Da je u bilo kojem trenutku, unazad nekoliko godina, pa do početka tekuće, neko organizovao klađenje na temu ko će se od široke lepeze SNSD-ovih koalicionih partnera otvoreno suprotstaviti „velikom bratu“, Demos bi uvijek imao najmanju kvotu, kao najpouzdaniji od njih, piše Gerila.
Sam povod osnivanja pomenute partije, krajem 2018. godine, bilo je očuvanje vladavine SNSD-a i njihovog lidera Milorada Dodika, kroz cijepanje DNS-a, koji je tada predvodio Marko Pavić i to poprilično uspješno.
Najpouzdaniji partner
Crveni alarm kod Dodika je upaljen nakon što je podrška njihovom višedecenijskom partneru narasla na 100.000 osvojenih glasova, a Pavić počeo otvoreno insistirati na mjestu premijera Srpske, jer je u inokosnim funkcijama podržao kandidate SNSD-a. Šlag na tortu bile su i sve učestalije informacije da Pavić, poput Ivice Dačića (lider SPS-a) u Srbiji, nije izbirljiv kojem će se političkom bloku prikloniti, ukoliko dobije zadovoljavajuću ponudu, što tadašnji lider DNS-a nikada nije demantovao.
Ono što se po Pavića pokazalo pogubnim, jeste činjenica da je u partiji imao značajan broj funkcionera koji su ga samo formalno smatrali partijskim šefom a suštinski su djelovali po volji predsjednika SNSD-a. Pomenuta ekipa, na čelu sa Nedeljkom Čubrilovićem, tadašnjim predsjednikom Narodne skupštine RS, okrenula je leđa Paviću a potom se organizovala u novi politički subjekt, Demokratski savez, skraćeno Demos.
U narednih šest godina SPS Gorana Selaka izbačen je iz vladajuće koalicije zbog neposluha, DNS Nenada Nešića je sam otišao, nagađalo se da je i SP Petra Đokića spreman povući sličan potez, u momentima kada su dobijali premalen dio „koalača“, a za lidera Ujedinjene Srpske Nenada Stevandića se od početka znalo da nema problem sa “zabijanjem noža u leđa”. Samo se Demos nikada nije dovodio u pitanje jer nije postojalo niti jedno pitanje oko kojeg su se suprotstavili najvećem partneru u koalicij. Nisu nikada javno izrazili čak ni najmanje nezadovoljstvo.
A onda su ove godine odlučili da ponude kandidata za načelnika Pala, prilično popularnog Dejana Kojića, koji trenutno važi za favorita za pobjedu na oktobarskim izborima. I to im SNSD nije mogao oprostiti.
Ne smije nijedan kandidat
„Koalicioni odnos će biti zadržan na republičkom nivou, a vjerujem da će u 99 odsto opština u Srpskoj koalicija zajedno nastupati preko naših kandidata. Inače, nećemo imati ništa protiv da neki od koalicionih partnera imaju svoje kandidate, ali SNSD će imati u svakoj opštini svog kandidata“, rekao je Dodik a potom i porekao.
Iako su iz SNSD-a poručili kako će imati kandidate u svim gradovima i opštinama u Srpskoj, a u većini su i podržani od koalicionih partnera, iz stranke Milorada Dodika nisu mogli prihvatiti da im se bilo gdje, bilo ko, suprotstavi. Kojićeva kandidatura dočekana je izuzetno burno u SNSD-u, iako je to jedina od 64 opštine u Srpskoj u kojoj je Demos izašao sa svojim kandidatom. Ekspresno su smijenjeni svi funkcioneri Demosa sa lokalnog nivoa, gorili su automobili ljudima bliskim prvim ljudima te stranke na Palama, a sve su pratile i teške optužbe o izdaji, do tada usmjeravane samo na opozicioni blok.
Kojić je od SNSD-ovih funkcionera dobio etiketu „lošeg Srbina“, optužbe za saradnju sa Bošnjacima, a prvi čovjek Demosa na Palama Aco Stanišić kako, zbog ličnih interesa, „talasa“ u momentu kada su ugroženi i Dodik i Srpska.
Razlazi na lokalu
I taman kada su svi pomislili da jedini problem ove dvije stranke imaju na Palama, uslijedio je niz gradova i opština u kojima dolazi i do formalnog razlaza SNSD-a i Demosa. Među njima i Banjaluka odakle dolazi predsjednik Demosa, ali i Zvornik, čiji gradski odbor vodi zamjenik predsjednika Demosa Spomenka Stevanović.
