Sarajevotekstil, jedan od nekadašnjih lidera kada je riječ o prodaji i prometu gotovih tekstilnih proizvoda, ulazi u završnu fazu stečaja koji bi trebao rezultirati definitivnim gašenjem. Bivši radnici očekuju isplatu dugova kroz prodaju imovine procijenjene na 2,5 miliona maraka. Za, čini se, svjesno uništavanje uspješne firme, niko nije odgovarao.
Sarajevotekstil, nekada jedna od vodećih bosanskohercegovačkih kompanija za prodaju i promet gotovih tekstilnih proizvoda, a koja je od 2016. godine u stečaju, nalazi se pred definitivnim gašenjem.
Jedino što je preostalo za ovu firmu opterećenu velikim dugovanjima jeste prodaja preostale imovine i vraćanje barem dijela dugovanja.
S tim u vezi, nedavno je, nakon odluke Odbora povjerilaca, objavljen oglas za prodaju dijela imovine stečajnog dužnika, u procijenjenoj vrijednosti od oko 2,5 miliona maraka.
Konkretno, prodaje se najvrednija imovina koju ima Sarajevotekstil – nekretnina i zemljište u krugu sarajevske firme Zrak. Kako je navedeno, prodaje se zemljište uz privrednu zgradu površine 2.678 m², te poslovna zgrada površine 1.107 m². Sam objekat je spratnosti suteren + prizemlje, izgrađen 2007. godine.
Procijenjena vrijednost poslovne zgrade je 2.060.000 KM, dok je procijenjena vrijednost zemljišta 468.650 KM. Žurnal nezvanično saznaje da interesanata za ovu imovinu ima, a čini se kako je jedino pitanje da li će se prodati u prvom ili eventualno ponovljenom krugu nadmetanja.
Što se tiče ostale imovine Sarajevotekstila, tačnije poslovnog objekta u sarajevskoj Vrazovoj ulici, procijenjenog na oko pola miliona maraka, ona će se prodavati u izvršnom postupku. Prodaja ovog objekta bi se, također, trebala izvršiti u narednom periodu.
Od novca prikupljenog prodajom cjelokupne imovine namirit će se dio dugovanja Sarajevotekstila. Nakon toga bi se trebalo ići ka zaključenju stečajnog postupka, odnosno gašenja firme.
Ove vijesti najviše mogu obradovati bivše radnike Sarajevotekstila koji skoro deceniju čekaju na isplatu do 14 pošteno zarađenih plata, otpremnina, regresa. Time će i nekima od njih napokon biti omogućeno penzionisanje. Nažalost, neki od bivših radnika su i umrli čekajući na isplatu.
KAKO JE UNIŠTEN SARAJEVOTEKSTIL
Razlozi zbog kojih se još od pokretanja stečaja 2016. godine čekalo na ovakav ishod nisu jednostavni, a vrijeme iza nas obilježeno je kompleksnim i dugotrajnim sudskim postupcima, odlukama, tužbama… Žurnal je o tome pisao u nekoliko navrata.
Kratko podsjetimo na najvažnije detalje. Sarajevotekstil je bio organiziran kao dioničko društvo. Niko nije imao preko 50% dionica – jedan dio bio je u rukama radnika, procentualno najveći broj dionica imale su italijanske firme (u prvom redu kompanija Fibest), a tu su još bile i bh. firme Saben i Inicijativa.
Tokom 2013, 2014, 2015. i 2016. godine dešavaju se stvari koje će odrediti budućnost Sarajevotekstila i, zapravo, odvesti firmu ka stečaju i gašenju. U tim, najtežim godinama za firmu, kompanija Saben, koja je imala udio u vlasništvu Sarajevotekstila, od BOR banke dobija kredit u iznosu od 1,4 miliona maraka, uprkos tome što je osnivački kapital firme bio samo 5.000 KM.
Kredit su mogli dobiti jer je bio osiguran, i to novčanim depozitom Sarajevotekstila u visini kredita! Drugim riječima, Sarajevotekstil je praktično oročio 1,4 miliona maraka u ovoj banci i dao saglasnost da novčanim sredstvima neće moći raspolagati do sredine 2018. godine, odnosno dok ne prestane važiti obaveza korisnika kredita, firme Saben.
I danas ostaje nejasno zašto bi odgovorna lica iz Sarajevotekstila pristala na ove uvjete, ali nije iznenađujuće da firma Saben nije vraćala kredit, te da je na kraju Sarajevotekstil za Sabenov kredit isplatio ukupno 1.262.399,75 KM.
Ako na to dodamo i podatak da je Sarajevotekstil početkom 2014. godine Sabenu dodatno pozajmio još 400.000 KM, te da taj kredit nikada nije vraćen, jasno je da je riječ o, u najmanju ruku, sumnjivim poslovnim odlukama.
U međuvremenu Saben je ugašen, a Sarajevotekstil nikada nije naplatio svoja potraživanja od ove firme.
Inače, navedene ugovore je u ime Sarajevotekstila potpisao bivši direktor Kenan Harba, zbog čega je protiv njega podnesena krivična prijava. Ipak, Tužilaštvo KS, za sada, u ovim radnjama ne vidi ništa sporno.
U jednoj od krivičnih prijava navodi se i kako je Sarajevotekstil bio sudužnik i kreditu društva Saben na iznos 565.728,27 KM kojeg je odobrila NLB banka. Prema Žurnalovim informacijama, ovaj kredit nije vraćen, ali je teret vraćanja opet pao na Sarajevotekstil. S obzirom na to da je i Sarajevotekstil sada u stečaju, potraživanja NLB banke su priznata u toku stečajnog postupka, ali još uvijek nisu naplaćena.
Dalje, naveli smo da su najveći broj dionica Sarajevotekstila imale italijanske firme. S obzirom na neizvjesnu budućnost, i ove firme se tih ključnih godina pokušavaju “osigurati”, pa se sredinom decembra 2014. godine navodno održala sjednica Skupštine Sarajevotekstila, na kojoj se donijela odluka da se na imovinu Sarajevotekstila upiše hipoteka u korist italijanskih firmi.
Stečajni upravnik Sarajevotekstila će kasnije podnijeti tužbu s ciljem osporavanja hipoteke, dokazivanja da je bila nezakonita, te potraživanja italijanskih firmi staviti u opći isplatni red.
To je, za bivše radnike, bio ključan sudski proces. Da je hipoteka ostala upisana, namirile bi se italijanske firme, dok bi radnici i definitivno ostali bez zarađenih plata, ostalih prihoda i doprinosa, jer su ukupna dugovanja Sarajevotekstila puno veća od vrijednosti imovine.
Nakon dugogodišnjih sudskih postupaka, Kantonalni sud svojom presudom poništit će upisane hipoteke. Najvažnije, u sudskoj presudi navodi se kako su italijanske firme, potpisivanjem ugovora i založne izjave kojim je upisana hipoteka, stekli privilegovani status obezbjeđenih povjerilaca, čime su ostali stečajni povjerioci, odnosno prije svih bivši radnici, onemogućeni da svoja potraživanja namire iz založenih nekretnina.
Navodi se i kako se ovakvo postupanje može tumačiti kao pogodovanje italijanskim firmama. To je bio osnov za podnošenje krivične prijave i protiv Amera Vlahovljaka, koji je tada u svojstvu vršioca dužnosti direktora zaključio sporne ugovore.
Ipak za, čini se, svjesno uništavanje uspješne firme, niko nije odgovarao.
Izvor: zurnal.info
