U susjednoj Hrvatskoj se krajem godine očekuju novi predsjednički izbori na kojima se kandidirala i popularna saborska zastupnica Ivana Kekin ispred zeleno-lijeve stranke Možemo!.
Trenutni predsjednik Zoran Milanović, bivši SDP-ovac, pokušati će osvojiti još jedan petogodišnji mandat, ali s obzirom na to da je on opasno skrenuo desno, tu se otvara prostor za Kekin kao autentičnu predstavnicu ljevice.
Kekin je rođena u Zagrebu 1984. godine. Diplomirala je medicinu i specijalizirala psihijatriju. U politici se 2016. prvo aktivirala kao članica stranke Nova ljevica, koja se u međuvremenu spojila s Možemo!. Dvaput je birana u Hrvatski sabor, a dobila je i najviše glasova na listi Možemo! na izborima za Europski parlament, ali je mandat odlučila prepustiti stranačkom kolegi Gordanu Bosancu, očito se spremajući za pohod na Pantovčak.
Vrijedi napomenuti i da je suprug Ivane Kekin poznati muzičar Mile Kekin, nekadašnji frontmen Hladnog piva, koji redovito pokazuje veliku podršku njenom političkom angažmanu.
U intervjuu za Valter Ivana Kekin govori o tome po čemu se razlikuje od Milanovića, kakvu bi politiku kao predsjednica Hrvatske vodila prema Bosni i Hercegovini i Srbiji, ali i zašto je kao ključne teme svoje kampanje navela zdravstvo, javne usluge i prava žena. Govorila je i o vrućim vanjskopolitičkim temama, poput rata u Ukrajini i priznanja Palestine, te o tome što je sve trulo u Hrvatskoj pod vlašću HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića.
Zašto bi glasači ljevice u Hrvatskoj glasali za Vas, a ne za Zorana Milanovića? U čemu biste Vi bili drugačija predsjednica RH u odnosu na aktualnog predsjednika?
KEKIN: Kandidirala sam se jer držim da je Hrvatskoj potrebna predsjednica nove generacije, koja će instituciju predsjednice RH, a i alate koji su joj na raspolaganju, koristiti kako bi teme koje su većini u ovoj zemlji važne dizala na najvišu političku razinu. Institucija predsjednice, kako je u Ustavu zapisano, mora brinuti za redovito i usklađeno djelovanje i za stabilnost državne vlasti. Dakle, za tri grane vlasti i institucije koje iz njih proizlaze. U RH svjedočimo krizi upravljanja institucijama do mjere da je u pitanje doveden javni interes i opće dobro. Ako institucije ne rade u javnom interesu i za opće dobro, zadatak je i obveza institucije predsjednice da na to upozorava. Smatram da su svi dosadašnji obnašatelji te dužnosti propuštali u dovoljnoj mjeri progovarati i upozoravati, te da i moji protukandidati na ovim izborima predstavljaju te zastarjele politike koje nisu u stanju ponuditi novu perspektivu za postojeće probleme, a također ne vide niti otvaraju razgovor o nekim sasvim novim ugrozama i problemima, koji su nam već na vratima. Ne možemo birati iste ljude i zastarjele politike i očekivati pomake. U Hrvatskoj je sazrelo vrijeme za predsjednicu nove generacije, koja neumorno progovara o javnom interesu i općem dobru, vrijednostima koje dijeli većina u ovoj zemlji.
Kakav odnos biste kao predsjednica Hrvatske imali prema premijeru Andreju Plenkoviću i njegovoj vladi? Smatrate li da je Milanović bio u pravu kad je odlučio ući u permanentni sukob s Plenkovićem?
KEKIN: Premijer Plenković sustavno zanemaruje dvojnost odlučivanja, koju dijeli s institucijom predsjednika, i zato djeluje protuustavno. Ta dvojnost i postoji kao mehanizam kontrole, da bi institucije djelovale u javnom interesu. Ironično, Plenković kontinuirano druge optužuje za protuustavno djelovanje, a on nije neuk, i zasigurno i sam zna što sam čini ignoriranjem drugih institucija. Plenković se kontinuirano protuustavno ponaša i kada ne želi surađivati i ne traži niti mišljenje, a kamoli supotpis institucije predsjednika. U tim situacijama, gdje je u Ustavu propisano da je potrebno usuglašavanje, odnosno konzultiranje, tu bi, da je političke volje, također bilo dobro dobiti i formalnu pismenu suglasnost institucije predsjednika. No, naivno bi bilo očekivati da HDZ i Andrej Plenković to čine. Tako vidim i odgovor na pitanje o kohabitaciji. Ja ću inzistirati na pitanjima javnog interesa i neću ulaziti u osobne sukobe, no o Plenkoviću će ovisiti koliko će ona biti tvrda. A biti će tvrda ukoliko će Plenković nastaviti s protuustavnim ponašanjem koje grubo zanemaruje javni interes.