U Banjaluci nije došlo do formalnog razilaženja, ali jeste „na terenu“. Potpredsjednik GO Demos Nenad Šibarević pozivao je javno na skupovima da simpatizeri i članovi te stranke glasaju za PDP-ovog kandidata za gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića a ne za SNSD-ovog Nikolu Šobota. Jedan takav govor završio je na društvenim mrežama, a odgovor skupštinske većine predvođene SNSD-om bila je smjena Demos-ovih direktora u gradskim preduzećima.
U Zvorniku je, s druge strane, došlo do formalnog razlaza. Saopštenjem koje je potpisala Spomenka Stevanović poručili su kako u ovom gradu sa SNSD-om ne mogu naći „zajednički jezik“ te da napuštaju koaliciju. Ovoj odluci je prethodio niz smjena njihovih funkcionera.
„Nakon ranije iskazanog nezadovoljstva i neslaganja sa određenim pitanjima koja se odnose na lokalnu politiku, SNSD u Zvorniku je preduzeo niz politički nekorektnih poteza prema DEMOS-u, što je kulminiralo današnjom smjenom direktora Doma zdravlja Zvornik“, poručili su iz GO ove stranke.
U sjeni dešavanja na Palama i Zvorniku, prošle su informacije koje dolaze iz manjih sredina, poput Kozarske Dubice, u kojoj je Demos takođe odlučio da se suprotstavi kandidatu SNSD-a Igoru Savkoviću, jer su svoju podršku dali NPS-ovom Draganu Brdaru.
Prelijevanje na republički nivo
Nakon što je došlo do „pucanja“ na Palama, iz vrhova dvije partije date su šture izjave o tome kako je riječ o lokalnom pitanju te da dešavanja na njemu neće uticati na republički nivo.
Kako je vrijeme odmicalo, saradnja se prekidala u sve većem broju sredina, a izjave poput prethodne pomalo iščezavale. Dok SNSD-ovci ponavljaju istu matricu kako se ne smije „talasati“, kako smo ugroženiji nego ikad i zbog toga, očekivano, treba samo slijediti SNSD-ove poteze, iz Demosa sve manje komentarišu najnovija dešavanja.
Čubrilović nije raspoložen da javno komentariše saradnju među partijama, Stevanovićeva je nedostupna, dok partijski sekretar Boran Bosančić jedini i dalje insistira na tome da je riječ o lokalnim incidentima.
Iz SNSD-a ga, međutim, demantuju. Javno su, putem saopštenja, zatražili smjenu predsjednika Demosa.
„Pozivamo predsjednika DEMOS-a Nedeljka Čubrilovića da hitno podnese ostavku zbog poteza koje preduzima stranka na čijem je čelu, a koji su direktno usmjereni na rušenje Srpske i njenih institucija, prije svega predsjednika Republike. To se obavlja iz dva strateška mjesta – Pala i Banjaluke. Sada, u ovim izuzetno teškim i izazovnim vremenima po Republiku Srpsku, kada je srpskom narodu potrebna maksimalna sabornost i jedinstvo s ciljem očuvanja institucija i same Republike od stalnih nasrtaja zapadnih ambasadora i lažnog visokog predstavnika Kristijana Šmita, kao i od promotera probošnjačke politike, DEMOS je našao partnera u onima koje su do juče smatrali izdajnicima i čiji stranački vrh svakodnevno trči na noge Majklu Marfiju i ispunjava njegove naloge“, saopšteno je iz Opštinskog odbora SNSD-a Pale.
Rezultati izbora
Novinar Saša Bižić kaže za Gerilu da do potpunog distanciranja ove dvije stranke neće doći prije lokalnih izbora, a da će rezultat Demosa na njima odlučiti sudbinu partije koju vodi Nedeljko Čubrilović.
„Iako sadašnje relacije Demosa i SNSD-a zaista imaju obilježja trenutno najozbiljnije pukotine u vladajućem bloku, realnija je varijanta da neće biti kompletnog razlaza ove dvije opcije, nego da će se tenzije iz Banjaluke, Zvornika i sa Pala preliti na čitavu Republiku Srpsku. Potpuno distanciranje se sigurno neće desiti u periodu do lokalnih izbora ove jeseni, jer je to nedovoljan period da se završi ‘diferencijacija’ između bilo koje dvije političke stranke u RS, makar jedna od njih – u ovom slučaju SNSD, naravno – raspolagala svim neophodnim resursima da kao veća ‘riba’ proguta manju. Naprosto, ni jednima, ni drugima u ovoj fazi nije potrebno zatezanje konopca do granice pucanja, pa se odijum, po svemu sudeći, neće značajnije širiti van tri lokalne zajednice koje su do sada bile teren za polemike“, ističe naš sagovornik.
Odnosi nakon lokalnih izbora zavisiće, dodaje Bižić, prvenstveno, od rezultata koje će Demos ostvariti, prije svega baš u Banjaluci, Zvorniku i na Palama.
