožnje”
Odgovarajući na pitanja on je detaljno opisao položaj službenih vozila kada su stali u Banjskom Polju i ponovio kako je izgledalo zaustavljanje u blizini kuće ispred koje je nestala Danka. Takođe je ponovio i kojim putem su išli ka izlazu iz Banjskog Polja, kao i da ih je zaustavio čovjek (Dankin otac prim. aut) koji je pitao da li su vidjeli dijete.
– Nismo čuli nikakav zvuk, nikakav udarac tokom vožnje – rekao je, a potom ponovo ispričao kako je izgledalo njihovo zaustavljanje u blizini deponije.
Na pitanje tužioca da li konzumira alkohol, rekao je da pije kod kuće, a da za vrijeme radnog vremena i kada vozi ne pije, kao i da 26. marta uopšte nije konzumirao alkohol. Kada je u pitanju Dejan Dragijević, takođe je napomenuo da Dejan nije pio, barem ne dok je bio kod njih.
– Radnu odjeću i obuću koju sam nosio tog dana nije prao, niti mijenjao do kraja radne nedjelje. Za sebe to mogu da tvrdim, a za Dejana ne znam. Živim sa ocem u selu Luka, sa njim sam u dobrim odnosima. Boravim u stanu u Boru, bio sam sam jer u zgradi nemam prijatelje. Na poslu sam dobar sa svima, nemam koga da izdvojim. Sa Dejanom se družim na poslu kao kolega, a privatno se ne družimo i njemu nemam šta da se povjeravam – rekao je Janković.
“Dijete sam video samo na slici”
U tužilaštvu je ispričao i da je poznavao Dejanogovog brata Dalibora Dragijevića zbog toga što je on takođe radio u “Vodovodu”, a da njihovog oca Radoslava Dragijevića ne poznaje. Dalibora, rekao je, u vrijeme prije nestanka djevojčice nije viđao jer je on bio angažovan na poslovima u selu Zlot u kom je i živio.
– Ivanu i Miloša Ilića ne poznajem, a dijete sam vidio samo na slici – zaključio je Jankoviću tokom trećeg privođenja u tužilaštvo.
Izvor: srpskainfo.com
