Ukrajina je opstala nakon 24. februara 2022. godine prvenstveno zbog odluke SAD i zapadnih saveznika. Bosna i Hercegovina je opstala devedesetih godina dobrim dijelom zbog odluke u Washingtonu da ne dozvole legitimiranje rezultata rata, etničkog čišćenja i prekrajanje granica. Evropska unija bila je nesložna i nemoćna da nešto uradi, Rusija je bila u internom haosu pod Jeljcinom, Kina je bila samozabavljena nakon Tienanmena. Samo su Amerikanci bili u mogućnosti da nešto urade – zatvorili su nacionalističke lidere u vojnu bazu i nakon 17 dana imali dogovor na osnovu kojeg Bosna i Hercegovina i danas počiva.
Politička volja, ekonomska i vojna moć SAD reflektovala se u ponašanju cijelog svijeta. Amerikanci su imali svoje favorite u svakom kutku svijeta i njihovim posredništvom uspješno dovršavali političke i ekonomske manevre regionalnog nivoa. Zbog toga je 9/11 šokirao sve 2001. godine.
Mada izazvan ne samo u islamskom svijetu, već i u oporavljenim Pekingu i Moskvi, Washington je, međutim, i dalje dominantan. Volja i interesi SAD-a se stoga pažljivo prate u kabinetima post-nacionalističkih vođa i neo-nacionalista na Balkanu jer njihov opstanak, legitimitet zahtjeva i planova nije moguć bez klimoglava u Washingtonu. Američki ambasador je ostao najutjecajnija osoba u post-jugoslavenskim državama zapadnog Balkana.
BIVŠI FAVORIT, DANAS LJUTI PROTIVNIK
Milorad Dodik je postao premijer Republike Srpske kao „zapadni igrač“ 1998. godine, iako mu je partija osvojila svega dva poslanička mjesta u Skupštini. Tuđman je naložio svojim pobočnicima da se šestorica Hercegovaca izruče Hagu nakon razgovora sa Clintonovim ambasadorom za ratne zločine. Oba Izetbegovića dobro su pazila sta se od njih zahtjeva iz Washingtona. Kada je velika pseudo-nenacionalistička koalicija kratkotrajno preuzela vlast u BiH 2000. godine, američke diplomate, uz evropsku saradnju, su imale ključnu ulogu. Intervencija protiv Srbije zbog Kosova, bila je američka odluka. Rješenje za današnju Sjevernu Makedoniju također je pronađeno u State Departmentu. Crnogorsko osamostaljenje pažljivo je praćeno i podržano u istim odajama.
Neki lokalni političari bili su više favorizirani kod Amerikanaca od ostalih, ali svi su pratili želje SAD-a i uglavnom ih izvršavali. Pragmatični Amerikanci mijenjali su favorite, odbacivali potrošene, regrutirali nove, ali su uvijek imali brojne lidere spremne na uslugu. Međutim, nešto se desilo u međuvremenu i Balkanci su manje voljni slijediti volju dominantne sile.
Milorad Dodik danas odbija saradnju s američkim ambasadorom objašnjavajući: „Mi smo rekli da nećemo da sarađujemo sa ambasadorom i njegovim osobljem ovdje. Niko nije prekinuo saradnju s Amerikom“. Za Bosnu i Hercegovinu, Dodik kaže da je ona „vježbalište nekog američkog ambasadora, i nekih tu koji se vježbaju“. Osim političkih, i muzički ukusi su različiti.
Na sugestiju ambasadora Murphyja da posluša posljednji hit Taylor Swift, Dodik je odgovorio da ambasador „sluša pjesme Baje Malog Knindže“. Dodikov sukob sa Zapadom datira od ranije kada je zatražio od Predsjedništva BiH i ministra vanjskih poslova, Zlatka Lagumdžije da pokrenu postupak proglašenja tadašnjeg otpravnika poslova Ambasade SAD Nicholasa Hilla nepoželjnom osobom u BiH. Amerikanac je zapazio da „svaki put kada govorim o gospodinu Dodiku, njegov krvni pritisak poraste. Naravno, to me brine. Jedan moj prijatelj, Srbin, predložio je da mu preporučim jogu“.
Možda najbitnija izjava sadašnjeg predsjednika RS-a je poruka američkom ambasadoru da „ovo nije ni 2005. godina, ni 2008. već 2021“. Savjet za provođenje mira, Dodik opisuje kao „sumnjiv skup ljudi koji se lažno predstavljaju.“ Ponašanje nekadašnjeg favorita Zapada odraz je ne samo njegove izmijenjene politike već i globalnih izazova prema SAD-u.
SAMO SE JEDAN POZIV NE IZBJEGAVA
Najiskusniji član Predsjedništva BiH, Željko Komšić, početkom svojeg članstva u vrhu države, opisao je brojne protokolarne obaveze naglašavajući da se samo jedan poziv nikada ne izbjegava – onaj iz američke ambasade. Ove godine, član predsjedništva razočaran američkim djelovanjem na Balkanu, sugeriše da „najbolje je da ukinemo izbore u Federaciji i neka visoki predstavnik i američki veleposlanik određuju pobjednika“.
„Američka ambasada je“, navodi Komšić, „podstrekač neustavne Vlade FBiH“.
Decenijama je SDA pažljivo slijedila upute američkih izaslanika, ali reakcija američke ambasade na Izetbegovićevu izjavu da su se Bošnjaci prebrojali i svjesni su svoje snage govori o promjeni: „Šokirani smo i zgroženi zapaljivim komentarima Bakira Izetbegovića, koji su, kako se to moglo predvidjeti, prouzročili podjednako neprihvatljiv odgovor Milorada Dodika“. Promjena je iznenadila vođu SDA: „Ambasada SAD napada SDA, iako samo uvijek bili najpouzdaniji američki partner u BiH“. Interesantno je da i on i lider SNSD-a najljuće reaguju na američke stavove o korupciji.
