Kristian Berg Harpviken norveški je sociolog, a odnedavno i direktor Norveškog Nobelovog instituta. Najvažniji posao tog instituta je pomoći Norveškom Nobelovom odboru u izboru dobitnika Nobelove nagrade za mir, jedine koja se dodjeljuje u Oslu, dok se ostale dodjeljuju u Stockholmu. Od kriznih i ratnih žarišta Berg Harpviken je posebno dobro upoznat s Afganistanom, gdje je prvi put bio angažiran još 1989., a jako dobro poznaje i stanje u Bosni i Hercegovini. Osam godina, od 2009. do 2017., bio je direktor Instituta za istraživanje mira u Oslu.
Nobelova nagrada za mir uvijek je u posebnom fokusu javnosti i uvijek postoji rasprava o dobitnicima i kandidatima. Kako izgleda proces selekcije i kako odbor osigurava pravednu i rigoroznu evaluaciju kandidata?
To je svojevrsni godišnji ciklus koji počinje krajem siječnja, krajnjim rokom za nominacije koje primamo iz cijelog svijeta. One se prosijavaju, provjeravamo jesu li valjane, jesu li nominatori osobe s pravom nominiranja i je li nominirana osoba ili organizacija stvarno postojeća osoba ili organizacija. Zatim odbor, koji i sam ima pravo nominirati, prolazi cijeli popis. Dakle, prvi sastanak odbora je u veljači i tada članovi dopunjavaju popis nominacija.
Cijeli popis podliježe temeljitoj raspravi u odboru, koji formira uži popis, a on može biti prilično dugačak. Te kandidature onda ja šaljem na recenziju stručnjacima. Stručne recenzije se vraćaju odboru na sljedećem sastanku i tada se izdvajaju određeni kandidati. Članovi odbora se ponekad vrate izvornom popisu i odaberu nekoliko kandidata koji nisu bili recenzirani u prvoj rundi.
Zatim se popis sve više sužava i do ljeta bi trebao biti prilično kratak. Odluka se obično donosi nakon ljeta. U godinama kada je teško pronaći pravog kandidata može se dogoditi da to bude uoči datuma objave. U dobroj godini, kada je očitije tko bi trebao biti dobitnik, to se događa već u drugoj polovici kolovoza, a objava je uvijek u prvoj punoj sedmici listopada. Objava dobitnika Nobelove nagrade za mir je kulminacija tjedna u kojem se objavljuju i ostale nagrade, a uvijek je u petak.
Nismo sigurni je li popis kandidata već služben, ali koliko smo shvatili, ove godine ima preko 300 kandidata.
Imamo 338 valjanih kandidata na popisu, što uključuje i nominacije Nobelovog odbora, koje čine vrlo mali dio. Popis nije javan, a mi djelujemo prema statutu Nobelove zaklade sa sjedištem u Stockholmu koja nadgleda oporuku Alfreda Nobela i, prema propisima, nismo ovlašteni dijeliti popis u narednih 50 godina. Dakle, to će potrajati i za vas i za mene.
Primjer Kolumbije
Po vašem mišljenju, kako Nobelova nagrada za mir utječe na izgradnju globalnog mira? I možete li podijeliti primjer dobitnika čiji je rad značajno pojačan nagradom?
Mislim da za to postoji puno primjera. Osobno, volio bih da imamo još sustavnijih istraživanja o utjecaju nagrade za mir i ne uzimam zdravo za gotovo da je taj utjecaj uvijek bio značajan ili pozitivan. Moramo biti otvoreni za činjenicu da neke Nobelove nagrade za mir možda nisu imale pozitivan utjecaj, a ponekad možete imati nagrade koje bi u kratkom roku imale negativne posljedice, ali u konačnici, u dugom roku, budu pozitivne. Jedan primamljiv primjer za istaknuti bio bi nagrada bivšem kolumbijskom predsjedniku Juanu Manuelu Santosu 2016.
U to vrijeme nagrada je bila kritizirana jer je dobitnik objavljen odmah nakon referenduma u Kolumbiji na kojem je mirovni sporazum odbijen. Ipak, odbor je nastavio i objavio da je nagradu za mir dobio predsjednik Santos. On je kasnije rekao da mu to nije bila samo osobna energetska injekcija, već mu je dala i platformu, kredibilitet i legitimitet koji su mu bili potrebni za vraćanje za pregovarački stol, pregovaranje s gerilcima FARC-a i dolazak do revidiranog mirovnog sporazuma koji zapravo nije bio predstavljen na referendumu, već ga je usvojila Nacionalna skupština.
Je li to način na koji odgovarate na kritike da Nobelova nagrada za mir ponekad zanemaruje određena pitanja ili regije u korist visokoprofilnih slučajeva ili osoba?
Povijesno gledano, nema sumnje da je pažnja Nobelovog odbora za mir bila vrlo nagnuta prema zapadnom svijetu i prema zapadnoj Europi i SAD-u posebno.
