Građevinsko preduzeće “Neimarstvo” i firma koja se bavila izvođenjem hidro i termo izolacija “Izolater” iz Trebinja, gurnuti su u stečaj zbog interesa nekoliko pojedinaca željnih da dođu do njihovog novca i ekskluzivnih nekretnina po cijenama daleko ispod tržišnih.
Piše: Istraživački tim eTrafike/Naslovna fotografija: I. Dragičević
Ovo tvrde sagovornici portala eTrafika, koji ističu da je poveznica pomenutih preduzeća trebinjski advokat Dragan Škuletić koji je pokrenuo stečaj u obje firme. U “Neimarstvu” je to uradio lično, a “Izolateru” kao pravni zastupnik računovodstvenog biroa registrovanog na ime njegove punice Božane Lečić.
U oba slučaja, tvrde naši sagovornici i potkrepljuju svoje tvrdnje dokumentima, radilo se o isplati sumnjivih potraživanja za advokatske usluge, u slučaju „Neimarstva“ lično Škuletićeve, a „Izolateru“ pomenutog računovodstvenog biroa. Škuletić je pokušao da dugove naplati u novcu, ali i da dođe do ekskluzivne nekretnine u Dubrovniku, koje je “Neimarstvo” imalo u zajedničkom vlasništvu sa hrvatskom firmom “Jadranski susreti”.
Neimarstvo u stečaju skoro 12 godina
Maratonski stečajni postupak nekada državnog preduzeća “Neimarstvo”, koje je u poslijeratnom periodu privatizovano sa izuzetno zamršenom vlasničkom strukturom, Škuletić je pokrenuo 2013. godine. Učinio je to na osnovu notarskog ugovora sa pomenutom firmom, koji se odnosio na advokatske usluge vrijedne 54.000 maraka. Uz ugovor nisu bile dostavljene fakture koje bi bile pokriće za cifru koja se potražuje. Nakon potpisivanja notarskog ugovora, on je odmah podnio zahtjev za pokretanje stečajnog postupka iako se stečaj pokreće tek u slučajevima kada ne postoji mogućnost naplate, što nije bio slučaj sa “Neimarstvom”. Naime, preduzeće je u tom trenutku i dalje imalo kapaciteta da radi i zarađuje, te imalo izuzetno vrijednu imovinu.
“O kakvim se uslugama radilo, ne zna se, a advokat je iskoristio priliku da pokrene stečaj iako je bilo drugih povjerilaca koji su očekivali daleko više isplate. ‘Neimarstvo’ je bila bogata i velika kompanija, gradila je po cijeloj državi, imala je ugovor sa Libijom vrijedan 300 miliona maraka za neke zgrade i bolnice, a onda je samo sve stalo. Da su prodali neku mašinu ili isjekli kran u sekundarnu sirovinu, mogli su da ga isplate, ako su njegova potraživanja bila osnovana, ali mi vjerujemo da nisu”, kaže naš izvor.
Priča da su Škuletićeva potraživanja, koja su od pokretanja stečaja nastavila da rastu zbog zateznih kamata, stigla ubrzo na 63.000 KM. Pomenutoj cifri dodao je još 6.000 maraka na ime naknada, nakon što je ušao u Odbor povjerilaca, petočlano tijelo koje u stečajnom postupku zastupa interese svih onih koji potražuju određena sredstva od kompanije.
U slučaju „Neimarstva“, pored Škuletića, pomenuto tijelo su činili još predstavnik povjerilaca opšteg isplatnog reda Miroslav Vinduška, predstavnik radnika Jovo Klimović te predstavnici Poreske uprave i Fonda PIO.
“Da apsurd bude još veći, isti taj odbor Škuletića imenuje kao advokata u većini sporova tokom stečajnog postupka, zbog čega njegova potraživanja nastavljaju da rastu, za još 21.000 KM. Potom on pokreće samoinicijativno postupak za zapljenu nekretnine ‘Neimarstva’ u Dubrovniku, što je hrvatski sud prepoznao i obustavio znajući da je firma u stečaju i da o njenim nekretninama u inostranstvu brine i upravlja Fond Investiciono razvojne banke RS, pa se iz te nekretnine zakonito nikako nije mogao namiriti jer je to imovina Republike Srpske”, objašnjava naš izvor.
Gotovo istovremeno, Škuletić pokreće stečajni postupak i u kompaniji “Izolater”, kao pravni zastupnik račuvodstvenog biroa njegove punice, Božane Lečić, zbog duga od 7.000 maraka.
“Ovaj postupak nije dugo trajao jer je ‘Izolater’ bila bogata firma koja uopšte nije trebalo da ide u stečaj, pa su namireni svi i još je ostalo novca i imovine. Mislim da su samo htjeli da se dokopaju imovine, poslovnih prostora i zemljišta i da nam to sada predstoji sa licitacijama koje padaju sve dok se cijena ne obori na određeni nivo”, kaže naš sagovornik.
Obje ove firme su upošljavale prije rata hiljade radnika i imale imovinu u BiH, Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, kao i u Libiji i Alžiru, ali niko ne zna šta je tačno bilo u njihovom posjedu. Odlaskom u stečaj, bez posla i plata ostalo je najmanje 1.400 radnika.
