LITIJUMSKA GROZNICA U REGIONU: Ekološki otpor kao temelj za novu političku solidarnost

Ono što ovaj otpor i proteste čini specifičnim jeste što su spontani, lokalni ali i opet umreženi sa raznim ekološkim udruženjima. Ta činjenica daje i dodatni legitimitet protestima budući da je seosko stanovništvo teško optužiti ustaljenim floskulama da je riječ o agentima zapada ili pak stranim plaćenicima

Foto: Antonio Ahel/Pixsell

Litijumska groznica potresa region već godinama. Eksploatacija i borba za rezerve litijuma dobija obrise novog hladnog rata i svojevrsne borbe za taj dragocijeni metal za čija se nalazišta bore multinacionalne kompanije ali i globalne sile poput Kine i USA.

Litijum predstavlja okosnicu nove energetske revolucije koja nije viđena od početka eksploatacije naftnih derivata.

Ova trka nije zaobišla ni naše prostore, pa se litijum u političkoj retorici regije pretvorio u panaceju – magični lijek za sve društvene i ekonomske nevolje.

Litijumska histerija traje već par godina, a na našim prostorima dodatno ju je podgrijalo tabloidno izvještavanje o ovom dragocijenom  metalu.

ŠTA KAŽU ČINJENICE

Tako je u medijskom prostoru Srbije litijum predstavljen kao nova nafta, izvor enormnog bogatstva koje samo čeka da bude eksploatisano.

No mimo senzacionalizma, ali i straha od stvarnih posljedica eksploatacije ovog dragocijenog metala, šta kažu naučne empirijske činjenice?

Litijum spada u alkaloidne metale izrazite lakoće i, iako zvuči pomalo egzotično i novo, riječ je o davno otkrivenom metalu, kojeg je 1817. pronašao švedski hemičar Johan August Arwedson. Ovaj metal lagane specifične težine u svom čistom obliku izrazito je reaktivan i nestabilan.

Ono što eksploataciju litijuma čini izrazito problematičnom su enormne posljedice koje on ostavlja na životnu sredinu.

Tako naprimjer eksploatacija tone litijuma ispušta 15 tona CO2 u atmosferu, a za iskopavanje dva miliona tona litijuma potrebno je utrošiti čak 500.000 litara vode.

Foto: greenly.earth

Sve ovo ilustruje kolika je ekološka šteta tokom procesa ekstrakcije ovog metala.

S druge strane, specifičnost ekstrakcije litijuma u geopolitičkom kontekstu jeste u tome da se njegova nalazišta većim dijelom nalaze na svojevrsnoj geopolitičkoj periferiji, u državama koje mahom nisu poznate po vladavini prava i transparentnosti – poput Čilea, Argentine ali i zemalja regije.

Međutim, možda najznačajnija politička i društvena posljedica početaka eksploatacije litijuma na našim prostorima jeste ogroman otpor kako aktivista tako i lokalnog stanovništva, u blizini čijih imanja i gazdinstava je najavljena eksploatacija te rude.

DRUŠTVENI I POLITIČKI KONTEKST

Ono što ovaj otpor i proteste čini specifičnim jeste što su spontani, lokalni ali i opet umreženi sa raznim ekološkim udruženjima. Ta činjenica daje i dodatni legitimitet protestima budući da je seosko stanovništvo teško optužiti ustaljenim floskulama da je riječ o agentima zapada ili pak stranim plaćenicima.

Sve nabrojano čini ove proteste svojevrsnim kuriozitetom jer ustaljena retorika, čini se, nema adekvatan odgovor na njih.

Rio Tinto jeste australijsko-britanska korporacija čija vlasnička struktura ide na ruku narativu o “zlom zapadu koji želi da uništi Srbiju”. S druge strane, kineski projekti ne izazivaju toliku reakciju javnosti jer je oficijelni medijski narativ da je Kina strateški partner Srbije i geopolitički saveznik. Primjera radi, upravo takav jedan “geopolitički saveznik” Ziđin, eksploatacijom bakarne rude u RTB Bor doveo je grad na rub ekološke katastrofe.

Slični projekti se realizuju i u BiH: tako je švajcarska firma Arcore AG vršila preliminarna istraživanja na teritoriji opštine Lopare gdje takođe postoje indicije o prisustvu litijuma. I ovaj pokušaj početka eksploatacije završen je oštrim protivljenjem lokalne zajednice, ali i opštinskih vlasti.

Građani Lopara na javnoj tribini povodom najavljenog iskopavanja litijuma

Još jedno rješenje koje se nudilo je naplaćivanje takozvane rudne rente za eksploataciju, koja bi se uplaćivala državi, ali koja je za troškove države enormno niska (neki podaci za Srbiju govore da je riječ o 16 miliona eura godišnje što je beznačajna svota za državu).

Priča o litijumu je, dakle, samo naličije surovog kapitalizma i eksploatacije koji se odvija na periferiji a čije su krajnje žrtve ekosistem ali i ljudska populacija.

Borba protiv litijumskih rudnika ima potencijal da preraste u transnacionalnu borbu koja prelazi međudržavne i međuetničke granice i postane temelj neke nove političke solidarnosti, budući da zagađenje ne poznaje granice.

—————————————————————————————————————————————————————————————————————————

Čitajte još: 

OLIMPIJSKE IGRE: Od pozornice nacionalnog prestiža do ideološko-identitetskog raslojavanja

JEDINA BH ETNIČKA HARMONIJA: Ili kako mržnja prema LGBT populaciji ujedinjuje homofobe i desničare

———————————————————————————————————————————————————————————————————————–Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

Facebook
Twitter
LinkedIn

Autor

Sandro HERGIĆ

Sandro Hergić je freelance novinar, kolumnista, saradnik više portala u BiH, dugogodišnji aktivista u više nevladinih organizacija, član društvenog kolektiva Basoc. Interesuje ga odnos novih tehnologija i čovjeka, politika i filozofija. Živi i radi u Banjaluci.

Sandro HERGIĆ

Sandro Hergić je freelance novinar, kolumnista, saradnik više portala u BiH, dugogodišnji aktivista u više nevladinih organizacija, član društvenog kolektiva Basoc. Interesuje ga odnos novih tehnologija i čovjeka, politika i filozofija. Živi i radi u Banjaluci.