Dodjela Nobelove nagrade za mir Baracku Obami bila je široko kritizirana. Među laureatima su bili i ljudi poput Henryja Kissingera, a ima još sličnih primjera. Postoji li politika iza toga?
Mislim da je politika danas nesumnjivo da Nobelova nagrada za mir bude globalna nagrada za one koje je Nobel nazivao prvacima mira, gdje god se oni nalazili u svijetu. To, naravno, znači da odbor, kada započne svoje rasprave, ima namjeru sastaviti uži popis koji predstavlja većinu dijelova svijeta, tako da nema pristranosti prema zapadnom svijetu ili prema određenim zemljama. Zato i kažem da je, povijesno gledano, postojala određena zapadnjačka pristranost sve do 1960-ih. Nakon ratova za neovisnost i pojavljivanja novih modela političkog razmišljanja u 1960-ima, može se vidjeti jasan obrazac preusmjeravanja pažnje.
Kako odbor ocjenjuje kandidate koji se suočavaju s državnim progonom zbog svog aktivizma? I kakvu težinu ima globalna javna podrška u takvim slučajevima?
Kampanje su snažno prisutne. Postoje kampanje koje ne identificiramo nužno kao kampanje jer su pametne. Ali, u konačnici, kampanje ne čine veliku razliku jer je odbor prilično neovisan u svojim ocjenama. Osnova za rasprave su stručne recenzije koje tražimo. Naravno, odbor također ima svoje mišljenje o tome.
S obzirom na situaciju u svijetu, koje su dominantne snage kandidata i koja su važna pitanja u našem vremenu? Tko su akteri koji stvarno mogu napraviti razliku?
Često me pitaju kako uopće možemo razmišljati o dodjeli Nobelove nagrade za mir u svijetu koji je tako konfliktan kao što je danas. Odgovor je, smatram, vrlo očit – nikada nije bilo važnije dodijeliti nagradu za mir nego sada i ne nedostaju pojedinci i organizacije koji nastavljaju raditi vrlo dobar i utjecajan posao pod teškim okolnostima.
Dobro, ali kako ocjenjujete te kandidate? Postoji li ljestvica na koju se možemo osloniti?
Nema standardizirane ljestvice. Nema skupa od pet ili deset kriterija prema kojima se kandidati ocjenjuju. Ono što postoji je oporuka Alfreda Nobela u kojoj on identificira tri glavna cilja za dobitnike Nobelove nagrade za mir: bratstvo – oni koji su doprinijeli bratstvu među narodima – ukidanje ili smanjenje stalnih vojski, ili iniciranje ili održavanje mirovnih kongresa. To su tri kriterija. Sada, što to točno znači u današnjem svijetu, to nije uvijek očito. Razoružanje je jasno, to je drugi kriterij. Bratstvo među narodima često se uzimalo za različite oblike multilateralne suradnje, ali i multilateralne institucije i međunarodni pravni poredak.
Mirovni kongresi su možda najsloženiji jer su oni bili vrlo ustaljena praksa krajem 1800-ih, ali takvi kongresi više ne postoje. Dakle, pitanje je što je mirovni kongres danas. Mora postojati određeno kontekstualno razumijevanje Nobelove oporuke, ali u konačnici oporuka postavlja parametre. Važno je to da bilo koja pojedinačna nagrada ne mora govoriti o svim elementima Nobelove oporuke. Možete naglasiti različite elemente u različitim vremenima, tako da postoji prilično prostora za prosudbu u raspravama odbora o tome što zaslužuje biti istaknuto u bilo kojoj određenoj godini.
Govorili smo o načinima na koje odbor ocjenjuje kandidate koji se suočavaju s državnim progonom zbog svog aktivizma. I ovo je vrlo važna poruka svim mirovnim aktivistima diljem svijeta. U tom kontekstu, razgovarajmo malo o ovoj posebnoj vrsti aktivizma, koja povremeno dobiva priznanje. Mislimo na grassroots pokrete za ljudska prava u ugroženim područjima, na primjer, one koji se bave prisilnim nestancima; kako oni utječu na oblikovanje vizije odbora o Nobelovoj nagradi za mir?
Odbor već nekoliko desetljeća prati ljudska prava i to se temelji na solidnim akademskim osnovama u smislu da je važnost aktivizma za ljudska prava za mir prilično jasno pokazana kroz istraživanja. Spomenuli ste prisilne nestanke i to je, naravno, jedna tema na koju se aktivisti za ljudska prava mogu fokusirati, ali imate i niz drugih, poput borbe za slobodu izražavanja, zbog čega su nagrađeni Maria Ressa i Dmitrij Muratov prije nekoliko godina. Postoji niz varijacija u kojima su, u određenom smislu, ljudska prava u središtu. Naravno, postoji i nejasna granica između ljudskih prava i promocije demokracije. Brojni nagrađeni aktivisti mogli bi se jednako dobro opisati kao aktivisti za demokraciju kao i za ljudska prava.
