ŽELJKO KOMŠIĆ NAŠ SVAKDAŠNJI: Dvadeset godina budžetskog parazitiranja i politike ničega

Godina je 2050., a 86-godišnji Željko Komšić završava svoj osmi mandat u Predsjedništvu BiH kao član iz reda hrvatskog naroda. Bosna i Hercegovina ima u tom trenutku manje od dva miliona stanovnika, ostvarile su se procjene Populacijskog fonda Ujedinjenih nacija iz 2020. godine.

BiH nije ni članica EU, ima jedno od najstarijih stanovništva u Europi, te je i dalje među najsiromašnijim državama na kontinentu. Sarajevo se i dalje guši u smogu, od kojega su njegovi stanovnici kroz godine počeli dobivati niz respiratornih bolesti, a djeca koja su s takvim otrovnim zrakom odrastala od rođenja imaju razne kronične zdravstvene probleme, nezabilježene među njihovim vršnjacima u ostatku Europe.

KARIJERA PRIKOPČANA NA BUDŽET

Sistem javnog zdravstva je već doživio potpuni slom, pa se liječe samo oni koji to mogu platiti u privatnim klinikama, dok je sve više nepismenih jer u osnovnim školama nema ljudi koji bi htjeli raditi za suludo mizerne plaće. Penzioneri masovno prose na ulicama, jer s tim brojem stanovnika nije moguće održavati funkcionalan penzioni sistem, dok su većinski vlasnici zemljišta u BiH postali raznoliki stranci. Ipak, nekim čudom, za najnovije povećanje plaća članova Predsjedništva i zastupnicima u Parlamentu BiH novaca, ipak, ima.

Dok BiH izgleda kao apokaliptična distopija iz Pobješnjelog Maksa, njen najdugovječniji političar i čovjek već sada – a tek tada – s najviše mandata u Predsjedništvu BiH drži oproštajni govor. Objašnjava kako će nastaviti svoju borbu za građansku BiH u državnom parlamentu, najavljujući još jednu kandidaturu kao nositelj liste Demokratske fronte (DF), kao i prvi na kompenzacijskoj.

Pa malo priča o ZAVNOBiH-u, a da ne spomene komuniste, pa malo hvali borbu Blaža Kraljevića za cjelovitu BiH, a da ne spomene kako je dotični bio prononsirani ustaša, pa ističe koga će opet “udariti po prstima”, pa red rata, red krvi, red spominjanja da je zlatni ljiljan, pa se spomene i udruženi zločinački pothvat, itd.

Ukratko, standardni populistički, isprazni govor Željka Komšića, govor koji igra na emocije i najniže strasti, govor koji zaglupljuje narod, govor nakon kojeg će raja po hiljaditi put uskliknuti: “e neka im je reko!”, dok se guši u vlastitom siromaštvu i besperspektivnosti.

U ovom trenutku 60-godišnji Željko Komšić je skoro svoj cijeli profesionalni život proveo na budžetskoj sisi (bio je samo godinu dana od 2003. do 2004. direktor u firmi Revicon), a nema naznaka kako bi se to moglo ubuduće promijeniti (iako u narednom mandatu 2026-2030. – dakle četiri godine, ne može da bude član Predsjedništva). To samo po sebi nije problem, već je problem što Komšić kroz sve te godine nije ništa konkretno napravio da bi obični ljudi u BiH živjeli bolje. Samo je pisao pisma, pričao priče i bajke (evo sutra će građanska BiH, čim sakupimo milion potpisa), šireći razdor i stvarajući neprijatelje Bosni i Hercegovini, dok je ideju građanske BiH kompromitirao kao nitko drugi.

Komšiću je uvijek problem netko drugi, u svačijem oku vidi trun, dok u svom ne vidi brvno. On je tu da kaže tko su neprijatelji BiH i tko su izdajnici BiH, a kroz godine ih je na njegovom spisku sve više. Kad čovjek poput Komšića i njegove bulumente u DF-u svugdje traži i po potrebi izmišlja neprijatelje, onda UZP-ovac nije samo Dragan Čović i oni koji osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka slave kao heroja, već UZP-ovac postane i npr. Franjo Šarčević, urednik neovisnog portala Prometej, koji Praljka smatra zločincem i sramotom hrvatskog naroda.

ETABLIRANA POLITIKA UHLJEBLJIVANJA

Nakon što je kao uvrijeđena frajla 2012. godine napustio SDP, i to ne zbog ideoloških već interesnih razloga, Komšić je osnovao Demokratsku frontu, koja se s vremenom pretvorila u jednu od najtoksičnijih političkih organizacija u BiH, od koje je po huškanju i vulgarnosti javnog izričaja jedino gori Dodikov SNSD.

Današnji prvi ešalon DF-a čine ljudi poput Mahira Mešalića, Zlatana Begića, Albina Zuhrića i sličnih, koje povezuje jezik mržnje i stalna spremnost na pokretanje verbalnih hajki u javnom prostoru. U patrijarhalnom se društvu, inače, žene smatraju previše emocionalnima i histeričnima, no kada pogledamo Komšića i njegove pobočnike, jasno vidimo da imamo posla s odraslim muškarcima koji teško mogu kontrolirati emocije. Budimo jasni, u državi u kojoj je, na primjer, rabijatnost jednog Zlatana Begića na cijeni kao izraz najvišeg patriotizma – svanuti uskoro neće.