„Ako bude očit pad stranke Nedeljka Čubrilovića u tim sredinama, to će biti znak pojedincima u vrhu SNSD-a da sa njima mogu učiniti ono što se, recimo, desilo sa partijom Marka Pavića prije pet godina. Ukoliko Demos preživi ove sukobe koji, u suštini, ipak nisu prevelikog intenziteta, a eventualno i napreduje u odnosu na prethodne rezultate na tri neuralgične tačke u RS, to i dalje, ako bi se samo njih pitalo, ne bi trebalo da bude povod za istupanje iz vladajuće koalicije“, kaže Bižić.
Interesna stranka
On dodaje da je Demos stranka koja je, vjerovatno najviše od svih u vladajućem bloku, nepripremljena, pa i nezainteresovana za bitisanje van vlasti.
„Isko su, jasno, skoro sve relevantne partije u RS gotovo ispražnjene od bilo kakve ideologije, ipak kod većine postoji kakav-takav trud da se ta činjenica ‘zakukulji i zamumulji’. Međutim, za Demos se može reći da je prva otvoreno postideološka i ogoljeno interesna stranka u Srpskoj. Nikad niste mogli čuti ni Čubrilovića, ni druge iole prepoznatljive njihove funkcionere, da pričaju o bilo čemu što nisu brojevi osvojenih mandata na raznim nivoima, a u kasnijim raspletima i zaposjednute funkcije u javnim preduzećima i institucijama. Ako je i bilo izuzetaka od tog pravila, bila su u pitanju opšta mjesta, koja bi im omogućila da ostanu ‘ispod radara’ u bilo kakavoj konstelaciji političkih snaga u RS“, kaže naš sagovornik.
U skladu s tim profilom su, dodaje Bižić, i posljednji povodi sa sporenja sa SNSD-om.
„Na Palama je bio ‘problem’ što su htjeli da imaju svog kandidata za načelnika, u Zvorniku što su ostali bez direktora Doma zdravlja, a u Banjaluci, odnosno, preciznije, u njenoj okolini, to što su ušli u šeme sa jednim od dvojice kandidata ‘simbioze’, koji je, bez obzira na sve aranžmane, i dalje diskutabilan za dio struktura unutar SNSD-a. Sve to su, ipak, razlozi koji, uistinu, nemaju nikakvu društvenu težinu i ne dotiču nikoga van Demosa“, navodi naš sagovornik.
Devet života
Zbog toga ima osnova da se vjeruje, kaže Bižić, da će Demos stoički istrpjeti sva predstojeća iskušenja koja ih čekaju sa SNSD-om.
„To će činiti u skladu sa varijacijom na onu staru, dobro poznatu pošalicu: ‘Ne možete vi mene toliko malo platiti, koliko ja mogu malo raditi’. U ovom slučaju, formulacija će glasiti: ‘Ne možete vi nas toliko ponižavati, koliko mi možemo podnijeti, zbog šake pozicija za šefa stranke i njegovo najbliže okruženje’. Sa takvim rezonima, jedino što Demosu ne ide u prilog jesu izvjesni ‘novi vjetrovi’ unutar SNSD-a, posebno vidljivi nakon imenovanja aktuelnog organizacionog sekretara. Jasno je da je sin na toj funkciji daleko skloniji zamisli da SNSD ‘poklopi’ kompletno glasačko tijelo sklono vlasti u RS, te da nema mnogo razumijevanja za očev stil koji je podrazumijevao razne igre sa manjim partnerima, prema principu ‘toplo-hladno'“, naglašava naš sagovornik.
Mada je jasno ko ima „prednost domaćeg terena“ u potencijalnoj eskalaciji – do koje, ponavlja Bižić, može doći samo voljom SNSD-a, a ne i Demosa – Čubrilovića sigurno ne bi trebalo tretirati kao rivala za potcjenjivanje.
„Sa makijavelističkog stanovišta, vjerovatno je neprikosnoven unutar vladajućeg bloka. Jer, on je vjerovatno jedina persona u RS koja, ukupno, ima duži staž u vlasti i od Milorada Dodika. Za nekog ko je, poput Čubrilovića, prelomnu 1997. dočekao na vrlo rizičnoj funkciji SDS-ovog predsjednika Izvršnog odbora Skupštine opštine Banjaluka – dakle, prema današnjim parametrima, faktički bio gradonačelnik Banjaluke – a onda bezbolno preplivao na drugu stranu, sigurno se može reći da ima ‘devet političkih života’. I da mu ovaj koji je sada na dnevnom redu, bar u Banjaluci, Zvorniku i na Palama, sigurno nije posljednji“, zaključio je Bižić.
Izvor: gerila.info