Jedna od kandidatkinja je Mahrang Baloch, koju su uhitile pakistanske vlasti pod optužbom za terorizam, za vrijeme mirnog prosvjeda. U ovom trenutku ne znamo kakva je njena sudbina, ni gdje se nalazi, ni kada će biti puštena na slobodu. Hoće li njezine šanse za osvajanje nagrade porasti zbog ovih okolnosti i mogućih javnih simpatija zbog uhićenja?
Ne mogu komentirati pojedinačne nominacije. Ono što mogu reći je da često postoje izvještaji u tisku da su određeni pojedinci nominirani, čak i ako nisu. Dakle, glasine u tisku pokazuju se na kraju prilično nepouzdanima. Vjerojatnost da određeni kandidat bude nagrađen nije prvenstveno odraz toga je li u zatvoru ili pod prijetnjom svog režima. Srž argumenta imala bi veze s vrstama aktivizma u koje su uključeni, koja je njihova svrha, koliko su učinkovite njihove strategije itd.
Naravno, predanost nenasilnim tehnikama prosvjeda može biti važan element, ali ne nužno. Postoji puno primjera gdje su ljudi koji su bili uključeni i u nasilne prosvjede, ili čak vodili ratove, dobili nagrade za mir. U tom smislu, Nobelov odbor za mir bio je prilično pragmatičan. I mislim da je taj pragmatizam također odraz uvjerenja Alfreda Nobela. On nije vjerovao u odlaganje oružja preko noći, čak i ako je bio zagovornik ukidanja stalnih vojski. Bio je također pragmatik i na kraju čak i investitor u industriju oružja.
Kontroverza nije cilj
Razmotrimo trenutne globalne izazove poput oružanih sukoba, klimatske krize, desnih skretanja i urušavanja demokracije. Cijeli svijet se u osnovi naginje udesno i prema vrlo nasilnim desničarskim politikama. Kako Nobelov odbor navigira u odabiru dobitnika čiji rad adresira ova pitanja?
Spomenuli ste niz tema koje su očito vrlo visoko na dnevnom redu u današnjem svijetu, i svi ovi problemi i još mnogo više su dio opće pozadinske analize koju Nobelov odbor za mir radi prije nego što počne raspravljati o pojedinačnim kandidatima, a zatim kada rasprava počne, uvijek postoji malo “naprijed-natrag” između kandidata i tematike, jer u konačnici možete otkriti da je određena tematika zapravo vrlo važna određene godine. Također, moramo biti u stanju identificirati kandidata koji nosi taj problem i doprinosi njegovom rješavanju.
Što Nobelova nagrada za mir može postići u sljedećem desetljeću za unapređenje globalnih mirovnih napora?
Bit ću vrlo oprezan oko toga da Nobelova nagrada za mir može promijeniti svijet. Postoje vrlo snažne sile koje doprinose i pozitivnim i negativnim promjenama u svijetu. Nadam se da Nobelova nagrada za mir može nastaviti identificirati ključne vrste aktivizma, inicijative koje u konačnici doprinose mirnijem svijetu, da može doprinijeti vlastitom obnavljanju odabirom novih načina djelovanja i novih ideja koje zaslužuju pažnju, i da će nastaviti poticati raspravu.
Kontroverza sama po sebi sigurno nije cilj. Ali činjenica da su nagrade ponekad kontroverzne također nije problem. Znate, ako Nobelova nagrada za mir nije u stanju identificirati i kandidate oko kojih se vode rasprave, u konačnici neće biti uspješna.
Iskreno, nadali smo se malo optimističnijem pogledu zbog posljednjih događaja na globalnoj geopolitičkoj sceni. Svijet klizi prema vrlo nesigurnim vremenima.
Nadam se da Nobelova nagrada za mir može poslužiti kao svojevrsna korekcija nekim negativnim trendovima koje vidimo u svijetu i možda inspirirati ljude na akciju. Jer, ako pogledamo unatrag, prošli smo kroz dugo razdoblje relativno mirnog svijeta. Brojne institucije, norme i čimbenici koji su doprinijeli tom relativno mirnom razdoblju sada su na rubu ukidanja.
I znam da to kažem nekome tko je iz Europe, koja je bila podvrgnuta užasnim neprijateljstvima u novije vrijeme. Govorim na vrlo općenitom nivou, priznajući da nisu svi imali isti dugi mir kao ja u Norveškoj ili ljudi u drugim dijelovima svijeta. Kao istraživač mira, mislim da je prilično vjerojatno da ulazimo u razdoblje u kojem ćemo, nažalost, vidjeti više sukoba. Ali to ne znači da nema smisla činiti sve što možemo da ograničimo njihovo širenje i da u konačnici postavimo temelje za pozitivniji razvoj, čak i na globalnoj razini.
Izvor: portalnovosti.com