Komšić je kroz svoja četiri mandata u Predsjedništvu BiH razvio veliku sposobnost uhljebljivanjasebi vjernih kadrova gdje god je to mogao. U tu svrhu su se po potrebi i mijenjale nacionalnosti preko noći, ljudi bi se samo jednog jutra probudili kao Hrvati. Oko sebe je okupljao i bizarnu savjetničku ekipu, pa mu je u jednom mandatu savjetnik, čija je svrha bila marketinško paradiranje u javnosti s Komšićem, bio i Čedomir Jovanović, koji je odavno postao Vučićeva pudlica.

Ne treba zaboraviti ni bivšeg pjevača Muhameda Fazlagića Fazlu, u međuvremenu Komšićevog savjetnika, kojega je ljetos član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda morao smijeniti nakon što se ovaj na Instagramu pohvalio fotografijom sa sutkinjom Lejlom Fazlagić, koja je pobjegla u Hrvatsku nakon što je u BiH osumnjičena za zloupotrebu položaja i ovlasti. Osumnjična je da je bukvalno krala od mrtvih.

Fazla je odličan kao case study kako Komšić operira. Fazlagić je u jednom trenutku preuzeo marginalnu stranku Građanski savez, koju su osnovali DF-ovi recidivi čija imena bolje ni ne spominjati, jer se i oni hrane na huškanju, konfliktu i mržnji, pa im ne treba davati priliku. GS se onda odmaknuo od SDP-a i približio DF-u, a Fazlagić je nakon savjetničke epizode u kabinetu tadašnjeg DF-ovog ministra odbrane Sifeta Podžića (široj javnosti poznatog po tome što je 2015. podržao imenovanje četničkog vojvode Nikole Poplašena u UO Agencije za obrazovanje, op.a.), nagrađen sinekurom savjetnika kod samog Komšića. Na račun svih nas, jasno.

ŠTA JE PATRIOTIZAM A ŠTA IDIOTIZAM

To su postignuća Komšićevog bavljenja politikom, uz ono najveće od svih, a to je osiguravanje političkog uskrsnuća i sve veće moći Dragana Čovića.

Kada je Komšić 2006. prvi put izabran u Predsjedništvo BiH, Čović je bio na političkoj samrti. Haris Silajdić je tada upozoravao da biranje hrvatskog člana Predsjedništva BiH glasovima nehrvata može dugoročno imati katastrofalne posljedice za odnose u Federaciji BiH između Hrvata i Bošnjaka, ali moglo je to završiti i drugačije.

No, Komšić svoj prvi mandat nije iskoristio da se približi bh. Hrvatima, pa im tako ponudi pravu alternativu politici HDZ-a koja ih vodi u nestanak, već ih je gledao s visine, uživajući u vlastitoj sarajevskoj samodovoljnosti.

U međuvremenu je na vanjskopolitičkom planu povukao niz katastrofalnih poteza, poput pokušaja da onemogući izgradnju Pelješkog mosta najavom tužbe protiov Hrvatske, čime je samo još više zatrovao odnose između Hrvata i Bošnjaka, ali i odnose između BiH i Hrvatske. Danas mnoge u BiH s pravom iritira što se Hrvatska toliko petlja u odnose u BiH, ali kako je do toga uopće došlo? Pa zbog Komšića i njegove politike demoniziranja Hrvatske i Hrvata. Na tome je temeljio kampanju za svoje treći mandat u Predsjedništvu BiH i to mu se osobno itekako isplatilo, dok je za odnose u BiH i šire imalo toksičan učinak.

Pritom se Komšić odlučio svađati s državom koja je članica Europske unije i NATO-a, a BiH nije. Jednostavno rečeno, Hrvatska ima jači međunarodni položaj od BiH, pa bi pametna politika u korist države BiH bila imati Hrvatsku na svojoj strani, a ne protiv sebe.

Koje to nove saveznike ima BiH u svijetu zahvaljujući četiri Komšićeva mandata u Predsjedništvu? Nikoga. Tako je to kad se igra za raju, a zanemaruje taktiku, no problem je što s takvom Komšićevom vanjskom politikom cijela BiH završava u nižerazrednom Vratniku.

Danas je Željko Komšić mnogima mjerna jedinica za patriotizam u BiH, on je vrhunska “probosanska snaga”. Sve se to temelji na praznoj priči i ubleharenju, bez ijednog konkretnog rezultata. Nije to patriotizam, već idiotizam. I zato obožavanje Komšića više i nije primarno stvar politike. Odnos prema Komšiću je test inteligencije.

———————————————————————————————————————————————————————————————————————

Više od autora: 

RAT ZA JUŽNU INTERKONEKCIJU: Zašto Rusija prijeti BiH i kako Čović postaje otvoreni ruski igrač

USPON I PAD NAŠE STRANKE: Pismo medijima kao paradigma konfuznih politika i ponašanja u vlasti

———————————————————————————————————————————————————————————————————————

Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba

———————————————————————————————————————————————————————————————————————