Na predstavljanju svoje kandidature za predsjednicu istaknuli ste da ćete se u kampanji naročito baviti pitanjima zdravstva, javnih usluga i prava žena. Zašto ističete baš te teme, s obzirom na to da su ovlasti predsjednika većinom u vezi vojske i vanjske politike?
KEKIN: Hajdemo se vratiti zaista na ovlasti, ono što predsjednica države treba raditi. U Ustavu piše da je njen zadatak brinuti se o usklađenom djelovanju i stabilnosti državne vlasti. Dosadašnji predsjednici to su u nekoj mjeri radili, otvarali teme o tome kako naše institucije rade, ali daleko premalo. Kad sam predstavljala kandidaturu, rekla sam da ću se zalagati upravo za ekonomsku, socijalnu i pravnu jednakost svih građana RH, i jasno se suprotstavljati politikama koje te nejednakosti produbljuju. Jasno ću se suprotstavljati eksploataciji zajedničkih resursa, zanemarivanju javnog interesa i općeg dobra, poput privatizacije zdravstva i javnih dobara, kao i nebrizi države za najugroženije. Kako sam ranije i naglasila, ravnopravnost je u Hrvatskoj zajamčena Ustavom, a ipak na svakom koraku naše građanke i građani nailaze na to da su neravnopravni i ne mogu ostvariti svoja prava, nailaze na institucije koje krše i ignoriraju vlastite zakone i koje izravno krše njihova prava. Prije manje od dva tjedna, pred Ministarstvom zdravstva bio je prosvjed na kojem su se okupile žene, jer su hrvatske institucije dopuštale da u bolnici godinama radi ginekolog koji je osuđen za silovanje pacijentice i za kojeg postoji sumnja da je svoje djelo ponovio.
Ako institucije nisu u stanju zaštititi žene u primjeru ovakvog očiglednog nasilja, čemu služe institucije države, čemu služi država? Kasno ljetos bili su potrebni hrabri građani koji žive kraj rijeke Une da brane njen izvor, iako onaj koji tamo radi hidroelektranu to očito radi protiv hrvatskih propisa. Znam da su tu priču pratili i Vaši čitatelji, jer rijeku Unu Hrvatska i BiH dijele. Kako njezine ljepote, tako i štete koje trpi.
Još je jedan ružan primjer štetnih politika institucija je Ministarstvo zdravstva koje predlaže zakone i kreira zdravstvene politike koje idu protiv javnog interesa. Idu protiv javnog interesa jer se vode privatnim, o čemu svjedoči golemo prelijevanje javnog zajedničkog novca u džepove vlasnika privatnih poliklinika. Primjerice, građani RH iz proračuna HZZO-a godinama privatnom Medikolu plaćaju radiološku dijagnostiku i njihovim smo vlasnicima uplatili milijarde kuna, umjesto da je država kupila te aparate i sama obavlja te pretrage. Takvih primjera ima koliko hoćete. I što je to nego grubo zanemarivanje javnog interesa kad institucija ove države, Ministarstvo zdravstva prebacuje javni novac u privatne džepove preko leđa najteže bolesnih i najugroženijih pacijenata. U isto vrijeme, javno zdravstvo nije u stanju osigurati adekvatnu i ujednačenu dostupnost primarne zdravstvene zaštite, pa nema pedijatra u Lici, ni liječnika po otocima, nedostaju nam cijeli segmenti zdravstvene skrbi. Znakovit je u tom smislu i HDZ-ov izbor kandidata za predsjednika države. Taj kandidat je i sam vlasnik privatne poliklinike i klijent države za čijeg se predsjednika kandidira. Dakle te teme sam istaknula kao očigledne primjere grubog zanemarivanja javnog interesa i općeg dobra, a upravo o grubom zanemarivanju javnog interesa i općeg dobra mora glasno progovarati institucija predsjednice RH, kao i koristiti sve druge alate koji su joj na raspolaganju kako bi takvo zanemarivanje spriječila.
Predsjednik Milanović se u svojem mandatu glasno bavio situacijom u Bosni i Hercegovini, često dolijevajući benzin na vatru. Kako bi predsjednica Ivana Kekin pristupila izgradnji odnosa između Hrvatske i BiH?
KEKIN: Za početak, bezrezervno ću podržavati cjelovitu BiH i njezin put prema EU članstvu. Neosporno je da u BiH svi građani nemaju ista prava, tako ni izborna. Daytonski sporazum je ispunio svoju svrhu zaustavljanja krvoprolića, ali očito je da njegova okoštala struktura nije adekvatna podloga za uspostavu moderne, demokratske, građanske BiH te su potrebne izmjene koje će garantirati da svi građani BiH imaju jednaka prava i mogućnosti. Ali tu kvadraturu kruga ne može se crtati u Zagrebu ni Beogradu, nego se konsenzus mora naći političkim i silama civilnog društva koje imaju želju unapređivati demokratski sustav unutar BiH.