Od advokata Škuletića, pokušali smo dobiti izjavu i komentar na sve ove navode. Iako se javio na telefon, nije bio zainteresovan čak ni da se upozna sa temom razgovora.
“Ne mogu sa vama da razgovaram jer pišete o temama koje su vam podmetnute i nanosite zlo ljudima”, rekao je Škuletić.
Za razgovor nije bio ni Jovo Klimović, predstavnik 98 radnika koji od ove kompanije potražuju osam neisplaćenih plata i tvrde da se imovina firme sada pokušava prodati ispod svake vrijednosti, čime se definitivno neće moći isplatiti ni dio potraživanja.
Sumnjive sjednice, još gore licitacije
Kada se govori o imovini “Neimarstva”, radi se o ekskluzivnom zemljištu površine od oko 14 dunuma na popularnoj lokaciji u Trebinju, na kojoj su predviđene stambeno poslovne zgrade površine preko 60.000 kvadratnih metara. Iako je sudski vještak procijenio vrijednost ovih parcela na oko šest miliona maraka, član Odbora povjerilaca “Neimarstva” Miroslav Vinduška kaže da ono vrijedi najmanje duplo više.
Govori da nikome nije jasno šta se dogodilo sa imovinom „Neimarstva“ u Libiji i Alžiru, kao ni šta će biti sa nekretninama koje ta firma ima sa “Jadranskim susretima” u Dubrovniku, o kojima bi se morao brinuti Fond IRB-a za imovinu u inostranstvu. Naš sagovornik, koji je predstavnik povjerilaca kojima se duguje 11,4 miliona maraka, ističe za eTrafiku da je zbog odugovlačenja postupka došlo do nepotrebnog gomilanja dugova.
“Procjenitelj je rekao da imovina vrijedi oko šest miliona maraka. Ja sam vjerovao i tvrdio da se to može prodati i za 12 miliona maraka, jer ona toliko vrijedi a to je dovoljno da se plate glavna potraživanja. Naravno, od toga nema ništa. Parcele ‘Neimarstva’ vrijede mnogo više, a procijenili su ih na 300 KM po kvadratnom metru. Odmah pored njih je ‘Industrija alata’ koja je za svoje parcele prodavala za 417 maraka po kvadratu”, kaže Vinduška za naš portal.
Imovina “Neimarstva” je nakon 11 godina stečaja i suđenja uknjižena tek u februaru ove godine. Međutim, uprkos sudskim procesima i neriješenim imovinsko-pravnim odnosima, licitacija za njenu prodaju bila je raspisana nekoliko mjeseci ranije, u decembru prošle godine.
“To je van pameti. Poziv na licitaciju prije uknjiženja nije po zakonu. Međutim, taj prvi nije bio posebno vidljiv široj javnosti i objavljen je u vrijeme praznika, pa je ona tako i propala, a za njom i druga, pa treća. I stalno se spušta cijena. Mogu da je spuste pet odsto, pa čak i za 30 odsto ako baš žele da prodaju jeftino. Sad vidim da se to nešto brzinski pokušava, što ne odobravam i bunim se, ali mi ne daju da progovorim na sjednicama”, kaže Vinduška.
Stečajni upravnik Slavko Ilić kaže da je stečaj “Neimarstva” otišao tako daleko da više ni on ne zna šta bi sa tim. Čak je ranije ove godine tražio da se poništi licitacija o prodaji imovine i angažuju tri licencirane kuće koje će ponovo da izvrše procjenu vrijednosti, jer postojeća procjena od 6.328.426 KM ne odgovara nikome, osim potencijalnim kupcima koji bi da jeftino kupe atraktivno građevinsko zemljište.
“Tu ima svašta i teško je boriti se sa ovim. Evo, prethodni stečajni upravnik nije sam sebi isplaćivao naknadu pa je i on tužio ‘Neimarstvo’ zbog toga traži i kamatu. Ja ću poludjeti od njih. Ubijam se parnicama, neispitanim parnicama, hipotekama. To nema kraja. Ima imovina u Dubrovniku i za nju se vodi parnica. IRB zastupa tu ‘Neimarstvo’. Neće taj advokat ništa uspjeti tu, to vam ja kažem”, kaže Ilić.
Za zemljište “Neimarstva” kaže da ne zna zašto se niko ne javi ako je imovina jeftina i prodaje se u bescjenje.
“Nisu bili riješeni imovinsko pravni odnosi, ima dosta komplikacija, koje se dugo rješavaju. Ima neki sprat neriješen, pa onda dalekovod na sred parcele i sad to sve treba da se izmjesti i riješi”, kaže Ilić.
Za firmu “Izolater” u kojoj je on takođe bio stečajni upravnik kaže da je propala jer nije imala radnike.
“U tom stečaju su svi namireni, a tačno je da je Škuletić zastupao svoju punicu i pokrenuo postupak u toj firmi”, kaže on.
Inače, Poreska uprava RS od “Neimarstva” potražuje oko 3.750.000 KM. Svi ostali povjerioci, među kojima su i radnici, potražuju 11,4 miliona.
Izvor: etrafika.net
