Preliminarni rezultati lokalnih izbora u Bosni i Hercegovini su još jednom pokazali da se kod nas i dalje pretežito bira po principu manjeg zla, te da (grado)načelnička pozicija većinom omogućava njeno zadržavanje.
Indikativno je i da su izabrani političari, nakon nekoliko pro forma rečenica o žrtvama katastrofalnih poplava, slavili vlastite pobjede, a da građani nisu, s izuzetkom Velike Kladuše u kojoj je konačno politički poražen politički duh notornog Fikreta Abdića Babe zahvaljujući koaliciji čak šest stranaka koju je predvodio kandidat Boris Horvat.
NAJVEĆI GUBITNICI SDP – I NIKŠIĆ
Kao najveći gubitnik lokalnih izbora pokazao se SDP, koji je izgubio, na primjer, Gračanicu i Gradačac, te se čini kako je baš SDP najviše kažnjen zbog promašaja vladajuće trojke na federalnom i državnom nivou. U općini Novo Sarajevo u trenutku pisanja ovog teksta tijesno vodi SDP-ova kandidatkinja Benjamina Karić, aktualna gradonačelnica Sarajeva (koja je u izbornoj noći odmah proglasila pobjedu), što zapravo svjedoči da njena navodno velika popularnost i nije toliko realna, već je izraz neumornog marketinga i stvaranja fame o omiljenoj gradonačelnici.
Da je doista toliko omiljena, bez problema bi pomela glavnog protukandidata, relativno anonimnog Muamera Bandića iz Stranke za BiH.
Ipak, o stanju uma koje vlada u SDP-u najviše govori izjava predsjednika stranke Nermina Nikšića, koji je poraženim kadrovima poručio da ih se stranka neće odreći. U normalnoj političkoj praksi je baš suprotno – kad si poražen tražiš nove ljude da te predstavljaju, a gubitnike stavljaš u duboku stranačku hladovinu. Ali takav bi pristup značio i kraj političke karijere serijskog luzera Nikšića.
Među najvećim gubitnicima ovih lokalnih izbora definitivno je i Jelena Trivić, koja je potučena u utrci za gradonačelnicu Banja Luke. Za razliku od izbora za predsjednika Republike Srpske, kada je u sumnjivim okolnostima izgubila od Milorada Dodika, ovaj put je Trivić pošteno ostala i iza kandidata SNSD-a i pobjednika Draška Stanivukovića, koji je dobio još jedan mandat na čelu drugog najvećeg grada u BiH.
Zapravo nije jasno zašto se Trivić uopće kandidirala, tako uzalud prokockavši svoj politički kapital s predsjedničkih izbora, umjesto da je čekala priliku da opet izađe Dodiku na megdan. Protiv Stanivukovićevog hiperaktivnog populizma nije imala šanse, a njegova pobjeda svjedoči i da je Banja Luka na neko vrijeme formalno izgubljena za Dodika. Između Dodikovih prijetnji, mrzovolje i bahatosti i Stanivukovićevog marketinškog paradiranja, Banjalučani su ipak izabrali ovo drugo kao manje zlo. Udri brigu na veselje.
Dodikov SNSD je proširio vlast u nekim manjim općinama Republike Srpske, ali nije dobio dva najveća grada, već spomenutu Banja Luku i Bijeljinu, koja je još jednom pokazala da odbija biti Dodikova pudlica. Tome je svakako pomogao prilično dobar rad gradonačelnika Ljubiše Petrovića iz SDS-a, koji se tijekom svog mandata nosio s nekoliko kriza, poput suše, ali je svaki put zasukao rukave i ozbiljno radio u korist građana svih nacija. Dodik je, pak, svoje nezadovoljstvo rezultatima pokušao prikriti preranom najavom kandidature za predsjednika RS-a.
KARAKTER VLADAVINE SDA – IZ ZATVORA U FOTELJU
SDA je ostvarila standardno dobar rezultat, pokazavši da na lokalu i dalje drži siromašniji dio Federacije BiH u šaci. Što manje asfalta, to više podrške za SDA. Ipak, na vlast u Sarajevu, Tuzli i Zenici ekipa Bakira Izetbegovića može zaboraviti.