Premijer Plenković je u intervjuu tijekom nedavnog posjeta BiH izjavio da je presuda Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) u slučaju Sejdić-Finci, a koje ukazuju na diskriminaciju onih u BiH koji nisu Hrvati, Bošnjaci ili Srbi, politizirani i fabricirani. Drugim riječima, Plenković je pokušao diskreditirati odluku ESLJP-a. Kako Vi gledate na to u kontekstu promjene izbornog zakona u BiH, što je vruća politička tema već nekoliko godina?
KEKIN: Jasno je kako stojimo na suprotnim pozicijama. Ne pada mi na pamet dovoditi u pitanje odluku ESLJP-a, ni ono što iz njih proizlazi u slučaju Sejdić-Finci. No ne čudi me da Plenković osporava odluke ESLJP-a kad njegova Vlada tamo gubi sporove radi kršenja prava vlastitih građana. No, treba i reći da to da premijer jedne zemlje članice Vijeća Europe na takav način ruši ugled jedne međunarodne institucije zbog odluke te institucije da zaštiti prava djela građana, pokazuje kako on vidi pitanje jednakopravnosti građana i važnosti neovisnosti institucija.
Hoćete li kao predsjednica RH njegovati bliske odnose s Miloradom Dodikom?
KEKIN: Rekla sam kako ću se prvenstveno zauzimati za cjelovitu, demokratsku BiH. Neću i ne mogu njegovati bliske odnose s nacionalističkim političarom koji kontinuirano podriva cjelovitu BiH, prijeti otcjepljenjem, negira genocid u Srebrenici i u osnovnoškolske udžbenike uvodi Ratka Mladića i Radovana Karadžića kao ratne heroje.
Treba li Hrvatska priznati Palestinu, kako je nedavno izjavio predsjednik Milanović?
KEKIN: Možemo! se već dugo zauzima za priznanje Palestine, prošlog tjedna se u Saboru na našu inicijativu i glasalo o tome da Sabor od Vlade zatraži da to učini. HDZ-ova većina glasala je protiv tog prijedloga. To je bešćutan čin koji pokazuje vanjskopolitičku impotenciju Plenkovićeve vlade, nemogućnost da se zauzme snažan i ispravan stav u međunarodnim odnosima. Naime, priznanje Palestine simboličan je čin koji bi pokazao kako suosjećamo s patnjama Palestinaca koje izraelska vojska nemilosrdno ubija i dao nam barem razlog da bez srama jednog dana pogledamo u lice našoj djeci, kad nas pitaju što smo učinili da pomognemo. Nevjerojatno je da je to vladajuća većina odbila, ako ni zbog čega drugog, onda zato što su nama za vrijeme borbe za samostalnost i rata u kojem su uništavani hrvatski gradovi takva priznanja bila iznimno važna.
Premijer Plenković se hvali velikom podrškom Ukrajini, dok je Vas, kao i ostale zastupnike zelene ljevice, svojedobno napadao kao “putinovce” jer ste glasali protiv vojne obuke ukrajinskih vojnika na hrvatskom teritoriju. U čemu se Vaša politika prema agresiji Rusije na Ukrajinu razlikuje od Plenkovićeve?
KEKIN: Kao i u mnogim drugim slučajevima, Plenković ni u ovom nije govorio istinu. Podsjetit ću vas kako je Možemo! u Saboru predložio da Hrvatska sudjeluje u misiji i pruži pomoć Ukrajini upravo u onim poljima u kojima i može najviše doprinijeti: primjerice kroz edukacije o razminiravanju, o PTSP-u, o procesuiranju ratnih zločina. Naš je tadašnji prijedlog imao visoku podršku u opoziciji i da je HDZ glasao za njega dvotrećinskom većinom bi se izglasalo sudjelovanje RH u toj misiji. Ali baš je upravo je HDZ glasao protiv tog prijedloga. Nakon toga su u bilateralnom odnosu s Ukrajinom, mimo misije, ponudili pomoć Ukrajini upravo u ovim segmentima koje smo mi predlagali, ali nisu htjeli u Saboru podržati našu inicijativu. Moja je pozicija oko podrške Ukrajini jasna: agresija na njen suverenitet nema opravdanja i potrebno joj je pružiti pomoć: humanitarnu, s prihvatom izbjeglica i kroz vojnu opremu.
U slučaju izbora za predsjednicu Hrvatske prije ili kasnije ćete se morati suočiti s problemom pod nazivom Aleksandar Vučić. Kakav odnos očekujete sa Srbijom? Čini se da EU nema problema s Vučićevim način vladanja?