Dragan Čović, lider HDZ-a, „cinkao“ je Izetbegovića kazavši da su predstavnici međunarodne zajednice od Izetbegovića čuli da „ne smije Hrvat biti direktor policije Federacije“, na šta ga je američki ambasador pitao kako je moguće da to kaže. Izetbegović je, Čović tvrdi, izgovorio i „puno drugih, ja ću reći, političkih gluposti kojih su se oni naslušali i onda su shvatili da su stvari nekako drugačije posložene“. Nekada je i Čović bio subjekt američkih reakcija na izjave da „građanska Bosna i Hercegovina znači islamsku državu“ ili o stvaranju „trećeg jednonacionalnog entiteta“.
Željko Komšić, posredno reflektirajući promjenu odnosa prema Washingtonu analizira i američku politiku na Balkanu: „Okrenuli su se jednostavno pragmatičnom pristupu definišući situaciju u istočnoj Evropi na sljedeći način – da bi se to održalo koliko toliko stabilno valja podržati tri velika nacionalizma u regiji, a to su albanski, srpski i hrvatski“.
Očito je da SAD trenutno nemaju u BiH favoriziranog lidera značajne političke snage. Mnogi su im već na crnoj listi ili na nekom od spiskova sa kojih se razmatra uvrštavanje na spisak sankcionisanih političara. Kako je korupcija bitan faktor, znatan dio političkog vrha u BiH je izopćen kod Amerikanaca. Sagleda li se Komšićeva izjava u tom kontekstu, pitanje o glavnom američkom igraču na Balkanu trebalo bi tražiti među albanskim, srpskim i hrvatskim političarima.
AMERIČKA POTRAGA ZA POLITIČKIM FAVORITOM
EU nije uvijek saglasna sa SAD-om, a Hrvatska je čvrsto integrisana u glavne evropske politike. Uostalom, zapadna ministarstva vanjskih poslova definišu zapadni Balkan kao bivša Jugoslavija minus ex-YU EU zemlje plus Albanija. Stoga su Amerikanci u potrazi za favoritom među albanskim i srpskim vođama. Problem je što su svi dominantni političari u srpskom i albanskom svijetu autokrate. Dodik je već na „crnoj listi“, Edi Rama i Aleksandar Vučić se nalaze u dokumentima i svjedočenjima gdje se ističe korupcija, sto ostavlja Albina Kurtija kao potencijal.
Problem je što mu skoro polovina svijeta ne priznaje mu državu, što je autokrata, nepouzdan partner strancima u svom populizmu i bez imalo utjecaja van Kosova. Svojom politikom uspio je da privuče američke sankcije od zemlje bez čije akcije i podrške ne bi ni bilo Kosova i umjesto spomenika Billu Clintonu u Prištini, sada bi bila završena ogromna Srpska pravoslavna crkva koju je Milošević započeo. Posljedica režima Edija Rame u Tirani je masovno iseljavanje o čemu je raspravljano i u britanskom parlamentu. Albanija je jedina evropska zemlja među deset najvećih po broju imigranata u Britaniju i sa najvećim postotkom iseljavanja od svih zapadnobalkanskih država. Rama, kao i Vučić, donedavno Đukanović, nacionalistički lideri u BiH, su tolerisani zbog strategije Zapada da tiho podržava režime koje se akademski opisuje kao „stabilitokratija“. Takve vođe se tolerišu dok god proizvode regionalnu stabilnost. Tu je Kurti pao, a Vučić se prikazao kao kooperativan.
Sve izloženo, vodi ka samo jednom zaključku, ma koliko nevjerovatan bio – Aleksandar Vučić je trenutno glavni američki igrač na Balkanu. Autokrata je, u američkom senatu je diskutovano o njemu, New York Times ga povezuje s korupcijom i kriminalnim bandama, ali u situaciji kada su skoro svi ostali već pali na američkim ispitima, Vučić dobiva šansu da se prestroji u globalnim okvirima, a regionalno uspostavi kao političar od povjerenja SAD-a i EU. To je, naravno, loša vijest za liberale i demokrate koji još uvijek žive u Srbiji, Putinu se neće svidjeti, a i u Pekingu će razmisliti o radovima na brzim prugama u Srbiji.
Vučić će tako osigurati neke minorne koristi Srbima na Kosovu, otvoriti neka ulaganja sa Zapada, naći se u prilici da svojim biračima opravda okretanje leđa Rusiji i Kini navodnom pobjedom protiv Kurtija i osiguranja srpskih interesa na Kosovu.
Najveća ironija je da ovakva reinkarnacija Vučića potencijalno može biti dobar znak za BiH. Impotentna opozicija u RS-u, način vladavine Dodika i sporost ekonomskih faktora na mobilizaciji glasača protiv režima, govore da je Milorad Dodik neprikosnoven u Banjaluci. Aleksandar Vučić je jedina opasnost po Dodikovu vlast. Ukoliko je Vučić zaista glavni američki igrač na Balkanu, što znači potpuno prihvatanje uvjeta iz Washingtona, Milorad Dodik može izgubiti totalnu kontrolu u Republici Srpskoj i instrumente opstrukcije u BiH. Politička elita u RS-u se tako može promijeniti. Sve se mijenja, a istorija nije ništa drugo do groblje elita.