Karakter SDA najbolje ilustrira pobjeda Ibre Berila u Trnovu, koji je dobio izbore iako trenutno sjedi u zatvoru pod optužbama za golemu korupciju. Izetbegović je u izjavi u izbornoj noći čak branio Berila, ustvrdivši da on radi za narod. Ako je bjesomučna korupcija rad za taj isti narod, onda BiH stvarno nema budućnosti.
Izbori u BiH više funkcioniraju po principu radovanja što je netko izgubio, nego što je netko pobijedio, a među porazima kojima se vrijedi radovati definitivno je i onaj Dennisa Gratza (DF), koji je želio postati načelnik sarajevske općine Centar, “vrijednije od deset drugih”. Taj politički agresivac i preletač je uvjerljivo izgubio od aktualnog načelnika Srđana Mandića iz Naše stranke, unatoč kampanji u kojoj se Gratz ponašao kao da mu je pobjeda sigurna. Sarajlije iz Centra su dobro shvatile s kime imaju poslao, pa i ako nisu do kraja oduševljeni s Mandićem, znaju da Gratz nije promjena na bolje.
Vrijedi se radovati i porazu Zorana Blagojevića u Tuzli, koji je bio gradonačelnički kandidat SDA (?!). Riječ je o jednoj od najbizarnijih pojava na ovim lokalnim izborima, kojom je SDA pokušala kamuflirati da im je godinama glavnu riječ u gradu soli vodio nasilnik Salko Zildžić, poznat po tuči sa stranačkim kolegama. Dati vlast takvoj ekipi i takvom kandidatu bi bio Monty Phyton, što su Tuzlaci odlučno odbacili.
Pobjednik u Tuzli Zijad Lugavić (SDP) sada pak ima puni mandat i jak izborni legitimitet za pokazati što zna i potpuno izaći iz sjene svojeg prethodnika Jasmina Imamovića, čija bi era nakon ovih izbora konačno trebala biti gotova. Tuzli treba nova energija, a na Lugaviću je da pokaže kako je on čovjek koji će je unijeti u grad.
CIK U UTRCI S KORNJAČOM
HDZ Dragana Čovića je većinom zadržao svoje pozicije, uz gubitak dva manja grada, a što se tiče Mostara, tu će se još čekati na jasan rezultat. Što nas dovodi do rada Centralne izborne komisije (CIK), čija je sporost doista kuriozum u europskim okvirima. Nema nijedne druge zemlje u Europi, osim naravno Srbije, u kojoj stranke brže imaju rezultate izbora od tamošnjih verzija CIK-a, te ih prve objavljuju. Kod nas sve naopako.
Ipak, treba pozdraviti CIK-ov pilot projekt glasačkih kutija koje skeniraju glasove, kojim bi se ubuduće trebale onemogućiti izborne malverzacije i krađe kakve su obilježile nekoliko prethodnih ciklusa u BiH.
Potpisnik ovog teksta je imao priliku glasati na takvom glasačkom mjestu i čini se da bi ta nova tehnologija doista mogla konačno dohakati krađi glasova i naknadnom filovanju glasačkih kutija. S druge strane, nikad ne treba potcijeniti kriminalnu energiju nacionalističko-mafijaške ekipe koja drži većinu vlasti u BiH.
Sve u svemu, lokalni izbori u BiH nisu donijeli nekakve značajne promjene. Glasači su većinom birali status quo, ali treba reći da je i generalna politička ponuda bila prilično jadna.
Najoptimističnija procjena se može sažeti u sada već legendarnoj replici iz hvaljene serije Černobil, u kojoj direktni krivac za eksploziju nuklearke i totalni raspad sistema komentira s: not great, not terribletj., nije super, ali nije ni strašno. Strašnije od ovoga sigurno može biti, ali je mnogo tužnije što previše toga ukazuje da bolje ne može.
————————————————————————————————————————————————————————————————————————–
Pročitajte još:
VELIKA AFERA U SREBRENICI: RS knjiži privatne parcele Bošnjaka kao vlasništvo entiteta
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