KEKIN: Vučić je dugo i predugo muzao svoj položaj pomazanika EU, koji je trebao razriješiti pitanje Kosova. U skladu s time, kao i mnogi drugi u EU, bivša je njemačka kancelarka Angela Merkel godinama zatvarala oba oka na njegovo preuzimanje doslovno svih institucija, preuzimanje gotovo stopostotne kontrole nad medijima, na poslovne i kriminalne dilove kojima trag ide skroz do samog Vučića, poput slučaja Ivanjica. U isto vrijeme, Njemačka je postala najvažniji trgovinski partner i ulagač u Srbiji. Dakle, svo je to vrijeme koristio kako bi osigurao svoju osobnu moć, i sada se čini gotovo nedodirljivim. Dok je koristio blagonaklonost, ili bolje rečeno zatvaranje očiju iz EU, dodatno je radikalizirao svoje stavove i Srbiju je pretvorio u posrednika ruskih i kineskih interesa u regiji, iz koje se destabilizira i BiH i Crna Gora. Na zadnje, u Vučićevoj kuhinji skuhan teroristički napad u Banjskoj, valjda kako bi kod dijelova najcrnje četničke desnice vratio dio kredita.
Tek su ga prosvjedi protiv Rio Tinta i planova za otvaranje golemog rudnika litija jadarita ponešto uzdrmali. Sada ponovno konsolidira i pokušava diskreditirati prosvjednike iz civilnog društva i politike, posebno zelenu ljevicu, koja u Srbiji tek stasava. To je tema o kojoj govori i moj kolega Gordan Bosanac u Europskom parlamentu. Nedopustivo je da europsku zelenu tranziciju provodimo preko leđa građana Srbije koji stenju pod Vučićem. A Hrvatskoj je u interesu demokratska Srbija koja poštuje ljudska, građanska i politička prava svih svojih građana, članica EU. Ne vjerujem da će takva postati dok god je Vučić na vlasti. Vučiću odgovaraju nacionalisti i desnica na vlasti u Hrvatskoj, jer samo tako može nastaviti pričati priču o zlim ustašama koji stalno spletkare protiv Srbije. A tako i desnici u Hrvatskoj paše Vučić.
Jedno od prvih mjesta koje ste posjetili u kampanji je Korčula. Tamo je skupina ratnih veterana uspjela otkazati nastup crnogorskog pjevačkog zbora u povodu 80. godišnjice oslobođenja Korčule. Zašto ste odlučili tako jasno reagirati na taj skandal i suprotstaviti se volji veterana?
KEKIN: Uvijek ću jasno i beskompromisno stajati uz antifašizam. Antifašistička borba i njezine tekovine univerzalne su vrijednosti, a također i naše ustavne vrijednosti. A hrabri borci i borkinje koji su nam izborili slobodu obvezali su nas da te vrijednosti čuvamo. Zabrane kulturnih događaja po nacionalnom ključu predstavljaju djelovanja protiv kojih svatko tko vjeruje u demokratski i antifašistički temelj ove zemlje mora ustati.
Vaša kandidatura je izazvala online velike izljeve žuči na desnici. Čini se da ste nekima na desnom spektru baš crvena krpa, a slične reakcije, koliko vidim, često dolaze i na račun vaše stranačke kolegice Sandre Benčić. Zamjeraju vam da ste previše glasne, da previše pričate, da ste previše energične i sl., tj. zamjeraju vam što niste žene po određenom patrijarhalnom modelu koji je njima jedini prihvatljiv. Kako se nosite s time u politici i koliko će i kritika takvog odnosa prema ženama biti dio vaše kampanje?
KEKIN: Žene imaju pravo biti kakve žele. Želim dati glas ženama, želim im dati podršku i reći da imaju pravo biti glasne i jasne kad govore o nepravdama, da imaju pravo biti ljute kad ukazuju na nasilje, na ekonomsku neravnopravnost, na ugrađenu mržnju prema ženama u institucijama, na nedostupnost prava na pobačaj koje je zakonom propisano, na manje plaće od muškaraca za obavljen jednak posao. U Hrvatskoj je previše nepravdi zbog kojih treba dizati glas do neba, ne zanima me tankoćutnost patrijarhata.
————————————————————————————————————————————————————————————————————————–
Više od istog autora:
DENIS BEĆIROVIĆ, HRONIKA POLITIČKE BEZLIČNOSTI: Tabula rasa u Predsjedništvu BiH
SVE ZA 60 DOLARA: Kako je Kenan Crnkić nominiran za „prestižnu nagradu“ Eric Hoffer
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————
Preuzimanje tekstova Valtera je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora te postavljanje linka ka izvornom tekstu na http://www.valterportal.ba
